Komunikacija s javnošću jedan je od važnijih elemenata ukupne borbe protiv epidemije. U Republici Srpskoj, ministar Alen Šeranić taj posao radi profesionalno, decentno, bez ikakvih ispada. Federacija nije imala sreće u izboru ličnosti koja će predstavljati vlast u ovim teškim vremenima, pa Fadil Novalić na dnevnoj osnovi izbezumljuje građane neodmjerenim izjavama ili nespretnim potezima. Ravnatelja mostarske bolnice nećemo ni spominjati, on je ionako regionalni viralni hit. Osim Šeranića, iz Banje Luke se često javlja i Milorad Dodik, no njegovi nastupi nisu uvijek najodmjereniji. Evo 12 razloga zbog kojih bi Dodik morao paziti ne samo šta govori nego i kako se ponaša.
1) ŠTA OVAJ LIK UOPĆE RADI PRED KAMEROM: Dva najvažnija hrvatska političara u državi mirno i dostojanstveno su ispoštovali pravilo samoizolacije. Kad se vratio iz Kanade, Željko Komšić je završio u stanu, a kad se vratio iz Zagreba, Dragan Čović je završio u onoj vili. Respekt! Ali, kad se vratio iz Beograda, Milorad Dodik je nastavo s javnim obavezama i nekontroliranim nastupima po medijima, šetajući se tamo i ovamo, trčeći od jedne kamere do druge.
2) ZA KOGA STE PODIZALI ONE ŠATORE: Čovjek koji će za osam mjeseci ponovo biti predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine evidentno ima fetiš šatora. Tokom predizborne kampanje nije izlazio iz njih, a jedna od prvih mjera koje je poduzeo i slavio kada je krenula mučna borba protiv virusa bila je – postavljanje šatorskih karantina na granicama države. Prvobitno je bilo rečeno da je to za sve naše ljude koji se vraćaju u BiH i koji će sami morati da plaćaju troškove šatorskog boravka. Kasnije je to modificirano u pravilo da šatori nisu za naše putnike, nego za strance, jer Bosanci i Hercegovci će u kućnu izolaciju. Ali ni jednu od te dvije solucije – šatorski ili kućni izolatorij – Dodik nije ispoštovao.
3) A NE, TO NE VAŽI ZA MENE: Sa svih relevantnih nivoa, od globalnih do entitetskih i općinskih, uvjeravaju nas da je samoizolacija jedna od odlučujućih mjera u dugoj i iscrpljujućoj borbi protiv virusa COVID-19. Izuzimajući sebe iz te mjere, Dodik javnosti, građanima Bosne i Hercegovine i posebno Srbima iz Republike Srpske šalje nepristojnu poruku – mjera koju sam donio ne važi za mene. Samo za vas.
4) ZAŠTO TO RADI SEBI: Osim pitanja zašto to radi drugima, jer svaki ulaznik u državu koji disciplinirano ne ode u karantin potencijalna je opasnost za druge, zanimljivo je pitanje i zašto to radi sebi. Zbog skandaloznih nastupa i američkih sankcija, jedan je od najprezrenijih političara u Evropi. Ionako bježe od njega kao od kuge, a kad se sad pročuje da je također jedan od rijetkih koji nije – nasuprot svim ostalima – ispoštovao princip izolacije, taj odnos može se samo pogoršati.
5) MAJSTOR ZA PROMOCIJU: U novonastaloj situaciji, rekosmo već, Republika Srpska bolje i ažurnije reagira od Federacije BiH. Sve su mjere donosili najmanje 24 sata ranije. Nešto od toga mogu zahvaliti centraliziranom sistemu odlučivanja, dok je Federacija BiH u političkom smislu razuđenija od obale Jadranskog mora, za koje su nas u osnovnoj školi učili da je jedna od najrazuđenijih na svijetu. Ali također, RS ima i bolje kadrove. Već je mnogo pohvala izrečeno na račun ministra Alena Šeranića, između ostalog i na našem portalu, što možete čitati ovdje. Šeraniću se u čestim nastupima pridružuju još i Željka Cvijanović, što baš i nije najsretnija odluka, te Milorad Dodik, što je u svakom slučaju dobar potez, jer on ima jak uticaj na mase. Dodik je elokventan govornik, često lucidan političar, obično zna precizno reći šta misli, a prije toga zna šta hoće i kako to uraditi. I kad se ne slažete s njim, i kad je primitivan, bezobrazan, uvredljiv, on to radi na najbolji mogući način.
6) NEODGOVORNI POJEDINCI KAO KLJUČNI IZVOR EPIDEMIJE: Dvadeset minuta dugu izjavu od 26. marta Dodik počinje zapažanjem o tome da epidemija ne staje, nego se širi „iz niza razloga“, a po njegovom mišljenju neodgovorni pojedinci koji dolaze u RS „ključni su momenat širenja“. Dodaje i da su postavljanjem šatora na granicama bitno smanjili „broj ljudi koji dolaze“. To tvrdi čovjek koji je bio u inostranstvu i mimoišao je i šatore i kućnu izolaciju. „Zahvaljujući toj mjeri, oni su pregledani, ići će dalje u opštinske karantine, ali svakako će 14 dana morati da provedu izolirano od ostatka društva.“ Pa dobro…
7) KONTINUIRANI PRINCIP KONFRONTACIJE: Problem s njegovim nastupima je kontinuirani princip konfrontacije. Uvijek je tu neki neprijatelj koji ili smrtno prijeti Republici Srpskoj, ili je fundamentalno unazađuje. Čak ni u ovakvim vremenima, kad su solidarnost, zajedništvo i usklađenost neki od najvažnijih postulata globalne borbe protiv pandemije, on nije mogao a da u pomenutoj izjavi ne iskaže negativan odnos prema „Federaciji BiH“, mada je ciljni objekt bila jedna druga, znatno uža geografska odrednica.
