Web dizajn je općeprihvaćen pojam koji obuhvata različite vještine, standarde i discipline koje se koriste u izradi web stranica. Na prvi pogled zapitali bi smo se što se tu ima pisati, jer WEB (mreža) je postao naša svakodnevnica. Čak i njegov dizajn. Nitko nema dilema oko izgleda stranice i to je danas razina mita.

Mladenački medij

Sami počeci web stranica nisu bili opterećeni izgledom. Slova, paragrafi, slike… obično su nabacivani bez vidljive kompozicije. Jedino je bilo važno hoće li i kako web stranica funkcionirati: tekst, multimedijski elementi (resursi) kao što su slike u digitalnom formatu, flash i shockwave animacije, zvuk i slično. To je i razumljivo, naporan put čekao je tvorce interneta i internet sevisā: elektroničke pošte, FTP-a (standardni mrežni protokol koji se koristi za premještanje datoteka s jednog hosta na drugi), IRC-a (Relay Chat – doslovni prijevod je “razgovor putem Interneta”) i naravno WEB-a. Upravo je web jedan od servisa interneta, koji služi za prezentaciju web stranica pomoću HTTP protokola. Web dizajn je tema ovoga napisa u kojem ću vam pokušati približiti problematiku dizajniranja ovog novog medija, kroz analizu petnaestak odabranih BH web portala.

Za vas smo prelistali i proanalizirali portale Glas Srpske, Press, E-trafiku, Radio Sarajevo, Nezavisne, Buku, Depo, Prometej, Bljesak, Žurnal, Klix, Oslobođenje, Poskok, Avaz i Starmo

Web portali su definitivno postali dio naše svakodnevnice. Za temu koju ću pokušati analizirati još je važnija tvrdnja: svatko zna što je web, kako izgleda web stranica, pogotovu ona koju svakodnevno koristimo, a popularno je zovemo web portal. Svi znaju kako izgleda, kako “mora” izgledati bolje rečeno. Navedeno prihvatam kao činjenicu. Jedino bih relativizirao tvrdnju “mora”. Ali o tome u nastavku.

Automatizam rituala

Unaprijed sam zato svjestan prisutosti već formiranog mita o jednom mediju kao što je internet. Imam utisak da bi se mnogi zakleli da postoji oduvijek. Svi (uključujući i mene), kako ne mogu živjeti bez njega. Pisati o dizajnu web portala gotovo bi mogao biti uzaludan posao.  Svi, ili gotovo svi, portali koje sam za ovu prigodu pratio sliče kao jaje – jajetu. Razvoj ove djelatnosti, dizajniranje stranica i portala, odvijao se u svijetu strogo definiranih protokola, koji su pratili unapređivanje i razvoj aplikacije u inženjerskom smislu kao i u “umjetničkom”. Sajtovi su se jednostavno štancali. Ponavljali.

Web dizajn, ili ono što mnogi pod tim podrazumijevaju, za čas je postao dio kolektivne svijesti. Stvoren je web-mit. Kao takav, možemo reći da je uz uporno multipliciranje jedne te iste koncepcije (jedva da se tu i tamo može pronaći nešto što iskače iz globalnog prosjeka), ovaj mit istodobno u javnosti potisnuo bilo kakvu moguću drugačiju interpretaciju.

Originalnost je postala gotovo opasna jer je web-mit već postigao zavidnu snagu i nametnuo se kao jedina interpretacija. Ustvari, ostvareno je bezgranično ponavljanje koje je, kao po nekom receptu, postalo preporučljivo. Logičan je zaključak da onima koji tako čine neće prouzročiti nikakve probleme. Na taj način web-mit je neminovno postao ritual. Kao takav, podrazumijevao je nezaobilazno ponavljanje bez osobitog razmišljanja o sadržaju ili suštini. Sve suprotno od osnovnih principa dizajna, pa i web dizajna. Ipak… dizajn podrazumjeva odbijanje ponavljanja. Ne može se uspostaviti, niti može opstati ako nije originalan. Ritualno ponašanje je redovito automatsko. Odbijanje rituala: nikada. Zato se isplati nešto reći o web dizajniranju. Ono mora biti odgovor na automatizam web developmenta (izrade i razvoja) čija je suština utabana staza ritualnih recepata. Web dizajner naprosto mora iznaći otklon od stereotipa stranice koji je “free” na globalnoj razini.

