Prošle sedmice, specijalna izvjestiteljica UN-a Francesca Albanese dospjela je na naslovnice širom svijeta zbog razotkrivanja desetina kompanija za koje tvrdi da su profitirale od izraelskog genocida u Gazi. Njen izvještaj za UN, „Od ekonomije okupacije do ekonomije genocida“, nadilazi uobičajene proizvođače oružja i proziva finansijske institucije, obrazovne ustanove i tehnološke gigante, uključujući Alphabet Inc. (Google), Amazon, IBM, Palantir, kao i mnoge druge.

Kao odgovor, Misija SAD-a pri UN-u obnovila je pozive generalnom sekretaru UN-a da osudi Albanese i smijeni je s dužnosti specijalne izvjestiteljice za ljudska prava na okupiranim palestinskim teritorijama.

Sada vodeći svjetski ekonomisti, uključujući bivšeg grčkog ministra finansija Yanisa Varoufakisa, francuskog ekonomistu Thomasa Pikettyja i libanonsko-američkog statističara i esejistu Nassima Nicholasa Taleba, hvale Albanese zbog njenog izvještaja.

Zeteo je pribavio ekskluzivnu kopiju pisma podrške ekonomista na engleskom jeziku u kojem optužuju korporacije za „održavanje režima aparthejda i omogućavanje naknadnog genocida“. U nastavku pročitajte cijelo pismo.

EKONOMISTI U ZNAK PODRŠKE IZVJEŠTAJU SPECIJALNE IZVJESTITELJICE FRANCESCE ALBANESE PRED UJEDINJENIM NACIJAMA: „OD EKONOMIJE OKUPACIJE DO EKONOMIJE GENOCIDA“

Historija nas uči da su ekonomski interesi bili ključni pokretači i omogućitelji kolonijalnih poduhvata, a često i genocida koje su ti poduhvati prouzrokovali. Korporativni sektor je od samog početka bio sastavni dio kolonijalizma, pri čemu su korporacije historijski doprinosile nasilju nad autohtonim narodima, njihovoj eksploataciji i na kraju oduzimanju njihove zemlje – načinu dominacije poznatom kao rasistički kolonijalni kapitalizam. Ni izraelska kolonizacija okupiranih palestinskih teritorija nije izuzetak.

Nedavni izvještaj Francesce Albanese, specijalne izvjestiteljice UN-a za stanje ljudskih prava na palestinskim teritorijama okupiranim od 1967. godine, predstavlja značajan doprinos razumijevanju političke ekonomije izraelske aparthejd države, etničkog čišćenja Palestinaca i, sada, njihovog genocida. Smatramo stoga da taj izvještaj mora biti slobodno i široko proučavan i predmet otvorene rasprave.

S obzirom na izrazito neprijateljsko, pa čak i zastrašujuće pismo vlade SAD-a upućeno generalnom sekretaru UN-a, u kojem se zahtijeva smjena gospođe Albanese i povlačenje njenog izvanrednog izvještaja, osjetili smo potrebu da izrazimo svoju snažnu podršku gospođi Albanese i da ohrabrimo UN da odbaci histerične zahtjeve vlada SAD-a i Izraela.

Slijedeći dobro utabanu stazu poricanja genocida i zastrašivanja svih koji dovode u pitanje pravo kolonijalne sile da oduzima zemlju autohtonim narodima, vlade SAD-a i Izraela — uz većinu evropskih vlada koje su previše bojažljive da zauzmu stav — zahtijevaju od međunarodne zajednice da zažmiri pred aktuelnim genocidom, a posebno pred ključnom ulogom koju multinacionalne i nacionalne korporacije igraju u održavanju režima aparthejda i omogućavanju genocida koji iz toga proizlazi.

Kao ekonomisti osjećamo dužnost da istaknemo tri ključna nalaza koje izvještaj gospođe Albanese razotkriva jasno i precizno.

