BHT1 je beogradski incident obradila neuporedivo profesionalnije od Federalne televizije, koja nam je ponudila samo Izetbegovićevo viđenje sukoba, dok je Čovićevo izostalo

FTV: Po mjeri Bakira Izetbegovića

5. – 11. decembar 2017.

IZETBEGOVIĆ VS. ČOVIĆ: Posjeta članova Predsjedništva Beogradu ostala je u sjeni poteza Bakira Izetbegovića koji je prekinuo Dragana Čovića kako bi objasnio da je stav Sarajeva ipak malo drugačiji. Bio je to zicer za srpskog predsjednika Aleksandra Vučića, koji je mogao lagodno poentirati kako je teško razgovarati sa čelnicima naše države kada se ne zna šta je njihovo zajedničko stanovište. Urednica Amra Zaklan nam je u srijedu tim povodom upriličila i kratki razgovor sa Bakirom Izetbegovićem, i to iz Beograda. Ali nedostajalo je očitovanje Dragana Čovića, koji nije dobio priliku da se dodatno objasni, iako je on bio drugi par rukava u ovom sukobu. Pored toga, prilog je odmah počeo sa snimkom Izetbegovićevog upada dok je izrezan dio lidera HDZ-a koji mu je prethodio i koji se takođe trebao prikazati. Jer se mogao steći dojam da je predsjednik SDA imao povlašten tretman.

SMIRIVANJE TENZIJA: Nekoliko dana poslije, u subotnjem izdanju Dejan Kožul nam donosi jedan od svojih karakterističnih priloga u kojima uspijeva skicirati širu sliku regionalnih odnosa, i to kroz nekoliko rečenica. Kožul zaključuje da, uz sve incidente, napredak u odnosima između Srbije i BiH ipak postoji, a na taj zaključak se vrijedilo podsjetiti ovih dana.

IZDVOJENO:

Božo Skoko je u ponedjeljak (urednica Jadranka Milošević) pripremio izvještaj sa komemoracije Slobodanu Praljku. U naslov je izvučena vijest kako se niko iz hrvatskog državnog vrha nije pojavio, ali ovdje se radi o netačnoj informaciji. Naime, na oproštajnom skupu haškom osuđeniku pojavila su se, prema pisanju hrvatskih i regionalnih medija, dva ministra iz Plenkovićeve vlade, njegov savjetnik, kao i neki drugi uticajni hadezeovci.

OCJENA: 4

BHT1: Objektivniji pa samim time i bolji

5. – 11. decembar 2017.

EU UPITNIK – GODINU DANA KASNIJE: Raste nezadovoljstvo u javnosti zbog činjenice da ni poslije godinu dana naša zemlja još nije pripremila odgovore na EU upitnik. Urednica Svjetlana Topalić posvetila je pažnju ovom pitanju u nedjelju, izdvajajući više mišljenja političkih analitičara koji su bili jedinstveni u ocjeni da se radi o očiglednom primjeru nerada i nezainteresovanosti ovdašnje političke elite. Raduje činjenica da su javni mediji prepoznali temu evropskih integracija i da redovito prate dešavanja oko birokratskih peripetija u vezi sa sad već čuvenim upitnikom.

OBJEKTIVAN PRIKAZ NESLAGANJA: Za razliku od FTV-a, BHT1 je sukob Izetbegovića i Čovića ispratio objektivnije, dajući obojici jednak tretman (urednik Seid Masnica). Priču otvara izjava Čovića, pa slijedi nastavak snimka s trenutkom kada ga prekida bošnjački član Predsjedništva, čime se gledateljima daje prilika da u cijelosti vide spornu situaciju. A upravo to je nedostajalo na Federalnoj. Prilog nisu pratile aluzije ili pristrasna intoniranja, te se cijela stvar nazvala neslaganjem dva političara.

IZDVOJENO:

U još jednoj stvari BHT1 je bio precizniji i tačniji od svojih federalnih kolega. Vijest o Praljkovoj komemoraciji pratila je informacija kako nisu prisustvovali hrvatska predsjednica i premijer, ali jesu čak dva ministra iz aktuelne Vlade i mnoštvo političara iz redova vladajućeg HDZ-a.

OCJENA: 6

KOMPARATIVNA ANALIZA:

Incident u Beogradu između Čovića i Izetbegovića oslikao je sav jad naše spoljne politike i koliko je opterećuju lični animoziteti tročlanog Predsjedništva. FTV je time što je dala priliku samo lideru SDA da da svoj dodatni komentar, a ne i Čoviću, opet obukla navijački dres koji je posebno bio upečatljiv ako se zna da je već neko vrijeme njihov informativni program obojen stranačkim bojama. Druga stvar koja je bila upadljiva jeste razlika u interpretaciji činjenica koja nam je pokazala kako novinarska procjena može vijesti dati sasvim drugačiji karakter. Dok je za FTV Praljkova komemoracija protekla bez državnog vrha, BHT1 se u to nije upuštao procjenom, već je samo navedeno ko je bio prisutan, a ko ne. Iz navedenog gledatelji su sami mogli zaključiti je li državni vrh prisutan ili ne ako su nazočni ministar vojni i uticajni premijerov savjetnik. No, utisak koji je nadjačao sve druge jeste kako su iza nas sedam prosječnih dana u informativnoj ponudi javnih televizija. Vijesti su se redale kao na traci, bez dužih i ozbiljnijih priprema. I to nas suočava sa pitanjem – koliko su uopšte relevantni dnevnici u sedam i pola osam pored vijesti koje nam plasiraju, na primjer, portali? Ili korisnici društvenih mreža. Urednici bi se trebali ozbiljno zapitati čime obogatiti ili šta izmijeniti u informativnoj ponudi da Dnevnik postane gledan i uticajan. Da li ga pretvoriti u cjelovečernji program koji po saopštavanju vijesti prelazi u specijalizovanu emisiju? Ili sasvim suprotno, skratiti format i držati se isključivo saopštavanja vijesti? Najtužnije je što nam ustaljena forma sa greškama koje se ponavljaju govori kako se o tome ne razmišlja na našim televizijama. Jer kao da se još uvijek misli da u vrijeme mobilnih telefona i svih drugih tehničkih inovacija postoji publika koja iz stare navike gleda pregled zbivanja u zemlji i svijetu, i to isključivo od pola sedam do osam.