Obje TV kuće održale su visoke profesionalne standarde po kojima su već postale poznate. Ipak, u određenim segmentima su podbacile. Al Jazeera nije dovoljno ozbiljno pristupila Zakonu o radu, a koji se tiče velikog dijela bh. populacije. N1 televizija gradila je narativ o suživotu i pomirenju u Mostaru samo sa sagovornicima iz jednog dijela grada

AL JAZEERA: NEDOVOLJNA PRIPREMLJENOST ZA RAZGOVOR O ZAKONU O RADU

19. – 25. juli 2015.

DITA I ZLATNI LJILJANI: U ponedjeljak, 20. srpnja, mogli smo pogledati još jedan u nizu priloga o tuzlanskoj tvornici deterdženata Dita. Autor priloga je Sanel Kajan i prilog prati nastavak procesa obnove proizvodnje u tvornici. Prilog je prilično profesionalno urađen i nema nekih većih zamjerki osim jednog dijela koji upada u oči. Jedan od radnika u tvornici nosi zelenu majicu na kojoj je otisnut zlatni ljiljan. Dok se u prilogu govori o uspješnom nastavku proizvodnje i povratku optimizma među radnike, te njihovim pozitivnim očekivanjima za budućnost njihove tvornice, kamera stavlja u krupni kadar majicu i znak sa zlatnim ljiljanom. Pitanje je što se htjelo poručiti time? Zbog čega se prilikom montaže priloga smatralo da je ovom prilogu potreban taj krupni kadar? Koja je veza između ratnog odličja zlatnog ljiljana i priče o spašavanju jedne tvornice? Mora li se baš u sve gurati nekakav pseudopatriotizam, pa čak i u priču poput ove? Ovo nije tema koju je potrebno politizirati i povezivati s ratom. Radnicima Dite treba da njihove proizvode kupuju građani s područja cijele BiH.

EKSPERT ILI IDEOLOG? U četvrtak, 23. srpnja, gost u dnevniku Al Jazeere u 20h bio je Zlatko Hurtić, ekonomski analitičar. Tema razgovora bila je novi Zakon o radu Federacije BiH. Gost koji je potpisan kao ekonomski analitičar iznosio je svoje osobne stavove o novom Zakonu o radu, o položaju i pravima radnika u BiH, o sindikatima i sl. Kad je netko potpisan kao ekonomski analitičar, očekuje se da svoju analizu potkrijepi i ekonomskim podacima i činjenicama. Ako on to ne učini, onda se očekuje od voditelja/ice dnevnika da to traži. Iako se rado pozvao na svoj status eksperta, umjesto ekonomske ekspertize, ekonomski analitičar je gledateljima dnevnika ponudio svoj ideološki svjetonazor. Na voditeljičino pitanje imaju li radnici razloga da se boje novog Zakona o radu, ekonomski analitičar Hurtić odgovara da se ne trebaju bojati radnici, već neradnici, dok je prijašnji zakon štitio neradnike, a kažnjavao radnike. Kako on sâm nije ponudio obrazloženje za tu svoju tvrdnju, zadatak voditeljice trebao je biti da ga pita na čemu zasniva svoju tvrdnju. Na voditeljičinu konstataciju da su radnička prava u BiH jako ugrožena, ekonomski analitičar odgovara: “Prije svega, ja bih sa ekspertske strane da vas ispravim: vrlo je rijedak broj zemalja u svijetu koja imaju ovolika radnička prava, gledajući prema zakonu. Dakle, naša radnička prava su jako raširena.” Voditeljica intervenira: “Prema zakonu, ali u praksi…”, a ekonomski analitičar nastavlja: “Prema zakonu koji se primjenjuje itekako.” S obzirom da je ovo notorna neistina koje je svjestan svaki građanin i radnik u BiH jer svakodnevno svjedočimo najbrutalnijim kršenjima radničkih prava, voditeljica je trebala inzistirati na ovom dijelu i tražiti od ekonomskog analitičara da obrazloži svoju tvrdnju. To je izostalo. Kroz ostatak razgovora gost je iznio još mnogo paušalnih tvrdnji i stavova, nije se pozvao ni na jedan izvor ili podatak, a svoj kredibilitet posebno je doveo u pitanje kada je rekao da mora cijeli Zakon da pogleda. Dakle, u studiju sjedi osoba koja nije pročitala prijedlog novog Zakona o radu, a koja ga komentira. Time ne samo da je narušen profesionalni kredibilitet ekonomskog analitičara već i kvalitet dnevnika Al Jazeere s obzirom da možda nije izabran najrelevantniji sugovornik za temu. Voditeljica je od gosta trebala tražiti više ekonomskih podataka i ekspertskog znanja, manje osobnih dojmova.

PLUS SEDMICE:

Nema ga.

MINUS SEDMICE:

Razgovor s ekonomskim analitičarem Zlatkom Hurtićem o novom Zakonu o radu.

OCJENA: 8

N1: TKO JE ČLANOVE PREDSJEDNIŠTVA BIH PROGLASIO MIROTVORCIMA?

19. – 25. juli 2015.

S MINISTRIMA OTIŠLA I VODA: Ovog tjedna, kao i prošlog, zaslužuje biti izdvojeno izvještavanje novinara Miodraga Sovilja o imigrantskim pitanjima. Savršen je jezik koji novinar Sovilj koristi prilikom javljanja s mjestâ na kojima se nalaze imigranti u Srbiji (ponedjeljak, 20. srpnja). Na pitanje voditeljice dnevnika kako se imigranti snalaze u uvjetima velikih vrućina koje ovih dana vladaju u Srbiji, Sovilj odgovara: “Ukoliko je vama kod kuće vrućina, onda možete samo da zamislite kako je imigrantima ovdje u subotičkoj ciglani u situaciji gdje nekoliko stotina njih ima pristup samo jednoj česmi s pijaćom vodom. Ovdje je prošle nedjelje bila i cisterna s pijaćom vodom dok je trajala posjeta ministra rada Aleksandra Vulina, međutim, zajedno s novinarima i ministrom otišla je i cisterna.” Novinar prilikom izvještavanja s terena koristi blagi cinizam. Time je pronašao način kako da ostane novinarski objektivan, a da ubaci i svoj stav o situaciji. Jedna od rečenica kojom Sovilj zaključuje svoje javljanje iz Subotice je i ova: “U Srbiji traju dogovori o pomoći, u Mađarskoj se dogovara oko modela žice.” Opet cinizam koji više nije tako blag i koji ima za cilj pridobiti simpatije javnosti prema imigrantima.
A koliko je teško pridobiti te simpatije, i koliko javnost postaje sve više neprijateljski raspoložena prema imigrantima, pokazat će sutrašnji prilog reporterke Maje Nikolić na Dnevniku N1 (utorak, 21. srpnja) o izgradnji centra za azil kraj Mladenovca, gdje su mještani poručili: “Može azil, ali preko nas mrtvih.” Prilog prikazuje jedno društvo u kojem su ljudi toliko zaokupljeni sobom i svojom dnevnom egzistencijom da su izgubili gotovo svaku sposobnost suosjećanja prema drugim ljudima.

POZITIVNI DOGAĐAJI: Istog dana, na Dnevniku N1 mogli smo vidjeti i prilog novinara Harisa Buljubašića o Mehiri Crnici, samohranoj majci, poduzetnici i žrtvi nasilja. Kako dnevnici svakog dana liče na pregled crne kronike i kako je postalo pravilo da je dobra vijest samo loša vijest, osvježenje je vidjeti jedan ovakav prilog. Riječ je o pozitivnoj priči, a izbor teme je odličan jer se kroz primjer jedne, u prošlosti zlostavljanje žene, tematizira podređeni položaj žene u bh. društvu.

ČUDNA JADA OD MOSTARA GRADA: Povodom nastupajuće desete godišnjice obnove Starog mosta, u studio iz Mostara javila se novinarka Julija Gubeljić (četvrtak, 23. srpnja). Odmah na početku saznajemo da su ove godine nagradu “Mimari mira” dobili članovi Predsjedništva BiH. Gledateljima nije objašnjeno kakva je to nagrada i tko ju dodjeljuje, a trebalo je, jer nema sumnje da su mnogi gledatelji ostali začuđeni kad su čuli da je netko baš članovima Predsjedništva BiH dodijelio priznanje mimara, odnosno graditelja mira. Ostatak priloga je pomalo patetičan jer se pokušava pokazati kako je obnovom Starog mosta u Mostaru došlo do povratka suživota i pomirenja. Cijeli prilog o Starom mostu i situaciji u Mostaru govore skakači s mosta i sugovornici koji dolaze iz samo jednog dijela grada. Ako se htjelo dobiti širu i točniju sliku grada danas, trebalo je isto tako pitati za komentar i nekoga iz drugog dijela grada. I kada novinarka želi vidjeti kako mladi gledaju na situaciji u gradu danas, opet ima samo jedan mladi sugovornik, mladić iz istočnog dijela grada. Ako je već intencija priloga bila pokazati gdje je Mostar danas, deset godina nakon obnove i uvrštavanja Starog mosta na UNESCO-ovu listu svjetske baštine, umjesto što se gledateljima ponudila neka idealizirana, nestvarna i pomalo patetična priča o Mostaru danas, bilo bi bolje da je novinarka zatražila komentare Mostaraca iz oba dijela grada, mladih i starih, i tako dobila realniju sliku Mostara danas.

PLUS SEDMICE:

Izvještavanje novinara Miodraga Sovilja o položaju imigranata u Subotici.

MINUS SEDMICE:

Prilog novinarke Julije Gubeljić o desetoj godišnjici obnove Starog mosta.

OCJENA: 9

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Nema bitnijih promjena. Ako pravimo usporedbu s proteklim tjednima, možemo zaključiti da su i ovaj tjedan ove dvije TV kuće održale visoki profesionalni standard. Ako pravimo usporedbu između ove dvije televizije u ovom tjednu, blaga prednost išla bi N1 televiziji zbog zanimljivije uredničke sheme dnevnika, boljeg izbora tema i opširnijih priloga o najvažnijim temama s početka dnevnika.

(U utorak, 28. juli čitajte analizu Amera Tikveše: TV1 i Hayat TV)