Prvo, okupacija i genocid su izuzetno profitabilni za konglomerate. Među njima nisu samo uobičajene kompanije iz sektora naoružanja i „odbrane“ (npr. Lockheed-Martin, glavni proizvođač aviona F35, ELBIT, izraelski proizvođač oružja, i Palantir, softverska kompanija čiji su algoritmi najvjerovatnije igrali ključnu ulogu u odabiru „ciljeva“ širom Gaze), već i dobro poznata imena iz svakodnevnog života (npr. Caterpillar, BNP Paribas, Barclays, Allianz, Chevron, BP, Petrobas, A.P. Moller-Maersk A/S). Kako je izraelski budžet za odbranu udvostručen, uz aktivnu podršku vlade SAD-a, to je privuklo ogromna „ulaganja“ u izraelsku mašinu za ubijanje putem ove međunarodne mreže saučesničkih konglomerata, unutar koje su hiljade izraelskih kompanija povezane s američkim, evropskim, korejskim pa čak i jednom brazilskom megakorporacijom. To objašnjava zašto su izraelske dionice porasle za 161% u vrijeme pada potražnje, proizvodnje i povjerenja potrošača.

Drugi nalaz iz izvještaja gospođe Albanese, koji zaslužuje temeljito proučavanje, jeste da su palestinske teritorije koje Izrael okupira funkcionisale kao idealni laboratorij i testna zona za velike tehnološke kompanije – uloga koja je prelaskom iz okupacije u genocid samo dodatno pojačana. Nijedna zemlja, naprimjer, nije omogućila toliki pristup biometrijskim podacima svoje populacije kao što je to Izrael omogućio IBM-u. Od 7. oktobra 2023. godine, Microsoft, Amazon, Alphabet i Palantir ubrzano šire svoje usluge računarstva u oblaku. Softveri za prepoznavanje lica, algoritmi za odabir ciljeva i automatizirani sistemi za izvršavanje napada testiraju se u realnom vremenu, proizvoljno i uz manje etičkih ograničenja nego što je to slučaj s eksperimentima na laboratorijskim pacovima. Tehnološki giganti ne kriju svoje oduševljenje.

Treći ključni nalaz jeste da vodeći američki i evropski univerziteti finansijski zavise od vezanosti za izraelski aparthejd i političku ekonomiju trajne okupacije i sukoba. Mnoge vrhunske institucije u SAD-u i EU suočile bi se s ozbiljnim finansijskim teškoćama kada bi prestale podržavati izraelski genocid. Izvještaj gospođe Albanese zaslužuje pohvalu što razotkriva ovu sramotnu zavisnost uglednih zapadnih univerziteta i istraživačkih institucija (uključujući Tehnički univerzitet u Minhenu, MIT Labs, Univerzitet u Edinburghu i druge). Narodi Evrope i Amerike imaju pravo da znaju da su neke od njihovih najcjenjenijih akademskih ustanova finansijski zavisne od pomaganja Izraelu u reprodukciji njegove političke ekonomije okupacije i genocida.

Za nekoliko godina gotovo će svi tvrditi da su bili protiv ovog genocida. Ali upravo sada je trenutak kada ljudi savjesti moraju zauzeti stav. Kao ekonomisti, danas stojimo uz Francescu Albanese, specijalnu izvjestiteljicu UN-a, koju napadaju vlade SAD-a i Izraela zato što njen nedavni izvještaj baca neizmjerno važno svjetlo na političku ekonomiju izraelske okupacije i genocida.

Yanis Varoufakis, bivši grčki ministar finansija

Thomas Piketty, autor knjige Kapital u 21. stoljeću

Nassim Nicholas Taleb, autor knjige Crni labud

Michael Hudson, predsjednik Instituta za proučavanje dugoročnih ekonomskih trendova (ISLET)

Guy Standing, istraživački saradnik na SOAS Univerzitetu u Londonu

Jayati Ghosh, profesorica ekonomije na Univerzitetu Massachusetts Amherst

Giuseppe Mastruzzo, direktor Međunarodnog univerzitetskog koledža u Torinu (IUC)

Jomo Kwame Sundaram, istraživački savjetnik u Khazanah istraživačkom institutu

Robert H. Wade, profesor političke ekonomije i razvoja na Londonskoj školi ekonomije i političkih nauka (LSE)

Christopher Cramer, profesor političke ekonomije razvoja na SOAS Univerzitetu u Londonu

Nidhi Srinivas, vanredni profesor menadžmenta na Milano školi za politiku, menadžment i okoliš

Izvor: https://zeteo.com/p/exclusive-top-economists-back-francesca

7. juli 2025.