Drugarice i drugovi iz SDP-a i drugih stranaka ljevice, gospodo iz Bh. bloka, antifašisti, liberali, progresivci, socijaldemokrati, građani, ili kako se već ovih dana zovete vi za koje glasam cijelog svog punoljetnog života u višestranačkoj demokraciji,

Vi, naročito vi iz najužeg rukovodstva SDP-a BiH, DF-a i Naše stranke, vama ne mogu da se načudim?!

Kako to da niste našli za shodno da zajedno, ljevičarski, civilizacijski solidarno, antifašistički, jasno i glasno, uime multikulturne, multietničke, progresivne, liberalne, kosmopolitske Bosne i Hercegovine, za koju se, navodno, zalažete, javno izrazite žaljenje i osudu terorističkog akta koji je ekstremni desničar i islamofob Brenton Tarrant izvršio u dvije džamije u Christchurchu, ubivši pritom 50 i ranivši isto toliko ljudi?

Kako ovu tragediju koja se desila miljama daleko od Bosne i Hercegovine niste iskoristili da istovremeno osudite jačanje ekstremne desnice i njoj pripadajućeg govora mržnje, što se jednako rapidno širi društvenim mrežama i društvenim tkivom velikog broja zemalja, uključujući i Bosnu i Hercegovinu?

Zar ovaj užasan masakr na Novom Zelandu nije ujedno prilika da upozorite na činjenicu da ekstremna desnica svoju ideologiju prevashodno bazira na iracionalnoj islamofobiji, diskriminaciji i dehumanizaciji muslimana – kako drugdje u svijetu tako i kod nas u Bosni i Hercegovini?

Zar i nakon što su svi svjetski mediji objavili da je islamofob i terorist Tarrant u ubilački pohod na muslimane na Novom Zelandu krenuo praćen zvucima pjesme „Karadžiću, vodi Srbe svoje“ niste osjetili potrebu da se javno oglasite i upozorite i domaću i svjetsku javnost na katastrofalne posljedice koje je ekstremno desničarska ideologija Radovana Karadžića i njegovih sljedbenika ostavila i još uvijek ostavlja u Bosni i Hercegovini?

Eno je, reći ćete, Demokratska fronta pozvala Vladu Republike Srpske da oduzme odlikovanje Radovanu Karadžiću koje mu je 2016. dodijeljeno u Narodnoj skupštini RS-a jer je očito da je ovaj haški osuđenik „inspiracija ekstremistima i poremećenim umovima koji su počinili stravičan zločin na Novom Zelandu“. Demokratska fronta je, dodat ćete u odbrani, rekla i ovo: „Ukoliko, ipak, vlasti RS-a ne žele oduzeti odlikovanje Radovanu Karadžiću, time će samo pokazati da njihovo svjetonazorsko opredjeljenje stoji sa drugu stranu civilizacije.“

Au, baš su im se svima nagovorili! Nije ni čudo što ih zovu lažnim ljevičarima i kažu da ništa ne mogu sami!

Kao da, zahvaljujući ponajviše Radovanu Karadžiću i njegovim istomišljenicima i sljedbenicima, svi mi u Bosni i Hercegovini ne stojimo skoro tri decenije na drugoj strani civilizacije?!

Kao da se Radovanu Karadžiću u Haagu nije sudilo za genocid, zločine protiv čovječnosti i etničko čišćenje nesrpskog stanovništva sa teritorije sadašnje Republike Srpske, već samo zbog toga što su prilikom njene izgradnje ekstremist Radovan Karadžić i njegovi sljedbenici grubo prekršili građevinski kodeks i djelovali bez okolišne dozvole, a sve sa spomenutom pjesmom na usnama.

I sad nas, samo zbog te pjesme, njegovo odlikovanje sramoti pred civilizovanim svijetom!

Tako su to drugovi iz Demokratske fronte sročili, da zvuče skoro pa k’o Željko Grmuša, autor pjesme „Karadžiću, vodi Srbe svoje“, koji je novinarima izjavio:

„Pjesma je snimljena u ratu 1993. godine i nastala je kao moralna podrška našoj vojsci. Pjevali smo, nismo klali i ubijali.“

Sve to i mnogo drugih bezočnih laži i gluposti o tome zašto se Željko Grmuša sada osjeća ugroženim i neshvaćenim možete pročitati ovdje.