Stoga za dizajn web stranica dizajner mora podjednako poznavati informatičku tehnologiju kao i dizajn procese. Pravi web dizajner istovremeno je i inženjer i programer i autor dizajner. Produkcija dizajniranih web stranica zato podrazumijeva sudjelovanje stručnjaka različitih struka. Još bih dodao ništa novoga, jer su i prijašnje tehnologije pretpostavljale istu metodologiju. Niti dizajner printanog medija nikada nije morao znati tiskati. Ali morao je znati kako se tiska. Tako je to u dizajnu. Moraš poznavati tehnologiju unutar koje dizajniraš sadržaj.

Mjesto pristupa

Što bi se onda moglo reći o našim bosansko-hercegovačkim portalima koje sam za zadaću dobio proanalizirati sa dizajnerskog stanovišta? Pokušavši biti maksimalno dobronamjeran, zaključit ću da je većina od njih solidna. Tehnički su dobro izbalansirani, rekli bismo solidno funkcioniraju. Većinom su svi napredovali u posljednje vrijeme. Neki, koje redovno pratim godinama, gotovo većinu nabrojanih u stvari, redovito su prošli dječije bolesti web-developmenta. Čak su neki napravili i prve dizajnerske odmake. Doduše stidljivo. Sigurnije je ostati u granicama globalne stilistike, koja “zna” što je najbolje, prateći svjetske razvojne protokole. Uglavnom biti u trendu i čekati povremene novitete.

Analizirani portali imaju dosta zajedničkog. Imaju i vidljivih razlika i nikako ih se ne bi smjelo trpati u isti koš. Ipak… do boli su neoriginalni. Svi zajedno ili svaki ponaosob podsjetili su me na album poštanskih maraka.

A što su u stvari web portali? Web stranice (web site) su kolekcija internetskih resursa: HTML dokumenata, multimedijskih sadržaja, podataka i skripti. Web portal je mjesto pristupa informacijama kojeg čini više različitih, logički povezanih aplikacija koje su zajedničke većem broju korisnika. Portali objedinjuju različite sadržaje i informacije koje potječu iz većeg broja izvora, koje bi inače u suprotnom predstavljale zasebne jedinice.

Web portali nastali su i postoje zbog potrebe za jednim mjestom na kojem se nalaze pristupi različitim sadržajima i informacijama. Oni koriste uočenu potrebu korisnika koji prvenstveno žele personalizirati aplikacije te ih imati na samo jednom mjestu s kojeg mogu njima upravljati. Sve te mogućnosti najlakše se i najbolje postižu kroz upotrebu portala. S obzirom na to da sve aplikacije unutar jednog portala dijele informacije, oni podstiču potrebu za sve boljom komunikacijom između korisnika.

Iako se u razgovornom jeziku već udomaćilo “portal”, neke od navedenih medija koje analiziramo još uvijek, ili za sada prirodnije bi bilo nazvati “site”. Jezik se često  terminološki ne podudara sa stvarnim značenjem sadržaja, ali na to se ne bih osvrtao. Naši mediji za sebe vole reći portali. Kako god, u domaćem cyber slangu također ne postoje različiti izrazi za engleske nazive web site i web page, tako da je ponekad nejasno odnosi li se izraz ‘web stranice’ samo na dokumente (web page) ili na kolekciju dokumenata i resursa koji čine web site, pa većina surfera i webmastera radije koristi engleske izraze za stranicu (page – HTML dokument) i stranice (site – kolekcija HTML dokumenata i multimedijalnih resursa).

Od Johannesa Gutenberga do virtualne stvarnosti

Pa kako se dizajniraju web portali? Kakav su razvoj imali ovih dvadesetak godina, što ih čeka u bližoj budućnosti (o nekoj dalekoj nemoj ni pomišljati)? Gdje smo tu mi?

