Nema tog novinara koji vam neće u neobaveznom razgovoru kazati da je stalno pod stresom i da mu je svega preko glave. Razlozi su mnogobrojni, kratki rokovi, ignorisanje institucija, male redakcije, teške teme, pritisci vlasnika, urednika, oglašivača, vlasti, opozicije, male plate, cenzura, autocenzura…sami nastavite niz.

Mnogi novinari vide popularnost kao sredstvo za otvaranje vrata stabilnijem zaposlenju u javnom sektoru, gdje ih često čekaju bolje plaćene i manje zahtjevne pozicije.

Onda odlučim da uradim istraživanje o mentalnom zdravlju novinara i vidim kakve posljedice ostavlja novinarski posao na one koji ga obavljaju. Smislim upitnik koji nije mali i naiđem na prvu prepreku, a to je uzorak.

Niko, ali niko u Bosni i Hercegovini ne zna koliko je novinara zaposleno u raznoraznim medijima. Procjene idu od 1500 do 2500 novinara, pa ti sada kreiraj adekvatan uzorak. Taktika je jednostavna, idemo na masovnost, tj. da prikupimo što je moguće više odgovora da bi uzorak bio što reprezentativniji.

Ali kako to ostvariti?

Korak 1. Poslati link svim novinarima koje poznaješ i zamoliti ih da popune anketu. Računaš da će oni kojima si davao izjave, gostovao u emisijama, imati neku vrstu duga prema tebi i zato će popuniti upitnik. Na taj način sam skupio 166 odgovora.

Korak 2. Poslati zvaničan mail svim medijima s molbom da njihovi uposlenici popune upitnik. Kreiramo bazu podataka, pošaljemo i dobijemo još 10 odgovora znači ukupno 170.

Korak 3. Zamolimo Udruženje/ Udrugu BiH novnari da pošalju svome članstvu da popune upitnik i sada već imamo 205 odgovora. Rastemo, ali baš polako.

Korak 4. Postoji na viberu jedna grupa sa novinarima, njih preko 700,  iz cijele BiH i tu postavim link sa anketom i molbom da popuni anketu ko to još nije učinio i za sada imam 233 odgovora.

Zašto drugi ne odgovaraju?

Ne znam, ali vrijedi malo prodiskutovati o mogućim motivima.

• Možda misle da ja nisam baš najbolji istraživač i sigurno bi odgovorili da je neko drugi u pitanju?
• Možda nemaju 15 minuta da odvoje za popunjavanje ankete, ali onda se moramo zapitati zašto je to tako?
• Možda ne vjeruju da se mentalno zdravlje nekoga može ispitivati na ovaj način, ali bi bilo interesantno da nas upute u metodologiju, koja to radi bolje?
• Možda ne vjeruju da se bilo šta može uraditi po tom pitanju i zbog toga nisu motivisani da učestvuju u istraživanju?
• Možda nemaju tih problema, ali to nije razlog da ne popune anketu.

Mentalno zdravlje nije samo odsustvo poremećaja ili bolesti. Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji to je stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi s normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno i plodno te je sposoban pridonositi svojoj zajednici.

Živjeti u Bosni i Hercegovini je opasno i teško samo po sebi, a biti novinar u njoj je još opasnije i teže, pogotovo ako si pravi novinar.