I dok Grmuša, mrtav hladan, svjetskoj i domaćoj javnosti poručuje da se u ratu 1993. nije klalo i ubijalo već samo pjevalo, Ivica Dačić, ministar vanjskih poslova Republike Srbije, istim povodom izjavljuje:

“Mi ne tražimo od bilo koga da sveti bilo koju srpsku žrtvu, svuda u svijetu, i osuđujemo takvu vrstu zloupotrebe.”

Dačić svjetskoj i domaćoj javnosti, dakle, poručuje da se u ratu 1993. ipak nije samo pjevalo, već i klalo i ubijalo – Srbe.

A jasno i definira i ko ih je klao i ubijao: „Mudžahedini“ – pojašnjava on.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je istim povodom, kako ovdje navode, domaćoj i svjetskoj javnosti poručio da terorist koji je počinio ubistva u džamijama na Novom Zelandu nema nikakve veze sa Srbijom.

„To je jeziv čin jednog ludaka, psihopate, toliko jeziv da ne znate šta biste rekli.“

Revizija istorijskih činjenica

A vi, drugarice i drugovi iz SDP-a iz drugih stranaka ljevice, gospodo iz Bh. bloka, antifašisti, liberali, progresivci, socijaldemokrati, građani, ili kako se već ovih dana zovete vi za koje glasam cijelog svog punoljetnog života u višestranačkoj demokraciji – znate li vi šta biste na sve ovo rekli?

Shvatate li vi krajnji cilj ovakvih izjava? Cilj je putem interneta izvršiti reviziju svih istorijskih činjenica vezanih za rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. godine, i to na način da se 28 godina nakon jezivih zločina, toliko jezivih da ne znate šta biste rekli, oni koji su u tom ratu podnijeli najbrojnije žrtve, na valu aktuelne desničarske rasističke ideologije bazirane na iracionalnoj islamofobiji, diskriminaciji i dehumanizaciji muslimana, sada pokušaju proglasiti koljačima, a njihovi koljači – nevinim žrtvama.

Što više izjava u prilog tome bude kružilo internetom, to će se istorija brže revidirati, a Tarrantova i sve generacije koje dolaze iza njegove lakše ubijediti da je revidirana i relativizirana istorija rata u Bosni i Hercegovini ona prava, a njihova mržnja usmjerena prema muslimanima u Bosni i Hercegovini, kao i drugdje u svijetu – opravdana.

E, sad ćete vi ovdje reći da je 28-godišnji Tarrant bijeli supremacist i rasist te da njegova ideologija nema veze s onim što se zaista dešavalo i dešava s Bosnom i Hercegovinom posljednjih 28 godina.

Ali da je Tarrant samo ludak i psihopat kojem je jedino stalo do čistoće njegove bijele rase, on bi svoju mržnju i ubilački nagon – na isti način na koji su to bijelci evropskog porijekla nekad radili domorodačkom stanovništvu Australije i Novog Zelanda – sada usmjerio prema predstavnicima druge najbrojnije rase u Australiji i Novom Zelandu, one žute.

A na valovima te iste globalne mržnje bi, onda, hrvatski špijuni u Bosni i Hercegovini nasilje, rat i političke ciljeve vladajuće desnice u Hrvatskoj pokušali isforsirati distribuirajući oružje po kineskim prodavnicama koje su, ionako, daleko prisutnije i rasprostranjenije u BiH od selefijskih zajednica!

Da današnja ekstremna desnica svoju ideologiju ne bazira prevashodno na iracionalnoj islamofobiji, diskriminaciji i dehumanizaciji muslimana, kako u svijetu tako i kod nas u Bosni i Hercegovini, ne bi četnici ponosno i bez krivice marširali po Višegradu nakon svih masovnih pokolja lokalnog muslimanskog življa koje u tom gradu bilježi predinternetska istorija.

Laži i nebuloze

Ma, ne možete vi ništa da kažete jer niste u vlasti – to vam je, kao i uvijek, izgovor.

Pa, imate vlast u Kantonu Sarajevo, a i tamo desničari bez otpora na portalima koji su vam tobože skloni plasiraju priče o tome da je „ne želeći da živi pod tuđom vlašću, oko 120.000 sarajevskih Srba nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma napustilo svoje odbranjene domove i imanja“.

Da ne čekate, možda, da aktuelni predsjednik Predsjedništva BiH Milorad Dodik za sve ove laži i nebuloze jasno i glasno kaže da su – laži i nebuloze?

Ako već ne znate uzvratiti adekvatnom retoričkom vatrom protiv fake&spina kojim vas i sve nas, vaše glasače, svakodnevno bombarduju putem interneta, zašto barem u stilu sarajevskih šanera, što većinom i jeste, ne pođonite malo novinare koji su vam naklonjeni, a koji puno savjesnije, principijelnije i efikasnije putem interneta promiču svoja uvjerenja od vas samih?

Da išta čitate, pratite i povezujete, mogli ste, jednostavno, pozivajući se na misao Viktora Ivančića, reći da sve cinične laži i nebuloze domaćih i svjetskih desničara u vezi s ratom u Bosni i Hercegovini na najbolji način ilustriraju tačnost Ivančićeve tvrdnje da se „fašizam pokazuje svrsishodnim tek kada mu osiguraš ciničnu strukturu“.

Ne biste vi to tako filozofski… Vi biste to konkretizirali, gospodo i drugovi be-ha ljevičari, ali ne znate kako.

Predlažem da onda, parafrazirajući novinara Dragana Bursaća, domaćoj i svjetskoj javnosti ukažete na to da prijeratna, multietnička, multireligijska Bosna i Hercegovina, zahvaljujući upravo ideologiji Radovana Karadžića, poslije rata jedva da funkcioniše, sklepana od etnički čistih konstrukcija, pri čemu se ona Karadžićeva, zvana Republika Srpska, proteže „kao genocidno vonjava tvorevina od arhipelaga zločina Tomašice do mezarja Potočara, od buktećih ljudi Višegrada do urbicida Banjaluke i elitocida Prijedora“.

Ne biste vi to baš tako, istinom u glavu, kao Bursać – kažete.

Vi biste radije nešto originalno, nešto u svom prepoznatljivo modernom, građanskom stilu.

Ma, može i tako. Eto, recimo, možete domaćoj i svjetskoj javnosti svoje poglede na cjelokupnu situaciju prenijeti puštajući na nekoj konferenciji za štampu videouradak konceptualnog umjetnika i vašeg progresivnog, lijevog, a kosmopolitskog zastupnika u Skupštini Kantona Sarajevo Damira Nikšića. On je još 2004. godine na originalan način progovorio o onoj Evropi koja na Bošnjake gleda kao na grešku na svom tlu, dodjeljujući im tako u svojoj novijoj istoriji ulogu sličnu onoj koja je u nešto ranijoj evropskoj istoriji bila dodijeljena Jevrejima. Možete i sami provjeriti koliko je taj video i dan-danas aktuelan.

Ne biste vi puštali nijedan video Damira Nikšića pred novinarima, domaćom i svjetskom javnosti, naročito ne sad kad ga je Glavni odbor SDP-a izbacio iz svog članstva.

Ako već treba da se obraćate u vezi s najnovijom tragedijom izazvanom napadima islamofobičnog desničara i poštovaoca lika i djela Radovana Karadžića na muslimanske vjernike u Novom Zelandu, vi biste se radije obratili ukazujući na neki globalni problem koji nas sve povezuje, a koji izravno ne spominje ni lokalne Bošnjake, ni muslimane u globalu, a ni desničare i islamofobe.

Vi ste, na koncu, građani koji, prije svega, misle globalno, a djeluju lokalno. Ako se budete obraćali domaćoj i svjetskoj javnosti, onda će to biti jedna univerzalna, kosmopolitska, progresivna poruka koja se ne tiče ni Bosne i Hercegovine ni Novog Zelanda već, onako, svih nas, na bilo kojem kraju svijeta se nalazili.

Može i tako. Ima onda za vas ona čuvena definicija efekta leptira, koja kaže da „mahanje krila leptira u Brazilu može uzrokovati tornado u Texasu“.

Eto, recite jasno i glasno barem tu metaforu. Spomenite i taj Brazil i taj Texas, ako baš hoćete!

Samo mi dajte nekako do znanja da mislite i na Bosnu i Hercegovinu i na Novi Zeland, kad to kažete.

SAMO VAS MOLIM DA MISLITE!