Gledajući sve ove navedene sajtove, nisam se mogao oteti utisku kako je u zadnjih 575 godina grafika mnogo napredovala. Legenda govori kako je ideja pomičnih slova tada Gutenbergu došla kao “zraka svjetlosti”. Nije sigurno, ali se smatra da je Johannes u Strasbourgu 1440., pored razvoja tehnike tiska, izumio nešto što je osnova i svake web stranice. Smislio je osnovnu mjernu grafičku jedinicu koja se koristi i danas. Ipak, iako je danas postala nestvarna(virtualna), tipografska točka (franc. point tipographique), osnovna je jedinica tipografskoga sustava; služi za određivanje visine slova; nastala je u aktualno doba (suprotno od virtualno) i bila je od drveta. Je li Johannes slutio u što se upustio kada je odredio veličinu slova od 12 tipografskih točaka kao osnovnu veličinu? Dao joj je ime “cicero” jer je predložak uzeo s lista pergamenta Ciceronovog govora. I danas je 12 pt omiljena veličina svake tajnice, a visina pisma (font) mjeri se u njegovim “point tipographique” (pt) i u virtualnom svijetu web portala.

Iako nisu suvremene novine, web portali su više od toga, zadržali su mnoge osobine starinskih, printanih medija. Rekao bih čak da većina stranica previše nalikuje klasičnom novinskom slogu. Kao da još nije dizajniran site, onakav kakav bi morao biti. Ništa čudno. Uvijek se isto ponavlja, jer povijest nas uči da je ljudima uvijek trebalo vremena da se, u periodima velikih tehnoloških dostignuća, odreknu tradicije i prevaziđenih koncepcija. Kada je, prije više od stoljeća, izumljen automobil, pa čak i kad se počeo serijski proizvoditi, suviše je ličio na svog predhodnika… konjsku zapregu. Tako je i danas. U vrijeme internet revolucije i vladavine digitalnih medija, nemamo web-dizajnersku revoluciju. Još je čekamo.

Pa dok je čekamo, pozabavimo se malo klasičnim resursima svakog weba, tipografijom. Već smo naveli kako je sve izmišljeno davno. Prije skoro šest stoljeća slova su se prestala pisati rukom i nevjerojatno zvuči činjenica da web-dizajn doslovno kaska za printanim medijima u području raznovrsnosti upotrebe fontova (termin ćemo u tekst nadalje isključivo koristiti iako imamo adekvatan, pismo). Iako je po mnogo čemu prevazišao svog prethodnika, u obradi teksta neke stvari su bolje bile u vrijeme Gutenberga.

Vrijeme je prilagodljivosti

Nema tu ničega čudnog jer je u pitanju problematika kojom se developeri bave od samog početka. U prirodi je weba da je fluidan. Ponaša se fleksibilno i zauzima dodjeljeni mu prostor od slučaja do slučaja. Bolje rečeno, od korisnika do korisnika. To se odnosi za sve resurse, osobito za tipografiju, bilo da se radi o aplikativnosti samog fonta, bilo da se bavimo problematikom samog sloga (pojavnosti teksta u obliku paragrafa).

Tu je još i problematika kompatibilnosti kao nusprodukt umreženih računalnih jedinica podijeljenih, osobito na počecima interneta, u nesukladne PC i Mac skupine, koje ni svaka zasebno nisu imale mnogo zajedničkog. Ali to je internet, on se od samih svojih početaka, isključivo i bavio preovladavanjem ovih razlika.

Sadržaj je poput vode, izreka koja ilustrira principe Responsive Web designa (RWD)

Različiti operativni sustavi, pored ostalog, razlikovali su se po ekskluzivnosti upotrebe fontova i dugo vremena, nakon početnih uspjeha u postizanju bolje kompatibilnosti, imali smo izrazito malen i nedovoljan izbor tipografije koji se koristio istovjetnim fontovima Linux, Windows i Mac operativnih sustava. S druge strane imamo prisutnu činjenicu da je HTML nepouzdan u prelamanju retka u tekstualnim paragrafima. Vjerojatno su mnogi od vas primijetili kako se paragraf tipografija radikalno razlikuje poredeći različite portale. Do danas, u web dizajnu, nismo uspjeli riješiti dijeljenje riječi u stupcu teksta. Tekst na internet portalima još nema riješenu tu mogućnost. Kada će je imati nije mi poznato. Pogotovo na globalnoj razini, gdje ne postoji univerzalno pravilo za dijeljenje riječi. Za svaki jezik to je različito.

