Maj su obilježile dvije afere u Banjaluci: ona s potkivanjem Milana Tegeltije i hapšenje profesora Filozofskog fakulteta u Banjaluci Nenada Suzića. Ovdje neću pisati ni o jednoj ni o drugoj aferi, ali ću ukazati ne  neke interesantne stvari koje se tiču pisanja medija o njima.

I za jednu i za drugu aferu je karakteristično da su krenule vrlo bombastično, jer nije mala stvar kada se objavi snimak u kojem postoje naznake da predsjednik Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV) prima mito ili tekst koji povezuje profesora sa Odsjeka pedagogije s pedofilijom. Iako je krenulo vrlo bombastično, nakon nekoliko dana ponestalo je materijala za priču, a narod ište još.

Ali šta ponuditi narodu kada nemate neke relevantne informacije?

Žrtvujemo Tegeltijinu suprugu

Ako ste pažljivo pogledali snimak afere „Potkivanje“, niste nigdje mogli da vidite ili čujete bilo šta što bi se ticalo supruge Milana Tegeltije. Jednostavno, ona nije dio afere.

Pa otkuda, onda, ona u toj priči?

Prije svega, zato što je Tegeltijina supruga, a onda i kao posredni dokaz da je Tegeltija korumpiran. Elem, na svom Instagram i Facebook profilu ona redovno objavljuje slike sa putovanja sa svojim suprugom. Ono što se moglo vidjeti u medijima – ima tu malo Londona, malo Tajlanda, malo hrvatskog primorja, neki kabriolet, posjete restoranima, personalizovane flaše vina, jedan labrador i diploma za najboljeg muža. Sve to praćeno naslovima: „Rastrošan život Milana Tegeltije i supruge Tijane: Daleka putovanja, bijesna kola, šampanjac… Luksuz samo takav!“ ili „Milan Tegeltija uživa u raskoši i bogatstvu, pogledajte kakav život vodi“, da bi se na kraju konstatovalo da „Milan Tegeltija i njegova supruga Tijana žive rastrošno i iznad prosjeka većine bh. populacije“.

Realno, narod voli da vidi kako drugi žive i to donosi tiraž i klikove, ali njihov život sa društvenih mreža ne dokazuje ništa, a pogotovo da je Tegeltija korumpiran.

Ono što mediji svjesno ili nesvjesno ne spominju je činjenica da predsjednik VTVS-a Milan Tegeltija, osim što živi i troši iznad prosjeka – i zarađuje natprosječno. Dovoljno je bilo otići na portal CIN-a i vidjeti podatke o poslovima koje je obavljao Milan Tegeltija, šta je sve radio u životu i koliko je taj rad naplaćivao. Meni je interesantan podatak da od 2001. godine Milan Tegletija nije imao platu manju od 2.500 KM, a bila je i veća, pa sad računajte koliko je od tada do danas mogao da zaradi. Takođe, niko ne spominje kredit od 180.000 KM koji je uzeo za izgradnju kuće.

Ne znam kako će se sve ovo završiti s Tegeltijom, ali mi se čini da ne postoji opravdan razlog, izuzev jeftinog senzacionalizma, da mediji koriste njegovu ženu da bi dokazali njegovu korupciju.

Naučne reference profesora Suzića

Nenad Suzić je osumnjičen za seksualno zlostavljanje maloljetnice, odnosno, obljubu djeteta mlađeg od 15 godina i određen mu je jednomjesečni pritvor. Nakon naslovnih strana u prva dva dana kada je sve otkriveno, mediji su ostali bez materijala, a narod opet ište još, ali šta im ponuditi?

Krenulo se u dva pravca: pisanje o žrtvi, tj. maloljetnom djetetu te o naučnom radu profesora Suzića.

I taman kad su mediji trebali da nam posredno otkriju identitet maloljetne djevojčice oglasilo se Društvo psihologa Republike Srpske s apelom da se prestane pisati o žrtvi i vodi računa o njenom mentalnom zdravlju. Mediji su prestali pisati o tome, dok su široke narodne mase bile vidno razočarane.

Mediji su potom otkrili naučni rad profesora Suzića i to iskoristili da nastave s pričom. Pojavio se naslov „Ko je BIVŠI MINISTAR, osumnjičen za OBLJUBU DJEVOJČICE (11): Magistrirao na temi o MORALNOM VASPITANJU“, u kojem piše: „… magistrirao je na temi o moralnom vaspitanju, napisao je i 17 naučnih radova, među kojima i one o emocijama učenika i studenata“, da bi potom dodali: „Prema zvaničnim podacima, napisao je samostalno 17 naučnih radova, a koautor je u njih 7. Od ovih radova izdvajaju je ‘Kako motivisati učenike’, ‘Emocije i ciljevi učenika i studenata’, ‘Osobine nastavnika i odnos učenika prema nastavi’, ‘Emocije i ciljevi učenika i studenata’ i druge.“

Priznajem, ne mogu da razumijem poentu navođenja naučnih radova, osim ako nam ne sugerišu da je svako ko istražuje djecu, njihov moralni razvoj i emocije potencijalni pedofil.

Gdje je granica?

Od medija se očekuje da izvještavaju o korupciji i pedofiliji, jer to su teme od javnog značaja i tu ne postoji bilo kakva dilema, ali ostaje dilema koja je granica do koje se može ići? Postavlja se pitanje da li ljudi koji su bliski učesnicima skandala trebaju da stradaju samo zato što su im bliski i da li trebamo poništiti nečiji naučni rad zbog toga što je osumnjičen za seksualno zlostavljanje maloljetnice? Naravno da je odgovor ne, ali mediji su ti koji postavljaju granicu između odgovornog novinarstva i senzacionalizma, granicu između javnog interesa i medijskog linča, granicu između krivca i njegovog okruženja, granicu između brige za opšte dobro i društvo i uništavanja cijelih porodica.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja