BIJELCI NAPRIJED, OSTALI STOJ: U toku su rasistička razvrstavanja na Željezničkoj stanici u Sarajevu

NEDJELJNI ZAPISI: Je li rasizam postao legalna metoda poslovanja na Željezničkoj stanici u Sarajevu? Šta da radimo s ovolikim neboderima? Zašto Novak Đoković ne jede meso?

BIJELCI NAPRIJED, OSTALI STOJ: U toku su rasistička razvrstavanja na Željezničkoj stanici u Sarajevu
Foto: Hayat.ba

Facebook status novinarke i aktivistice Nidžare Ahmetašević o Željezničkoj stanici u Sarajevu: „Upravo sam dobila informaciju da je neko, pretpostavimo Željeznice FBiH, postavio oznake o zabrani snimanja i slikanja na Željezničkoj stanici u Sarajevu. To je, naravno, nedopustivo i nepoznato u demokratskim zemljama. No, zanimljivo mi je da je ta zabrana došla nakon što sam snimala kako policija i radnici Željeznica odvajaju ne-bijele od bijelih ljudi pri ulasku u voz, tj. izbjeglice i migrante od ostalih putnika, što je također protiv zakona. Tada me je policija pokušala spriječiti da snimam, ali sam imala press akreditaciju te sam ipak to uradila, a oni nisu mogli da me zaustave. Sada su stavili oznake o zabrani snimanja. Tako to počinje. Prvo nas odvajaju, pa nameću zabrane, pa kažnjavaju, pa će da zatvaraju…“

Promišljati grad: Bh. gradovi nastavljaju se nadmetati u izgradnji što većih nebodera. Općina Novo Sarajevo najavljuje novi megaprojekat iako je ovaj kod Hitne pomoći trenutno u fazi neizvjesnog mirovanja, Tuzla je izgleda već krenula s realizacijom nečeg što se ponosno naziva arhitektonskim čudom, a koliko je razvidno iz dosadašnjih najava, ni Banja Luka ne želi zaostati… Ovakvi planovi otvaraju nova, mahom urbanistička, arhitektonska, ekološka i sociološka pitanja. Kuda idu naši gradovi? Da li siromašne, brdima priklještene bh. kasabe imaju kuveta za takve poduhvate? Šta u ekološkom smislu znače soliteri za dominantno kotlinski, skučeni prostor ovdašnjih gradova?

Soliteri svuda u svijetu, između ostalog, predstavljaju i investitorsku moć. Soliter je znak osobne finansijske i svake druge snage, mnogi u njima učitavaju falusoidne poruke naglo obogaćenih tajkuna koji tako društvu obznanjuju koliko su otežali i porasli u sopstvenim očima. Međutim, velike zgrade uvijek na svojim uspravnim plećima tegle i nekoliko bitnih posljedica. Danas se na planeti za pet do deset godina izgradi onoliko nebodera koliko ih je izgrađeno u cijelom 20. vijeku. To, uza sve ostale belaje, uzrokuje i veliku potrošnju pijeska, zbog čega najveća i najmoćnija mafija više nije ona koja trguje drogom, nego ovim sve deficitarnijim građevinskim materijalom. Tamo gdje ukupna društvena i ekonomska struktura ne može pratiti naglu izgradnju solitera, javlja se problem njihove (ne)popunjenosti. Društvo ne može popuniti onoliko poslovnih  i stambenih prostora koliko ih investitori proizvedu, ulažući što čist, što opran novac u te građevinske monstrume. U mnogim nekad poslovnim zgradama Južne Afrike, koje su u međuvremenu ostale prazne, danas žive i posluju kojekakve bande.

Svaki tajkun smatra znakom osobnog prestiža podići neki monumentalni poslovno-stambeni objekat, i mnogi su kasnije izgubili svoja bogatstva ne uspijevajući te zgrade ispuniti životom i novcem. Veličina i količina novoizgrađenih stambeno-poslovnih jedinica uveliko nadmašuje platežnu moć poslovne elite. Regijom kruže uvjerljive glasine da vlast diskretno upozorava uspješne beogradske poduzetnike kako očekuje da odanost Srbiji i poretku potvrde kupovinom kvadrature u Beogradu na vodi.

Ekologija i narušeni urbani kriteriji svugdje su kolateralne posljedice nebodera. Uglavnom, ako ima neko ko bi bio voljan stručno objasniti zašto ove kasabe nemaju potrebe za tim simbolima svjetskih megalopolisa, generacije koje dolaze bile bi zahvalne za takve instrukcije. Ako uopće bude ikakvih generacija koje dolaze.

Malo mačku teleća glava…

Etički razlozi Novaka Đokovića: „Ovo nije samo dijeta, ja imam i neke etičke razloge i svijest o svemu što se dešava životinjama, o njihovom klanju i svemu što se dešava na farmama. Sve to ima mnogo utjecaja i na klimatske promjene, a ljudi o tome ne žele puno razgovarati.”

Na taj način Novak Đoković argumentira svoj bezmesni jelovnik. Već četiri i po godine je na režimu koji, tek sada saznajemo, osim zdravstvenih sadrži i jake etičke razloge. Davno je rečeno: „Kad bi klaonice imale stakla umjesto zidova, svi bi ljudi prestali jesti meso.“ Klaonice su zapravo prehrambeni ekvivalent koncentracionim logorima, poprišta neuporedivog genocida. Milijarde životinja u njima svake godine strada zbog načina na koji se ljudi hrane. Od toga je gori samo način na koji ta hrana biva prevedena iz žive u mrtvu materiju. Mučenje, surovost i beskrajna patnja standardni su dio paketa. Ljudi koji pokušavaju ukazati na neprimjeren tretman izloženi su porugama, bijesu, nerazumijevanju. Novak ima planetarni uticaj, ali pitanje je koliko je njegovih navijača spremno razmisliti o onome o čemu govori. Lakše je sve izvrgnuti tradicionalnoj poruzi nego preispitati jednu takvu zločinačku konvenciju kakva je ubijanje životinja.

About The Author