KO(S) TO KAŽE, KO(S) TO LAŽE; “DERBI VJEČITIH RIVALA“: Ako je tačno da su Radončić i Muslimović KOS-ovci kako jedan za drugog tvrde, šta je onda Bakir Izetbegović koji ih štiti?!

Odnosi između Stranke demokratske akcije i Saveza za bolju budućnost su uvijek ovisili od personalnih odnosa njihovih lidera Bakira Izetbegovića i Fahudina Radončića

KO(S) TO KAŽE, KO(S) TO LAŽE; “DERBI VJEČITIH RIVALA“: Ako je tačno da su Radončić i Muslimović KOS-ovci kako jedan za drugog tvrde, šta je onda Bakir Izetbegović koji ih štiti?!
Foto: Slobodna Bosna

Piše: SENAD AVDIĆ

To je potvrdio i sam Izetbegović tokom nedavnog intervjua za televiziju TV1, kada je rekao da su relacije između njega i Radončića u zadnjih desetak-petnest godina prolazile kroz različite faze, nekada mirne i partnerske, a nerijetko turbulentne i obilježene svađama i optužbama. U jednoj fazi su ti odnosi bili toliko prisni, da je Radončić poklonio Izetbegovićevoj suprugi Sebiji rasno pseto, od kojeg se najmoćniji bošnjački bračni par, kako je potvrdio Bakir u istoj emisiji, ni danas ne odvaja.

Sudeći prema razvoju događaja u posljednjih godinu dana, nakon prošlogodišnjih izbora na kojima su i Radončić i njegova stranka strahovito poraženi, a Izetbegović ih, unatoč tome, “podigao iz mrtvih”, nudeći lideru SBB-a mjesto ministra sigurnosti, sve je govorilo da su njihovi odnosi (još jednom) ušli u mirniju, kooperativniju fazu, činilo se, na obostrano zadovoljstvo i korist.

No, čini se da je i ta međunstranačka harmonija bila kratkotrajna i privremena. Na novo (među)stranačko otvaranje frontova i kopanje rovova ukazuje pisanje Radončićevog stranačkog (i osobnog) biltena “Dnevni Avaz” u posljednjih nekoliko dana, koje je obilježeno učestalim, neselektivnim udarima iz svih raspoloživih oružja na Fikreta Muslimovića, penzioniranog generala Armije BiH, savjetnika Alije i Bakira Izetbegovića, odnedavmo člana Senata SDA, ukratko jednog od najutjecajnijih ljudi u bošnjačkoj politici, vojsci, obavještajnom podzemlju, vjerskim strukturama, medijskoj i izdavačkoj sceni. Doduše, Muslimović je godinama, pa i decenijama prije ovoga bio česta, omiljena  meta “Avazovih” i Radončićevih napada (i obratno), na sudovima se vode, ili su okončani brojni procesi koje su dvije zaraćene stran(ke) vodile zbog tužbi za klevetu, pa najnovije otvaranje “ratnog žarišta” nije nikakvo iznenađenje. Ili, ipak, možda jeste?!

Kako sada stvari stoje, suština novog sukoba vrti se oko nedavno objavljene knjige “Dosije Šćepo”, autora Armina Cibre, dugogodišnjeg vozača Fahrudina Radončića i nekadašnjeg radnika obavještajno-sigurnosnih struktura u BiH. Riječ je o drugom nastavku Cibrine svojevrsne književne “franšize” čiji je glavni junak njegov nekadašnji poslodavac i intimus Radončić. Prva knjiga “Fahrudin Radončić-mafijaš u podzemlju Balkana” objavljena je u ljeto prošle godine, pa je smatrana dijelom predizbornog obračuna Stranke demokratske akcije sa svojim političkim protivnikom.