Sigurno je safe

Armija developera ipak nije spavala. Za ove dvije-tri decenije kako razvijaju web, mnoge stvari su riješene. Doduše na web način, što navedena rješenja ipak relativizira. Kako bilo, danas  je stvarnost “prilagodljivi dizajn web strane” (Responsive web design, RWD). Predstavlja onakav web dizajn koji omogućava optimizirano prikazivanje, jednostavno korištenje, čitanje i kretanje kroz web sajt koji će biti pregledan na različitim uređajima. Zapravo, to je tehnika koja nam omogućava da jednu web stranicu možemo pregledati na raznim uređajima različitih konfiguracija. Da bi korisnik došao do traženih informacija, dio svog vremena će izgubiti kretajući se kroz samu stranu (skrolovanje, zumiranje, pomjeranje). Pri izradi prilagodljivih web strana sadržaj se prilagođava različitim širinama uređaja korišćenjem fluidnih mreža i fleksibilnih slika. Oba koriste relativne jedinice, npr. procente umjesto nepromjenjive skalare. Dužina i širina, dakle format, ovdje prestaju biti fiksni; za ne povjerovati. Tu je također i CSS media queries-a (tehnologija koja nam omogućava da na različitim širinama uređaja koristimo različita CSS svojstva) i na taj način pruža korisnicima jednostavnije korištenje.

Znam da izgleda zbunjujuće ili čak zastrašujuće, ali nije tako. CSS media queries dozvoljavaju korisniku upotrebu različitih CSS stilova na različitim dimenzijama uređaja na kome se sadržaj prikazuje. Na taj način kreator sajta može prilagoditi pismovnu visinu, širinu paragrafa, margine itd… raznim uređajima kako bi strana bila optimizirana i univerzalno aplikativna. Kolekcija univerzalnih fontova (Websafe fontovi) sve je bogatija i dolazi sa svim operativnim sustavima kao što su Windows, Mac, Linux itd… Ukoliko želite da svi korisnici vide vašu stranicu onako kako je i dizajnirana morate koristiti navedene fontove.

Od stvarnog do virtualnog

Web dizajn nikada ne bi postojao bez digitalizacije svih resursa koje koristi. Kako ne možemo reći da tipografija, slike, videozapisi, zvuk i drugi internet resursi jednostavno ne postoje, obično kažemo kako su virtualni. Internet, kao moderna pojava, je virtualan. Pojam virtualno dolazi od latinske riječi “virtualis” (znači moguć, ostvariv). Za razliku od interneta koji je tipična novotarija, sama reč je stara i vodi porijeklo iz srednjevjekovnog latinskog jezika, iz teologije. Riječ “virtualiter” ili “virtualis” označavala je prisustvo Boga na zemlji. U toku liturgije i pričešća, smatralo se da je Bog prisutan na virtualan, odnosno, neopipljiv način. Filozofski, virtualno označava nešto što nije stvarno (kao što su stvarne materija i energija), mada može posjedovati kvalitete stvarnog i postoji samo u umu. Nasuprot virtualnom, postoji stvarno, opipljivo. Stvarno je ono što zaista jeste.

Zašto sve ovo pišem. Jednostavno zato što svijet nije započeo s digitalizacijom, na kojoj se zasniva virtualni svijet web paralelne stvarnosti. Zato što želim podsjetiti osobito mlade kolege kako je prije svijeta binarnih kodova, što digitalizacija stvarno jeste, postojao stvarni svijet. Bio je aktualan. Tipografska točka bila je dvanaestina visine Gutenbergovog slovnog znaka, izrezbarenog u drvetu.

Prije nego što je postalo font, pismo je dakle bilo od drveta, zatim od olova, bilo je zacrnjenje na filmu nastalo fotokemijskim putem (fotoslog), ili je nastalo od zrnaca čađi (toner) zaljepljenih laserskom zrakom. Prije fonta, pismo je oduvijek bilo stvarno, aktualno. Gutenberg je u XV. stoljeću slagao, slovo po slovo, u retke koji su, red po red, činili stranicu Biblije. Tada je, i već odavno, bilo jasno da ljudi lakše čitaju matrično složen tekst u retke prelomljene na jednaku dužinu. Suvremenim rječnikom rekli bi “justify” (složiti u blok).

