N1: PRESSING, 18. decembar
OŠTRI KRITIČARI: Kakva je pozadina političkih događaja koji se nakon više od godinu čekanja sada intenzivno odvijaju? Gdje vladajući populizam vodi ovo društvo? O ovim temama Amir Zukić razgovarao je s dvojicom poznatih intelektualca koji važe za slobodne, nezavisne i oštre kritičare vlasti. Prvi je Slavo Kukić, sociolog i univerzitetski profesor, a drugi Zlatko Dizdarević, novinar i bivši diplomata. Odabir ovih gostiju bio je prilika da gledaoci dobiju nezavisniji i dublji uvid u zamršenu političku svakodnevicu.
DRUŠTVO STRAHA: Političke analitičare u BiH nije teško naći – brojni su gotovo kao i oni čiji (ne)rad analiziraju. Baš zbog toga veća je i šansa za novinara da pogriješi birajući one najdostupnije i medijski vrlo eksponirane, čije su kompetencije ponekad diskutabilne. Zukić nije napravio tu grešku. Ugostio je relevantne sagovornike koji godinama analiziraju bh. političke procese i argumentovano kritikuju političke lidere. Za razliku od političkih analitičara, intelektualci od kojih se očekuje da otvoreno i jasno govore o društvenim anomalijama u BiH uglavnom šute. Zato Zukić pita da li živimo u društvu slobodnih ljudi ili su građani zarobljenici političkih oligarhija i interesnih grupa. Živimo u društvu straha – kaže Kukić, ilustrujući stav pritiscima na nepodobne privrednike, intelektualce, a onda i građane koji se u borbi da prehrane porodicu ne stižu boriti protiv nepravde. Rasturanje društva koje provode političke oligarhije proizvodnjom animoziteta i podjela opasnije je, smatra Dizdarević, od rasturanja države. Teže ga je obnoviti.
„POSPREMANJE“ BiH: Ko će popraviti tu situaciju? Kome je u interesu promjena – zanimalo je Zukića. Sagovornici su argumentirali zašto ne treba očekivati da stranci urede stanje u ovoj državi. Nadovezujući se na Kukićevo izlaganje o ponašanju Milorada Dodika koje se toleriše pod krinkom demokratije, Zukić pita o ANP-u. Kakva je ovo demokratija ako je ključni dokument – Program reformi zaključan u sefu već mjesec? Ni predstavnici međunarodne zajednice ne insistiraju na njegovom predstavljanju javnosti. Kad međunarodna zajednica jednom odluči „ovdje pospremiti stvari“, završit će to od doručka do ručka – smatra Kukić. Kako će nas međunarodna zajednica „pospremiti“ kad za to dođe vrijeme? Hoće li ova država preživjeti ili će biti podijeljena? Koje su skrivene namjere Dodika, Čovića i Izetbegovića – pitao je Zukić. Referirajući se na nedavni izvještaj pravnog eksperta EU Reinharda Priebea o stanju u pravosuđu BiH, Zukić je procijenio da su politički lideri „relaksirani“, te da se niko od njih ne boji da će završiti u zatvoru. Dizdarević je govorio o tome kako su opstrukcije reformi pravosuđa pitanje opstanka političkih lidera.
POLITIČKO SAMOUBISTVO DF-a? Propitivao je ulogu Miroslava Lajčaka u brzom formiranju vlasti na različitim nivoima. Zatražio je i odgovor na pitanje kako se sada tako brzo rješava sve ono na šta se čekalo godinu. Zukić je znatan dio emisije posvetio najavljenoj smjeni Vlade KS-a. Mnogi opozicionari i analitičari krive Komšića za to – konstatovao je voditelj, tražeći komentar gostiju. Nakon Kukićeve oštre kritike Komšića Zukić je bio vrlo direktan pitajući je li ovo političko samoubistvo Komšića i DF-a, te zašto je, kako je procijenio, međunarodna zajednica izdala šestorku.
FTV: Mreža, 23. decembar
VLAST OD PETKA DO PETKA: Očekivanom smjenom Vlade KS-a, kao i formiranjem vlasti na državnom i federalnom nivou bavila se i Mirela Mahmutbegović. Razgovarala je s više sagovornika, a emitovane su i mnogobrojne izjave političkih lidera: Bakira Izetbegovića, Fahrudina Radončića, Željka Komšića, Predraga Kojovića, Elmedina Konakovića, Nermina Nikšića, Saše Magazinovića, Edina Forte. A nakon njih i izjave: Dragana Čovića, Borjane Krišto, Adila Osmanovića, Dženana Đonlagića. Previše izjava političara! Iako je prilog bio reprezentativan u smislu zastupljenosti predstavnika svih relevantnih političkih partija u kompleksnim političkim kalkulacijama, nije bilo neophodno sve ih emitovati. Budući da su izjave političkih partnera bile na istom fonu, dovoljno je bilo prenijeti neke od njih. Nije nužno prenositi izjave predstavnika svake političke partije koja čini koaliciju, osim ako nisu suprotstavljene. Ovdje to nije bio slučaj.