I nakon prve knjige, koja je sadržavala brojne “pikanterije” i neugodna svjedočenja iz prve (šoferske) ruke o Radončićevim poslovnim, privatnim, ljubavnim, porodičnim “nestašlucima”, u političkoj i medijskoj čaršiji se spekulialo ko je stvarni autor knjige, jer je, tvrdilo se, malo, ili nimalo vjerovatno da je Cibra sposoban sročiti takav relativno čitko napisan i solidno organiziran publicističko-memoarski uradak iz žanra pamfleta.

TAJNE CIBRINE LITERARNE FRANŠIZE

Za razliku od prve knjige Armina Cibre pisane i objavljene, pa i zloupotrebljivane u “žaru predizborne borbe”, kada je dopušteno štošta što se smatra nedopustivim u normalnim okolnostima, druga knjiga je objavljena ovih dana, dakle u vrijeme zakopanih ratnih sjekira, svojevrsne idile  između SDA i SBB-a. Dešava se knjiga dok se čeka da se Radončić (ponovno) imenuje za državnog ministra sigunosti.

Knjiga “Dosije Ščepo” koja sadrži brojne dokumente, stenograme prisluškivanih Radončićevih razgovora iz rata, ali i novijeg perioda (tokom tužiteljske operacije “Lutka” kojom je bio obuhvaćen, pritvoren, suđen i oslobođen), pored ostalog ima ambiciju da dokaže Radončićevu povezanost sa jugoslovenskom vojnom Kontraobavještajnom službom(KOS). “Šćepo” je, kao što je poznato navodno kodno ime Fahrudina Radončića u predratno vrijeme kada je bio revnosni doušnik KOS-a u čijim je redovima Fikret Muslimović obavljao vrlo značajne i povjerljive dužnosti, munjevito napredujući u službi do čina pukovnika.

Lider SBB-a Radončić, valjda poučen ranijim iskustvima, objavljivanje nove Cibrine knjige shvatio je kao poruku SDA i njegovog rukovodstva, savjetnika i nevidljivih, a utjecajnih centara moći. Ako je vjerovati povjerljivim izvorima, Radončić je o motivima i skrivenim porukama knjige “Dosije Šćepo” tražio odgovor od Bakira Izetbegovića. Ovaj mu je kazao da on nema ništa sa Cibrinom knjigom, usput natuknuvši kako je vjerovatno riječ o nastavku dugogodišnjeg obračuna “vječitih rivala”, braće Čampara sa Radončićem. Aludirao je na Aljošu Čamparu, člana Predsjedništva SDA i ministra unutrašnjih poslova Federacije BiH i njegovog brata Dubravka, tužitelja Tužiteljstva BiH koje lider SBB-a godinama optužuje da su organizirali i proveli njegovo hapšenje i sudski proces.

Posredno, poručeno je Radončiću da u zavjeri protiv njega sudjeluje i Denis Zvizdić, bliski rođak braće Čampara, aktuelni predsjedavajući Vijeća ministara BiH i predsjedavajući Predstavničkog doma Parlamenta BiH. Nakon što su se glasine o njihovoj umiješanosti u nastajanje i objavljivanje Cibrine knjige proširile po političkim kuloarima i medijskom prostoru Čampara i Zvizdić su na poluvanrednoj sjednici najužeg rukovodstva Stranke demoktatske akcije, o čemu je prvi izvijestio “Avaz”, kazali da ni na koji način nisu sudjelovali u objavljivanju knjige u kojoj se teško kompromitira i optužuje Fahrudin Radončić i apelovali na one unutar SDA koji šire takve dezinformacije da to ne čine nego da eventualnu odgovornost preuzmu na sebe.

Od tog trenutka, pa u narednih nekoliko dana “Dnevni Avaz” pokreće do sada najžustriju, totalnu medijsku kampanju protiv Fikreta Muslimovića, kojeg nazivaju “mračnjakom” i identificiraju kao stvarnog autora knjige Armina Cibre.

