IZ DANA U DAN: Zagađenje Sarajeva, prijetnje Dodiku, karikatura i posljedice, Odbor za zaštitu lika i djela, opet zastava, formiranje vlasti, austrijski kancelar

Nedjelja, 2. decembar: Vidite li ovaj grad? Ne vidimo!

Ekologija ovdje može doći u prvi plan tek s najavama skandalozno, šokantno, zapanjujuće. A svi su se ti atributi skladno susreli u ne baš najpreciznijoj informaciji da je Sarajevo najzagađeniji grad na svijetu. I odmah je pokrenut fenomen koji bismo mogli definirati kao medijski i ekološki imperijalizam: televizije i portali vrve od ekoloških emisija, ideja, sagovornika, kritika, javljanja, rješenja… Mogu se Tuzla, Lukavac, Zenica i drugi gradovi doslovno potrovati, to su povodi tek za korektno urađene priloge. Ali kada se zagađenje epskih razmjera desi Sarajevu, e onda se sviraju medijska i društvena uzbuna.

Kantonalna vlast je najodgovornija za ovakvo stanje. Jesensko-zimsko zagađenje u glavnom gradu Bosne i Hercegovine uvijek je prisutno, a njegova metastaza počinje s posljednjim danima novembra i traje do prvih dana januara. Svake godine, s prvim porastom mikročestica, vlada, pritisnuta javnošću, počne nešto brljaviti, poduzimaju se izvjesne polumjere, i tako sve do 5. januara, kada zimski vjetrovi konačno rastjeraju sve ono prljavo što grad proizvede. I tu je problem: posljednji dan ekstremnog zagađenja trebao bi biti prvi dan priprema za sljedeću sezonu. Nažalost, umjesto toga, svi odahnu i priču o strateškim mjerama pomjere do sljedećeg 29. novembra.

Na novoj vladi je da pokuša promijeniti to kampanjsko ponašanje prethodnih struktura, a na medijima da češće povire i izvan Sarajeva.

Ponedjeljak, 3. decembar: Nove prijetnje Miloradu Dodiku

Koliki kreten moraš biti pa da prijetiš bilo kome, bilo kojim povodom? Svejedno je da li je objekt, tj. žrtva prijetnje novinar Dragan Bursać ili predsjedavajući Predsjedništva Milorad Dodik, likovima koji prakticiraju ovu odurnu vještinu ne možemo dodijeliti čak ni kandidatski status za normalnu osobu. Opak je to fenomen koji zalazi u mračne sfere ljudskog ponašanja. Ko nikada nije doživio prijetnju, teško će do kraja shvatiti psihološke i sve druge implikacije takvog čina. Za Dodika ćemo lako, njega štiti bulumenta čuvara. Ali stavite se makar na jedan dan u kožu novinara i novinarki koji prolaze kroz takav užas. Na poseban rukavac ove pojave ukazuje i Srđan Puhalo na Twitteru:

Utorak, 4. decembar: Početak afere

Tek počinje da se razvija afera izazvana gostovanjem strip-crtača Filipa Andronika na TVSA. Iz reakcija saznajemo da uredništvo kantonalne televizije mora o gostima u studiju informirati menadžment, što je suluda i nezakonita praksa.

Poseban aspekt afere je pitanje šta je u konkretnom slučaju uvreda. S Twittera prenosimo jednu od lucidnijih reakcija:

Rasprave na Facebooku traju do duboko u noć i nesmanjenom se žestinom prenose na naredni dan.

Srijeda, 5. decembar: Ko je rekao karikatura?

U doba socijalizma, u njegovoj izdišućoj fazi dobili smo nešto – organ li je, tijelo li je – što se zvalo Odbor za zaštitu lika i djela Josipa Broza Tita. Senad Avdić ovih dana podsjeća na taj represivno-ideološki izum čiji je zadatak bio da ušutka već propupalu javnost. Kojoj je zvanične ideologije bilo na vrh neke stvari i koja je sve češće u formi viceva, skečeva, pjesama, nasrtala na „najveće svetinje NOB-a i socijalističkog samoupravljanja“. Odbor je, podsjeća nas Avdić, na kraju uspio izgurati Zakon o zaštiti imena i djela: „Broj političkih zatvorenika, zahvaljujući ovom Zakonu doživio je nagli ‘procvat’ u narednih nekoliko godina. Preko 90 posto političkih zatvorenika u 80-im godinama ležalo je u zatvorima po osnovi fatalnog Člana 133. Krivičnog zakonika koji je sankcionirao verbalne delikte, uglavnom one na račun pokojnog Maršala. Svaka represija, zabrana i ograničavanje sloboda ima kontraefekat, poput opruge: što više pritišćeš, više skače.“

E, u Sarajevu oživljavamo uspomenu na taj odbor. Naravno, teško će iko izglasati sličan zakon, neće biti ni hapšenja, ali atmosferu linča, straha i cenzure uspješno rekonstruiramo. Stranka demokratske akcije doslovno je preuzela ulogu Odbora za zaštitu lika i djela, oživjevši nenadmašnu socijalističku rečenicu „Nećemo dozvoliti…“.

Ova afera otvara nekoliko pitanja. Prvo ona uopćena –  dokle sežu granice slobode, trebaju li mrtvi ljudi biti objekt karikatura, gdje su granice samostalnosti novinara i urednika… A potom i konkretna: Je li karikaturista mislio na Aliju Izetbegovića?