8) MILORAD PROTIV FEDERACIJE, EVO ŠTA JE REČENO: Tom prilikom, Dodik je o FBiH govorio kao o najozbiljnijoj prijetnji ukupnom zdravlju Republike Srpske i aludirao na neke misteriozne mjere koje valja poduzeti da bi se opasnost suzbila. Evo ključnih elemenata te izjave, doslovno skinutih: „Nismo uspjeli da iskoordiniramo na najbolji mogući način mjere sa Federacijom, mislimo da Federacija kasni sa tim i da će Federacija nama predstavljati jedan potencijalni… mjesto da ne kažem širenja te epidemije i moraćemo da vidimo koje mjere ćemo poduzeti u tom pogledu. Dakle, mi kada smo kretali, oni su to prespavali; kad smo zatvarali škole, oni su još uvijek bili u školama; kada smo zatvarali kafiće i druge stvari, oni su još uvijek bili u kafićima. I tako dalje. Evidentno je da je situacija gora u Federaciji, činjenica je da oni navodno imaju manje zaraženih – ali već imaju tri smrtna slučaja – govori o tome da oni samo testiraju one koji dođu na bolničko liječenje. A ne ovo što smo mi jurili, klastere, ljude koji su bili u dodiru i tako dalje, sprečavajući sve to. Ali to sad nije priča za tu diskusiju, ja samo govorim o tome da bi mogli o tome… Ali moramo sad vidjeti šta ćemo ako se to sad proširi u Federaciji i to je sad naša ozbiljna briga.“
9) EVO KAKO STVARI STOJE: O ovoj izjavi možemo reći sljedeće – sve je tu tačno i ništa tačno nije. Federacija je zaista u svakoj mogućoj mjeri kaskala za Republikom Srpskom. Osim strukturalnih razloga, koje smo već pominjali, imamo u većem entitetu i problem nedostatka hrabrosti te bezidejnosti, što se najbolje moglo vidjeti kad je federalni premijer Fadil Novalić, 12 sati nakon Dodika, spomenuo i obrađivanje svakog raspoloživog komada zemlje. Pa možete li išta sami smisliti, ima li ijedna ideja da vam onako padne na pamet, bez prepisivanja?
Međutim, fundamentalna je stvar da federalna kašnjenja u donošenju mjera nisu bila ni dramatična ni kobna. Sve nužne mjere donošene su sa dan ili dva zaostatka, a ovdje su čak s odlukom o policijskom satu bili rigorozniji od RS-a: tamo on počinje u 20, ovdje u 18 sati. Kad je rezati slobode, izgleda niko revnosniji od Bošnjaka.
10) NE MOŽEMO JEDNI BEZ DRUGIH: Ovako stanje ne smije biti korišteno za bilo kakva politička prepucavanja. Federacija je opasnost Republici Srpskoj taman koliko i Republika Srpskoj Federaciji. Sve je to zapravo – koliko god Miloradu Dodiku bilo loše od takve definicije – Bosna i Hercegovina, zatvoreni smo istim državnim granicama, upućeni jedni na druge, napadnuti istim neprijateljem koji ne bira ni kontinente, a kamoli državne ili u ovom slučaju, što je pravo komično, entitetske granice.
11) JA SAM DRŽAVA: Opasno je kad jedan čovjek sebe poistovjeti s kolektivom. Dodikov osobni moto često bi mogao biti – Republika Srpska, to sam ja. I u Sarajevu smo nedavno imali eklatantan i uvredljiv primjer pojedinca koji je svojim egom supstituirao kolektiv čiji je dio. Govorimo o bilbordima na kojima je ispod upozoravajuće poruke stanovništvu, umjesto institucije koju predstavlja, bila potpisana Seka Izetbegović, čemu je Senad Avdić posvetio oštar i izvrstan komentar. Možete ga pročitati ovdje.
12) TOTALNA KOOPERACIJA: Federacija BiH i Republika Srpska ne mogu odvojeno. Virus se može pobijediti samo udruženim snagama. Ne zaboravimo dirljive primjere „međuentitetske saradnje“ tokom poplava 2014. godine. Sjetit ćete se svih onih domaćina iz RS-a koji su bili prepušteni sami sebi, ostavljeni i zaboravljeni od entitetske vlasti; njih su spašavali pripadnici Gorske službe spašavanja iz Travnika. Ljudi iz Republike Srpske nesebično su pomagali domaćinstvima iz Federacije. Da se poslužimo frazom iz neuništivog jugonostalgičarskog repertoara, „niko nije gledao ko je koje vjere i nacije“.
Čak ni međuentitetska saradnja i totalna kooperacija, bez politikantskih ispada, neće biti dovoljne. Kompletna bivša Jugoslavija danas ponovo mora disati kao jedan organizam, sviđalo se to nekome ili ne. Insistirati u takvoj situaciji na entitetskim podjelama kontraproduktivan je i arhaičan politički tik, razmišljanje iz nekih teških vremena koja nam egzistenciju već decenijama čine nesnosnom. Drugdje je virus srušio normalan život, ovdje je udario na status quo i ko zna šta će na kraju iz svega ispasti.