ZABILJEŠKE STAROG PREPREDENJAKA

“Stari prepredenjak svoje laži je poturio čovjeku sa medicinskom šifrom (A. Cibra, op SB) koji tobože piše knjige o Radončiću. Cijeli propagandno-obavještajni tim koji već godinama ispred SDA sustavno radi protiv lidera SBB-a prakično vodi Muslimović, financira vrh SDA i to sve potpisuje imenom čovjeka koji nije znao ispuniti putni nalog”, napisano je u “Avazu”

“Avaz”, također, piše da su “Denis Zvizdić i Aljoša Čampara pred cijelim stranačkim vrhom javno obznanili da više ne žele da stoje iza tolikog javnog mobingovanja, maltretiranja, primitivizma i podmetanja prema Radončiću”. No, Radončićev bilten tvrdi i “kako to Muslimoviću i njegovom istinskom političkom nalogodavcu neće smetati da i dalje radi. Naprotiv”.

Iako nije naveden, nije teško prepoznati na koga “Avaz” aludira kada proziva Muslimovićevog “istinskog političkog nalogodavca” – na Bakira Izetbegovića, predsjednika SDA. Upravo je on tokom dva mandata u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine angažirao Fikreta Muslimovića za svog vojnog, ali ne samo vojnog, nego i političkog, obavještajnog, medijskog, savjetnika. Muslimović je radeći u Izetbegovićevom kabinetu, zajedno sa još jednim svojim savjetnikom, također bivšim oficirom JNA Selmom Cikotićem, prije dvije godine objavio knjigu “Mislilac i držvnik- Alija Izetbegović“, snažan literarni doprinos raspirivanju kulta ličnosti nekadašnjeg lidera SDA. Knjiga je, naravno, štampana  u Turskoj gdje se, također, brižljvo njeguje kult bivšeg bošnjačkog lidera. Ovih dana je ovaj plodni autorski dvojac bivših oficira JNA, kasnije Armije BiH, objavio novu knjigu, “NATO i sigurnost Evrope“.

Da je Fikret Muslimović umiješao svoje prste u “literarni opus” bivšeg Radončićevog vozača Armina Cibre spekuliralo se i prošle godine nakon izlaska vozačeve prve knjige o svom bivšem šefu. Ako je istina “Avazova” tvrdnja da iza Cibrine nove knjige kao pravi “pisac” stoji Muslimović, iza kojeg opet stoji “istinski politički nalogodavac”, Bakir Izetbegović, onda to postaje ozbiljan problem i otvara teško i bolno  pitanje: ko je, zapravo, tu u čijoj funkciji? Da li Muslimović u Izetbegovićevoj, ili je lider SDA u funkciji svog dugogodišnjeg, nezaobilaznog savjetnika, bivšeg perspektivnog i moćnog oficira KOS-a? Treba, također, kazati da je Fikret Muslimović tokom rata, bez obrzira na kojoj se dužnosti u Armiji BiH nalazio, bio najpovjerljiviji savjetnik Alije Izetbegovića i nefomalni šef svih bošnjačkih obavještajno-sigurnosnih agencija. Ne treba zaobići niti ogroman ugled i utjecaj ovog bivšeg visokopozicioniranog oficira KOS-a unutar struktura Islamske zajednice i istovremeno se upitati kako je i čime on taj ugled i moć sticao i zaslužio?!

Fahrudin Radončić i “Dnevni Avaz” su u međuvremenu najavili vlastiti izdavačko-istraživački projekat, trotomnu knjigu o, kako kažu, “bivšem šefu KOS-a Fikretu Muslimoviću”. Pozvani su “intelektualci”, novinari i žrtve koji su već pisali o dolje navedenim događajima i temama da (“Avazu”) dostave dokumentaciju, video, izjave i druge materijalne dokaze” kojima bi oni  “raskrinkali” Muslimovića. Zanimljvo da je uz ovaj poziv, u “Avazu” kao ilustracija istaknut članak iz feljtona štampanog u “Startu” i “Slobodnoj Bosni” u kojem je Senad Avdić opisao svoja iskustva sa Muslimovićem, predratna, ratna i poratna.

ZNAM PONEKAD CRNOG KOS-A SJAJ OSJEĆAJE PROBUDI U TEBI

Ono što u cijeloj ovoj obavještajno-medijsko-političkoj “safunici” najviše zbunjuje jeste ponašanje Bakira Izetbegovića. Ako je tačno ono što njegov dugogodišnji savjetnik Muislimović tvrdi, piše, dokazuje, dakle ako je istina da je Fahrudin Radončić pod pseudnimom “Šćepo” bio (i ostao?) suradnik zloglasnih (vojnih) srpskih tajnih službi, zašto i sa kojim pravom i političkom odgovornošću tako negativno obilježenog čovjeka, Radončića, može Izetbegović dvije i po decenije držati u svojoj blizini i, na kraju mu, ponuditi funkciju ministra sigurnosti Bosne Hercegovine?”

Ako, pak, to nije tačno, nego je tačno ono što tvrdi i piše Radončić, da je Fikret Muslimović bio i ostao “najjači srpski igrač” u BiH, zašto Izetbegović(i) već dvije i pol decenije dopuštaju da ih savjetuje, usmjerava i zavlači jedna takva opskurna i destruktivna osoba.

Ukoliko je, međutim  tačno i jedno i drugo, i ono za što Muslimović tereti Radončića, kao i sve za šta lider SBB-a optužuje njega, dakle ako je tačno da su i jedan i drugi bili (i ostali) dio beogradskog obavještajnog aparata, ima li logike, da to isto nije (bio i ostao?) onaj koji ih obojicu toleriše, nagrađuje, sa kojima ispija kafe, ide na ručkove, dobija od njih poklone, lider SDA, naravno…?! Samo on je pozvan i odgovoran da ovaj neizdrživ višegodišnji limb u kojem građane drže njegovi savjetnici i partneri razriješi i skine sa dnevnog reda.

MUSLIMOVIĆ, SAM SVOJ CENZOR

Fikret Muslimović je nakon rata napisao veliki broj knjiga, od kojih je veći dio njih potpisao svojim imenom. Prema tvrdnjama nekih krugova bliskih SDA on je “zaštićeni” pisac barem jedne knjige izvjesnog istaknutog veterana SDA.

Zanimljiva je Muslimovićeva ratna književna epizoda koja je okončana nedavno, bolje rečeno tragikomično.  On je početkom 1994. godine završio knjigu o zločinačkom karakteru i izdajničkoj ulozi Hrvatskog vijeća obrane tokom rata u Bosni i Hercegovini. Rukopis knjige je predao pripadnicima Press Centra Armije BiH koji su radili na kompjutorskoj pripremi (DTP) i kojima je Muslimović kao šef Uprave za moral i informiranje bio neposredni zapovjednik. Nakon što je urađeno grafičko oblikovanje i priprema za štampu, pa čak i odštampano nekoliko stotina Muslimovićeve knjige, uslijedio je neočekivan politički prekret. Potpisan je Washingtonski sporazum koji je podrazumijevao i Zajedničku komandu Armije BiH i HVO-a.

Za dva čelna mjesta u novoj komandi predloženi su general Ante Roso (HVO) i general Fikret Muslimović (Armija RBiH). Muslimović je procijenio da bi mu knjiga u kojoj je kritički pisao o Hrvatskom vijeću obrane mogla naškoditi, budući da neće doprinijeti “jačanju povjerenja” među bivšim zaraćenim stranama, pa je naredio da se svi do tada odštampani primjerci, kao i kompletna dokumentacija, rukopis, ilustracije zaplijene i unište. Pripadnicima Press Centra Armije BiH koji su bili uključeni u pripremu i štampanje njegove knjige, on je zaprijetio ozbiljnim sankcijama ukoliko ikada igdje budu govorili i svjedočili o ovoj njegovoj propaloj književnoj avanturi.

About The Author