IZBORNI ZAKON: Raspad šestorke i formiranje vlasti na različitim nivoima komentarisala je i Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka. U kontekstu priče o Izbornom zakonu BiH rekla je da bi njegovim eventualnim izmjenama trebalo otvoriti i pitanje reprezentativnosti naroda u Republici Srpskoj. Osim političkih predstavnika, spomenute teme je, pored Cenić, komentarisala i Vildana Selimbegović, urednica „Oslobođenja“. Umjesto brojnih izjava političkih lidera čiji su stavovi gledaocima uglavnom poznati, moglo se dati više prostora drugim, izvanpartijskim poznavaocima političkih zbivanja. Oni bi mogli obezbijediti bolji kontekst za razumijevanje teme priloga. Tome su mogli doprinijeti i slobodniji i interpretativniji novinarski offovi, budući da je riječ o istraživačkoj emisiji s dužim prilozima.
BALJAK, SUDIJA POROTNIK I UČESNIK GENOCIDA: Na spisku učesnika genocida u Srebrenici pod brojem 31 je ime Miroslava Baljka. Istog čovjeka kojeg je VSTV BiH imenovao za sudiju porotnika u Okružnom sudu u Bijeljini. Ovim apsurdom Omer Hasanović efektno je otvorio priču o čovjeku koji prikrivanje masovnih grobnica naziva asanacijom terena. Stoga je pitao VSTV o proceduri izbora Baljka za sudiju porotnika. Sporni podatak im, odgovorili su, nije bio poznat u trenutku imenovanja. Hasanović je uspio doći i do samog Baljka i presresti ga. Pitao ga je o njegovom učešću u genocidu, kao i o nazivanju prikrivanja masovnih grobnica asanacijom terena. Pitanja su, doduše, ostala bez odgovora jer je Baljak odbio razgovarati. Bitno je, ipak, da je novinar uspio doći do glavnog aktera priče i postaviti mu pitanja, bez obzira na njegovo bježanje od kamere i zaštitarevo zatvaranje vrata novinaru. O odgovornosti onih koji imenuju sudije porotnike Hasanović je pitao Vehida Šehića, pravnog stručnjaka. O tome kako se zbog ovoga osjećaju osobe koje su preživjele genocid govorila je Nura Begović, potpredsjednica Udruženja Žene Srebrenice.
„HUMANO“ PRIKRIVANJE GROBNICA: Iz priloga su gledaoci saznali još štošta o Baljku dok je novinar ukazivao na činjenice o njemu: da je major Oružanih snaga BiH, da je angažovan u Istraživačko-edukacijskom centru Zvornik, da je s kolegom Draganom Đokićem izlagao na konferenciji u Banjoj Luci na kojoj su negirane pravosnažne presude haškog suda. Na apsurdnost izrečenih tvrdnji Hasanović je ukazao izjavama s izricanja haških presuda za genocid. A onda je prikazao i objavljeni rad Baljka i Đokića „Asanacija bojišta – humana i higijensko-sanitarna obaveza VRS a ne čin skrivanja zločina“. Hasanović je pronašao i Đokića, ali ni on nije htio razgovarati. O dokazima sistematskog prikrivanja genocida govorili su i Amir Kliko, v. d. direktor Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti, Rifat Kešetović, direktor Identifikacionog centra u Tuzli, te Vedo Tuco, vještak sudske medicine. Prilog završava konkretnim zahtjevom nadležnim institucijama – pozivanjem Ministarstva odbrane BiH i rukovodstva OS BiH, te VSTV-a BiH da reaguju na ovaj slučaj.
ZAKLJUČAK: U dnevnim izvještajima koji često vrve izjavama političkih lidera teško je razlučiti bitno od nebitnog i kontekstualizovati događaje. Zato političke emisije trebaju, osim političarima, dati više prostora intelektualcima, što bi trebalo olakšati građanima razumijevanje dinamične političke zbilje u BiH. Pressing je ovaj put uradio baš to. U Mreži vrlo informativan, temeljit i dobro potkrijepljen prilog o Miroslavu Baljku. I ova priča potvrđuje da je BiH država apsurda, puna socijalnih anomalija i tema za istraživačko novinarstvo – ono koje je u bh. medijima gotovo izumrlo.