Paragraf stil od kojeg boluju gotovo svi portali, svaka rečenica, novi paragraf. Primjer koji prikazuje sedam rečenica i isto toliko poglavlja i primjer desno koji ima samo pet

Web dizajn nema tu mogućnost. Iako aplikacija ima i opciju “justify”, nije je preporučljivo koristiti. On a u webu nema mogućnost djeljenja riječi i paragraf tekst prepun je bijelih rupa koje loše izgledaju i prave velike probleme čitatelju. Nevjerojatno, Johannes Gutenberg je mogao, a današnji web dizajneri ne mogu. Znači li to da je lakše čitati njegovu Bibliju? Odgovor je – znači! Rješenje za web dizajnere je koristiti lijevo isključenje (poravnanje) teksta u paragrafu: estetski je prihvatljivo, funkcionalno i čitljivo.

Moram istaći da je je navedeno odlično poznato većini naših portala.  Glas Srpske, Pressrs, Nezavisne novine, Buka, Depo, Bljesak, Žurnal, Klix, Oslobođenje, Avaz, Starmo, Prometej i Poskok ne koriste “justify” isključenje i što se tiče tog aspekta njihov tekst nema navedene probleme. eTrafika i Radio Sarajevo još uvijek misle da prelamaju novine. Ne sumnjam da bi možda i ovaj napis preko noći to mogao promijenuti.

Loš prijelom teksta kod dva, inače solidna portala. Bijele rupe u tekstu smanjuju prohodnost kroz tekst, čitljivost, baš kao rupe na cesti. Nije ih lijepo ni vidjeti.

Poredeći tiskane novine i portale, normalno je da uočavamo sličnu problematiku vezanu za obadva medija. Pored prednosti koje je imala klasična novina, site je definitivno otvorio novu stranicu u informiranju. Multimedijalni resursi su nešto čega nije bilo u tisku. Tekst, kao možda najvažniji resurs, još uvijek ima bolju reprodukciju u tisku.

Iako u reprodukciji teksta još inferioran, web dizajn, sudeći po našim analiziranim portalima, i dalje mora učiti. Tekstualni problemi zajedno s nedovoljno izgrađenom kompozicijom čine jednu malu listu teškoća. Prečesto vrlo široki reci i problem nemogućnosti višestupčanog prijeloma teksta, kod internet medija multiplicira činjenicom da se mnoge kolege još nisu odlučile da tekst obavezno ide u užem stupcu. Većina jest. Predugački naslovi koji su gotovo postali pravilo ne poštuju zadani prostor i stvaraju probleme kada su prekinuti usred rečenice ili su preveliki i prekrivaju čitavu sliku, ili su čak premaleni za unaprijed zadani prostor pa izgledaju žalosno. Ovo je nažalost gotovo pravilo kod većine naših web dizajnera.

Tipična situacija u web prostoru: loše riješeni naslovi kao pravilo za povelik broj portala. Solidno dizajnirani naslovi ubuduće bi morali biti novi standard

A što je s ostalim resursima: fotografijom, videom, zvukom, 3-D modelima, animacijom… zbog kojih je teško zamisliti internet bez animiranih slika, različitih stilova tipografije, šarenih pozadinskih slika i glazbe. Zato web dizajn takođe predstavlja i trenutno tehnološko stanovište koje ima veliko učešće u svakodnevnom životu ljudi. Iako ima prilično kratku povijest i presporo se povezuje sa drugim oblastima kao što je grafički dizajn.

Iako je u zadnje vrijeme znatno napredovao portal Dnevnog Avaza zadržava stare boljke, one koje je naslijedio od printanog  brata; školski primjer loših naslova i najniža razina fotografije bez obzira što ilustrira izuzetno važan sadržaj

Zlatna vremena web portala

Iako su mogućnosti web-a i web dizajna beskrajne, danas se postavlja pitanje koliko od te beskrajnosti možemo konzumirati? Web dizajn je u svijetu već postao umijeće prezentacije sadržaja za krajnjeg korisnika na World Wide Webu. Već sam naveo da naši portali i njihovi web programeri solidno prate protokole koje kontinuirano servira globalni developer. Zasigurno ih očekuju dodatni dizajnerski iskoraci i nemam sumnje da će ih svi redom uskoro napraviti.

