Vi, što nećete u izolaciju jer tvrdite da se dobro osjećate, zar ste toliko dosadne i neinventivne osobe da ne možete provesti 14 dana u društvu sa samim sobom? I zar ste toliko relevantna nakupina vode, ugljikohidrata, proteina i masti da ostatak planete neće moći bez vas dvi hefte?
I je li vam iko objasnio da se ne radi o vama nego o drugima, mahom starijim ljudima lošijeg imuniteta i slabijeg zdravstvenog stanja? I jeste li čuli, makar u prolazu, da su najopasniji prenosnici oni koji nemaju simptoma, tj. oni koji se – kako ono u zao čas rekoste – „osjećaju dobro“?
Samoizolacija je danas postala prvorazredno političko i kulturno pitanje, izjava o pripadnosti, iskaz o personalnoj odgovornosti. To je izgleda nešto što se ponese iz kuće. Ili je imaš ili nemaš – svijest da samim prisustvom ugrožavamo drugog i odluka da se uklonimo kako okruženje ne bismo doveli u opasnost. Imali smo neki dan u Konjicu zastrašujući primjer nekakve privredne proslave kojoj su prisustvovali ljudi zaduženi da zabranjuju slične ispade. I eto šta je na kraju ispalo. Da ovo ne bi bilo isprazno moraliziranje i klasična kuknjava o „našem mentalitetu“, s nedisciplinom su se borili i dalje se bore u Italiji, Nijemci se također nisu iskazali, što ni u kom slučaju ne može biti opravdanje ni jednom našem pojedincu koji odluči ne poštovati propisane mjere. Imamo, s druge strane, i primjere vrijedne poštovanja, ljude koji su ušli u zemlju ranije, i pri tome nisu došli s rizičnih područja, pa ipak su se odlučili za samoizolaciju. Dakle, proradili su preventivni i humani razlozi.
Jučer je jedan od naših urednika na FB stranici portala koji upravo čitate napisao: „Stay home, ni za đe si nisi!“ Ako imate primjedbi na taj filozofski iskaz, primamo ih isključivo elektronskim putem, nikako u četiri oka. Ne izlazite, ako Boga znate!