Svi mrš u Pjongjang
Jedan od velikih uspjeha zapadne civilizacije bila je propagandna sposobnost da manifestaciju sopstvene moći prodaje pod konvencije kakve su ljudska prava, demokratija i sloboda općenito. Donaldu Trumpu tu se mora odati izvjesno priznanje – nastavio je da radi sve što i njegovi prethodnici, istina znatno brutalnije, ali je, uza sve druge promjene, iz nastupa i djelovanja otklonio demagoška prenemaganja.
Svi znamo onu klasičnu političku agendu koja je diljem svijeta kršila ljudska prava formalno i institucionalno se zalažući za njih. Trump ne preferira ni prava, ni slobodu, nego mu je u prvom planu moć, kao najveći neprijatelj demokratije jer gdje se pojavi ona, tu su nasilje, neravnoteža i eksploatacija vodeći procesi. Kao što znamo iz krvave istorije, ljudi, države i političke snage trebaju moć samo kad žele osvojiti nešto što im ne pripada, za sve ostalo, tu su diplomatija i pregovori.
Sjećate se onog vica: „Je l’ se kaže Irak ili Iran?“? E pa došli smo dotle da nam je jedna jadna pošalica postala globalna politička stvarnost. Izrael, kao vjerovatno najozloglašenija i najagresivnija država na svijetu, posjeduje nuklearno oružje i u poziciji je da određuje ko ga smije imati, a ko ne. Veće nuklearne i etičke opasnosti za čovječanstvo od ove prenaoružane tvorevine trenutno nema, ali ćemo s tom ubitačnom, radijantnom protivrječnošću morati još dugo da živimo.
Ko je šta od nuklearnog arsenala jamio, jamio je. Nus pojava kompletnog rata koji traje već dvije i po godine i u stanju je kontinuiranog rasplamsavanja jeste i to da će neki od vodećih zapadnih medija, dojučerašnje perjanice slobodne misli, morati da idu na doškolanje u Pjongjang. Od slobode na njihovim stranicama i portalima nije ostalo ništa, a u pogledu kvalitetnog služenja gospodaru još ima mnogo, mnogo prostora za napredak.
I eto materijala za apdejtiranje onog vica. Njegova savremena inačica glasi: „Kako se kaže, Amerika ili Izrael?“
Kapitalizam
Kapitalizam iscrpljuje. Za ljude izmučene kapitalizmom televizija nije dovoljno dobra kao sredstvo masovne kontrole, jer zatupljuje i pasivizira. Zato su došle mreže, koje zatupljuju i aktiviraju. Pasivizirani tupan nije kvalitetan potrošač. Aktivirani tupan je idealan – troši, a glasa onako kako mu se kaže. Aktivirani tupan je ostrašćen i to je baš ono što se traži. Ako se sadašnji trend nastavi, milenijci će tokom života napraviti 27.000 selfija. Takvoj osobi i takvom naraštaju možeš prodati sve što zamisliš. U prevodu, sve što ona poželi, jer ti zapravo kreiraš ono što će poželjeti. Problem s kapitalizmom je što, kako rekosmo, suštinski iscrpljuje. On troši sve – ljude, resurse, planetu, na kraju sam sebe. Ali uvijek je dovoljno oprezan da ne dozvoljava nikakva klasna, revolucionarna ili evolutivna iznenađenja. Preslab, odnosno nezainteresiran da bi ljudima obezbijedio dostojan život, prejak da bi bilo kakva pobuna imala šanse da zaživi.
Donald Trump
Ko do sada nije shvatio, neće ni od sada, što nije razlog da se baš ovdje, na našem portalu, ne razotkrije podvala stoljeća. Donalda Trumpa poslali su nam direktno Karl Marx i Friedrich Engels. Kapitalizam je toliko zastranio da je doveo u pitanje opstanak čovječanstva ili bar čovječanstva kakvog smo do sada poznavali. Pošto 21. stoljeće do 2025. nije bilo u stanju izroditi nikakvu ideju, ili neku potpuno novu snagu – priču, pokret, filozofiju – onda nam je najagilniji filozofski i antiklasni duet direktno iz devetnaestog vijeka poslao kapitalističkog klovna koji će urušiti doslovno sve paradigme na kojima počiva savremeni svijet.
Trump je prava blagodet za teško oboljelu planetu, ali trebat će malo vremena dok to ljudi shvate. Pošto je kapitalizam tako ojačao da u ovom trenutku nema dostojnih prirodnih (tj. društvenih, odnosno političkih) neprijatelja, onda je doista došlo vrijeme da uskrsne ona vadiona bivših članova SKJ koji su, prešavši u nacionalne stranke, samodopadno trubili da su oni YU sistem razvaljivali tihim, skoro pa nevidljivim (realno govoreći – nepostojećim) otporom iznutra. E to je danas Donald Trump, s tim što njegov otpor nije tih nego glasan, spektakularan i groteskan. Trump je tromblon u srcu kapitalizma, s njim možda počinje lagano rastakanje jednog razarajućeg sustava koji je proizvodio nepravdu i entropiju. Ovo bi sve valjalo resetirati pa eventualno krenuti iznova, ako ikoga ostane nakon povijesnog reseta.
Krajem sedamdesetih neko od teoretičara svijeta po mjeri multimilijardera popularizirao je tezu da pohlepu treba brisati sa spiska smrtnih grijeha, jer ona podstiče proizvodnju dobara i bogatstava te tako vuče cijelo društvo naprijed. Gdje nas je dovukla, vidimo danas svi, svakog dana i u svakom kutku planete.
Tako da kad Trump opet izvali nešto strašno, nemojte biti depresivni, niti pretjerano tugovati, sjetite se da je to sve dio plana bradonje iz Triera i da nam dolaze bolji dani. Problem je, međutim, što će aktuelni šef svijeta na kraju glave doći i onima za koje se zdušno borio. Svakodnevnim djelovanjem on polako razara sistem u kojem su postali milijarderi i u kojem biti milijarder ima nekog smisla.
Naravno, ovdje bez odgovora ostaje pitanje šta ćemo s Rusijom i Kinom. One ionako nikome ne mogu biti društveni uzor, to što rade može se nametnuti samo silom i ove dvije nuklearne sestre i ne pokušavaju da se približe demokratskom uzoru. Sve se svodi na borbu za prevlast, što u konačnici znači težnju ka apsolutnoj moći. Još se ne zna šta bi takva energija mogla značiti za svijet, potpuni nestanak ili uvod u neku dugu, mučnu diktaturu.
Nadajmo se najgorem, jer o najboljem ionako nikada nije bilo govora.