Današnjem autoru u Bosni i Hercegovini daleko je bliža npr. video ili 3d aplikacija i on ju je bolje usvojio, tako da s njom nema osobitih problema. Bolje je upotrebljava od klasičnih tipografskih ili fotografskih alata. Ne svojom krivicom, većina ih je preskočila nekoliko razreda. Zahvaljujući difoltnoj mladosti, nisu imali prigodu učiti zanat od starih grafičarskih magova. Ipak ništa za to. Većina ih je, a to zaključujem u ovom malom istraživanju, već prevazišla dječije bolesti web dizajna i krupnim koracima korača naprijed. Tu i tamo, još poneki propadaju na elementarnoj dizajnerskoj abecedi.

Ipak, za ove dvije-tri decenije, web programeri su napravili mnogo. Web dizajneri tek nešto manje. I… što onda? Nije teško zamisliti jedan pravi web portal, odlično dizajniran, multimedijalan, funkcionalan, prilagodljiv… Je li nam to dostatno? Čeka li nas samo to, već u bliskoj budućnosti? Sadržaj uglavnom nitko ne spominje. Iako to nije tema ovoga napisa, moram istaći sljedeću konstataciju. Ovo su zlatna vremena weba. Razlog tomu je činjenica da su još glavni pisci proistekli iz nekih starih redakcija. Oni trenutačno daju glavni ton većini web portala pišući ono najbolje na njima. Proistekli iz sustava gdje su učili od nekih još starijih mentora, daju trenutačno nemjerljiv doprinos web kvalitetu. Današnji portali ničim nisu doprinijeli kako bi odgojili takve kadrove.

Zato me interesira kakav će biti razvoj weba? Današnji trenutak web dizajna nezamisliv je bez osobe koja je mnogo doprinijela njegovom razvoju i smatra se vodećim konzultantom web upotrebljivosti. Njegovo ime je Jakob Nielsen. Dr. Nilsen ima doktorat informatike i veoma je popularan među web dizajnerima i web programerima. U svojoj kolumni objavljivanoj na internetu od 1995. trenutno ima više od 200.000 čitalaca. Nielsen je razvio osnovne principe koji čine site jednostavnim za korištenje. On kritikuje Flash, animacije i velike grafičke elemente te daje prednost sajtovima jednostavnim za navigaciju, dostupne širem broju internet korisnika.

Jakob Nielsen, u društvu Kare Pernice i Hoe Loranger (www.nngroup.com)

Internet je redefinirao granice našeg modernog svijeta. Čak i male kompanije sada imaju kupce širom svijeta. Nije potrebno biti velik kako bi bio u prigodi pružati beskonačan niz informacija rasprostranjenoj publici. Kao što rekoh, mogućnosti web-a i web dizajna su beskrajne… Ako imaš što reći.

Nisu li zbog toga web portali već doživjeli svoj maksimum. Nije li njihova suština, činjenica da sve aplikacije unutar jednog portala dijele informacije i podstiču potrebu za sve boljom komunikacijom između korisnika, postala kontraproduktivna? I nismo li zbog toga postali suviše slični?

Kao da smo npr. kliknuli “copy”, pa nakon toga kliknuli “paste”.

Kvalitetno korisničko iskustvo

Zato se na kraju svi zapitajmo: što je to dobar web portal? Što je to dizajniran web portal? Što treba očekivati od web dizajnera? Jer od njega se očekuje da zadovolji potrebne uvjete izgleda i funkcionalnosti web sajta. Ukoliko njihova uloga podrazumijeva i pisanje koda, potrebno je da budu u toku s web development standardima. Iznad svega, od njega se očekuje da dizajnira i dosljedno primjenjuje vrhunske prednosti dizajniranog vizualnog identiteta portala, koji se mora početi ponašati kao brand.

Na kraju vam preporučujem tekst Marka Dugonjića “User experience”(Kvalitetno korisničko iskustvo) u kojem se analitički objašnjava ovaj pojam. “User experience je rezultat usklađivanja poslovnih ciljeva i potreba korisnika. Kako bismo mogli oblikovati korisničko iskustvo, prvo moramo upoznati i razumjeti obje strane. Kao prvi korak, nužno je napraviti istraživanje i analizu pomoću nekoliko prikladnih metoda. Ovisno o konkretnim zahtjevima pojedinog projekta, proces se može modificirati te posvetiti više pažnje metodi koja je najprikladnija za dotičnu situaciju.” kaže nam autor.