Od 180 zemalja u Indeksu slobode medija za 2021. godinu koji su objavili Reporteri bez granica (RSF), Rusija je na 150. mjestu. Rusija se u svom ustavu opisuje kao “demokratska savezna država vođena vladavinom prava”, ali na ljestvici RSF-a ocjenjuje ondje stanje slobode medija kao “loše”.
Više od 100 stranih i domaćih medijskih organizacija i pojedinaca na popisu je “stranih agenata” koji ih je na tu listu stavilo rusko Ministarstvo pravosuđa.
Zakon o tzv. stranim agentima datira iz 2012. godine, kada se primjenjivao na nevladine organizacije koje su dobivale sredstva iz inostranstva. Njegov djelokrug proširen je 2019. godine i od tada se primjenjuje na pojedince ili organizacije koji primaju bilo koji iznos stranih sredstava i objavljuju “štampane, audio, audio-vizualne ili druge izvještaje i materijale”.
Oni na popisu moraju označiti sve svoje publikacije s odricanjem od odgovornosti koji označava status “stranog agenta”. Također moraju svakih šest mjeseci Vladi podnositi finansijske izvještaje o svojim aktivnostima te se podvrgnuti godišnjoj reviziji.
Stranim novinarima dopušteno je da rade u Rusiji samo s vladinom akreditacijom. To dopuštenje može se povući kao što se i dogodilo dopisnicima DW-a u Moskvi.
Televizija je još uvijek najvažniji izvor vijesti u Rusiji. U 2018. godini, istraživanje Levada centra, nezavisnog istraživačkog instituta, pokazalo je da polovina Rusa vjeruje informacijama koje su dobili iz TV vijesti. Ipak, prema RSF-u rusku televiziju snažno kontrolira vlada.
Dekoder je internetski portal za vijesti koji prevodi izvještaje nezavisnih ruskih medija na njemački i koji je osvojio brojne novinarske nagrade. Dekoder je također napisao da je televizija u Rusiji uglavnom “pod državnom kontrolom”.
A 2014. godine donesen je zakon koji ograničava slobodu i za internetske medije. “Zakon Lugovoi” – nazvan po jednom od njegovih autora, zamjeniku Državne dume Andreju Lugovoju – dopušta blokiranje stranica s vijestima bez sudskog naloga, ako to zahtijeva tužilaštvo.
– Novinari već poduzimaju mjere opreza suzdržavajući se od objavljivanja materijala koji bi ih potencijalno mogao dovesti u probleme – piše Dekoder.
Neizvjesnost o tome šta državne agencije smatraju prihvatljivim, a šta ne, također otežava ruskim novinarima da rade svoj posao.
– Neki novinari upadaju u nevolje zbog stvari koje drugi pišu bez problema. Mnogi stručnjaci to vide kao dio strategije. Ako su granice nejasne, svi postaju oprezniji. Posljedično, postoji široko rasprostranjena autocenzura – kazala je zamjenica direktora Istraživačkog centra za istočnoevropske studije na Univerzitetu u Bremenu Heiko Pleines.
Uglavnom putem novina i internetskih medija rusko stanovništvo može pristupiti izvještavanju koje se kritički odnosi na Kremlj.
Najugledniji nezavisni mediji u Rusiji uključuju novine Novaya Gazeta, poznate po svojim istragama, internetski TV kanal Dozhd (TV-Rain), koji je stavljen na listu “stranih agenata” u augustu 2021. godine, te latvijski informativni portal Meduza, koji je u aprilu 2021. godine klasificiran kao “strani agent”.
Dana 3. februara Novaya Gazeta objavila je da je njihova novinarka Elena Milashina, koja je izvještavala o kršenju ljudskih prava u autonomnoj ruskoj konstitutivnoj republici Čečeniji, morala napustiti zemlju “u svjetlu brojnih prijetnji koje su joj proteklih dana uputili istaknuti predstavnici Čečenske Republike”.
Od osnivanja Novaya Gazeta ubijeno je pet njihovih novinara – uključujući poznatu novinarku i aktivisticu za ljudska prava Annu Politkovskaya, koja je ubijena ispred svog stana u oktobru 2006. godine.
– Pritisak na novinare u Rusiji raste već 20 godina – kazala je Pleines.
Dekoder naglašava da je “posljednjih nekoliko godina sve više okrenuto državnoj kontroli, a nezavisni glasovi su izrazito marginalizirani”, a zatvaranje DW-ovog ureda u Moskvi još je jedan korak u tom smjeru.
Izvor: DW
