Kada se film uspije na ličnom nivou povezati s gledateljima onda je jasno kako je priča koju prenosi emotivna i sugestivna. Film novinarke Al Jazeere Balkans Slađane Lučić “Kuća male zvijezde” donosi priču o mladoj lektorici Nudžejmi koja se, rušeći stereotipe i tabue, odvažuje suočiti s nezamislivo teškim izazovima.
Onog trenutka kada shvati da mora život mijenjati iz korijena Nudžejma donosi odluku da se upusti u avanturu zvanu trčanje nakon koje počinje otkrivati ne samo nevidljive dijelove svoje ličnosti nego dobre i zle strane društva u kojem živi.
Odlučna da uvijek širi optimizam Nudžejma je djevojka koja namjerno ruši društvene norme i konvencije dokazujući, između ostalog, da marama (hidžab) nije prepreka ili nedostatak nego stvar savršeno uklopiva u sve suvremene društvene procese.
Prateći kamerom “izbliza” život djevojke koja je odlučila napraviti radikalnu promjenu u svom životu autorica Slađana Lučić ispričala je intimnu pripovijest žene koja se suočila sa svojim najstrašnijim demonima.
To sučeljavanje Lučić prati nenametljivim prisustvom kamere koja ipak uspijeva razotkriti intimu glavne protagonistice filma i u tom sučeljavanju sa stvarnošću objektiva doznajemo da je Nudžejma kao dijete protjerana iz Kozarca, da je s majkom, sestrom i bratom živjela u progonstvu, da joj je otac ubijen i da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni 15 godina kasnije.
Priča o Nudžejmi, uz svu ličnu tragediju, neuspjehe i poraze je priča o uspjehu jedne žene da izgradi život.
Autorica filma ističe da je upravo Nudžejma primjer kako žena vlastitom upornošću može mijenjati društvo i njegov odnos prema drugim ženama, u ovom slučaju pokrivenim.
– Zanimaju me te male promjene iznutra, pojedinačne, osobne i njihov utjecaj na širu okolinu jer ponekad su tako snažne u toj iskrenosti da ih društvo ne može kontrolirati i ono ih mijenjaju iznutra, a da toga nije ni svjesno – kazala je.
Ni u jednom društvu, smatra Lučić, nije jednostavno biti svoj i progovarati otvoreno, izražavati neslaganje s anomalijama koje nas okružuju. Tako je, kaže, i u Bosni i Hercegovini poželjna pripadnost nevidljivim zatvorenim krugovima po ključu nacionalnosti, vjere, podobnosti, koristoljublja iako se većina građana tome protivi, no demotivirani su nedostatkom reakcije kada upozore na probleme.
Autorica se veseli, kaže, reakciji publike i njihovom doživljaju filma jer je glavna protagonistica i nju motivirala da u 45. godini snimi prvi dokumentarni film.