Većina tih pitanja u istinskim je demokratijama suvišna. Pri tome valja iskazati izvjesno razumijevanje za poziciju i povrijeđenost porodice Izetbegović. Ovdje ljudi po mrežama blokiraju jedni druge zbog znatno benignijih povoda. Ono što se ne može razumjeti (ni „dozvoliti“) jeste interventni prodor pomenute porodice u javni prostor države, slobode, društvene kritike, umjetnosti…

Nijedna obitelj ne smije biti privilegirana u tom smislu. Prije nego što se upustiš u javni život i politiku, moraš prihvatiti činjenicu da ćeš biti predmet ozbiljnih, ali i neozbiljnih kritika, satire, izrugivanja, opanjkavanja, otrovnih, više i manje uspješnih dosjetki… Kad se onomad jedan od ovdašnjih političara požalio visokom predstavniku Padddyju Ashdownu na oštre kritike u magazinima Slobodna Bosna i Dani, Paddy mu je precizno detektirao suštinu problema: „Ovi vaši su mila majka, kakvi su oni naši u Britaniji. To je suština demokratije. Ako nisi spreman na kritiku i porugu, nemaš šta tražiti u politici.“

Kada je već tako, osvrnimo se još jednom na ključnu poruku koja je javnosti upućena iz Stranke demokratske akcije, onu da „neće dozvoliti“.

Šta znači kad vodeća stranka u Bošnjaka 2018. godine kaže da neće dozvoliti? Odnosno, šta su fundamentalni problemi društva danas i šta prosječan građanin očekuje u nastavku te prijetnje? Evo nekoliko potencijalnih odgovora:

Nećemo dozvoliti…

… da nam se djeca guše u otrovima i da umiru zbog zagađenja.

… da korupcija razara općine, kantone, Federaciju i državu.

… da Bosna i Hercegovina bude najsiromašnija i najzaostalija zemlja Evrope.

… da nam mladi stručni kadrovi odlaze iz zemlje…

Kad šta će biti, ništa od toga nisu izgovorili. Odbor za zaštitu lika i djela poručio je da neće dozvoliti – karikature i zajebanciju. Golemo.

Četvrtak, 6. decembar: Ponesi zastavu, Milorade Dodiče…

Već je do ofucanosti izanđala konstatacija da Balkan proizvodi višak historije. Ali nije to ništa u odnosu na višak politike koji izbacimo svaki dan. Pogledajmo samo šta se sve ovdje dešavalo posljednjih 48 sati: BiH dobila poziv za aktiviranje MAP-a, uhapšen general Ramiz Dreković, formiran Predstavnički dom PSBiH, bivši visoki predstavnici protiv miješanja Hrvatske u BiH, američka ambasada optužena za širenje lažnih vijesti, a ćevabdžinica Zmaj proglašena za kantonalnog neprijatelja broj jedan…

Međutim, na kraju, kad se povuče crta, događaj tjedna ukrao je predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine odlukom da napusti sastanak Upravnog odbora PIK-a zbog toga što u sali nije bilo zastave Republike Srpske. Još jedan u nizu autogolova: sastanak je nastavljen kao da se ništa nije desilo, a Dodik je ponovo dokazao da s pravom nosi laskavu titulu najgoreg među lošima.

Ovaj potez sam je po sebi dovoljan da njen akter upiše novi poraz, ali je kruna tog poraza uslijedila nekoliko sati kasnije, kada se vratio u Predsjedništvo i, bez nazočnosti zastave, bio na sastanku sa zamjenikom pomoćnika državnog sekretara SAD-a Matthewom Palmerom. Ipak, ne sumnjamo da će njegovi mediji napornim ideološkim radom i ove minuse pretvoriti u još jedinu veličanstvenu pobjedu predsjedavajućeg. Eto novog pitanja: Kud ćemo više s ovolikim veličanstvenim pobjedama?

Petak, 7. decembar: Blokiranje države

Dan uoči protesta u Francuskoj, tamošnje vlasti najavile su da će, radi prevencije nasilja, na ulice biti poslano 89.000 policajaca. U onakvoj zemlji i s onakvim životnim standardom i uvjetima življenja, ljudi su nezadovoljni i nezadovoljstvo iskazuju na brutalne načine. U ovakvoj zemlji, bila bi dovoljna dva-tri umirovljena policajca. Ljudi su mahom mirni, zadovoljni i skloni višedecenijskim rješenjima krize.

Slična situacija je i u političkom životu. HDZ i SNSD imaju dovoljno poslanika na državnom nivou da mogu vladati Bosnom i Hercegovinom. U najboljem slučaju očekujte još četiri godine stagnacije. A u najgorem…

Subota, 8. decembar: Je li BiH baza ISIL-a?

Već je dva dana prošlo od intervjua koji je Filip De Ceuninck, regionalni koordinator i savjetnik za borbu protiv terorizma EU, dao portalu Radio Sarajevo. Nikakvih odjeka povodom iznesenih stavova nema, a trebalo bi biti, jer su rečene bitne stvari. Najvažnija izjava: „Prema mojim saznanjima, ne postoji niti jedna nacionalna, regionalna ili međunarodna obavještajna ili agencija za provođenje zakona koja bi mogla dostaviti dokaze koji idu u prilog izjavama političara iz regiona koji tvrde da je BiH baza ISIL-a u Evropi, sa desetinama hiljada terorista.“

Uporedite ovu s višestrukim izjavama hrvatske predsjednice i bit će vam jasno ko i s kakvim ciljevima namaštava hiljade terorista. Kolinda Grabar-Kitarović do sada se više puta obrukala tvrdeći suprotno i nikada ne nudeći ni jednog dokaza za sopstvene tvrdnje.