Većina roditelja današnjice svojoj djeci kupuju telefone u želji da ih na taj način usreće, „nagrade“ za uspjeh u školi ili motivišu na isti. Porodica Lapandić iz Banovići Sela svojoj djeci djetinstvo uljepšava na drugačiji, i mnogi bi kazali, neobičniji način.

Tako, dok raste broj djece koja su zaokupljena brigama o aplikacijama koje će koristiti iz raznih razloga, željom da postanu influenseri ili se jednostavno u školi pohvale svojim novim telefonom; djeca porodice Lapandić jedva čekaju da se probude i hitro izađu napolje, ponekad čak i u rasparenim čarapama.

Melisa i Musalem Lapandić ne vode mnogo računa o tome hoće li se djeca u kuću vratiti prljave odjeće ili lica, s ponekom malom modricom ili ogrebotinom. Bitno im je da se djeca u kuću vraćaju s osmijehom na licu, ispunjeni zadovoljstvom i spremni da prepričaju svoje dogodovštine. Nekad su to priče o životinjama, skrovištima i tajnim putevima u šumi, a ponekad o presađivanju biljaka i njihovom napredovanju kako odmiču dani. S nestrpljenjem, ovi mališani čekaju da ugledaju lisku ili pupoljak iz plastične izbušene flaše napunjene zemljom.

Porodica Lapandić je izuzetak kada je upitanju odgajanje djece. Majka Melisa priča da roditelji imaju mogućnost da svoju djecu zabave i na drugačiji način, pored kupovine smartphona.

„Najbitnija referenca u životu jeste da su djeca uključena u svakodnevne aktivnosti i spoznaju prave vrijednosti, da prije svega budu dobri ljudi te cijene i poznaju svoju okolinu“, kaže Melisa.

Ona takođe dodaje da je nemoguće djecu izolovati od svega, ali da je moguće pronaći za njih sadržaj koji će im biti od koristi.

Kako pokazuju podaci istraživanja Regulatorne agencije za komunikacije (RAK) u Bosni i Hercegovini pametne telefone svakodnevno koristi 73% djece uzrasta 7-10 godina, 83% djece uzrasta 11-14 godina i čak 93%  adolescenata. Televiziju svakodnevno gleda oko 63% djece.

Prema statističkim podacima čak oko 78% tinejdžera u Hrvatskoj imaju mobilne telefone, više od polovine njih je svoj prvi mobilni telefon dobilo u uzrastu od 8 do 12 godina. S porastom popularnosti pametnih telefona, neki svoje prve mobilne telefone dobijaju i ranije. Oko 94% njih imaju svoje profile na Facebooku, Instagramu, a među platformama digitalnih medija su popularni i You Tube iTik Tok.

Greška ili nemar roditelja

Djeca se danas svakodnevno u svom okruženju susreću sa ljudima koji aktivno koriste mobilne telefone, pa stoga i sami žele da imaju iste. Kada vide da se njihovi roditelji, prijatelji i svi oko njih u potpunosti predaju virtuelnom svijetu, i sami požele da uplove u taj svijet. Stalnim pritiskom na roditelje na kraju to u većini slučajeva i postignu.

Roditelji koji su pokleknuli pod pritiskom svog devetogodišnjeg sina su i Adin i Amela Husić iz Banovića. Amela kaže da je njen sin svaki dan dolazio kući ponavljajući kako „sva djeca oko njega imaju telefone“.

Svaki dan je, kako priča majka, govorio „Zašto ja ne mogu biti kao moji drugari, i ja želim da svaki dan igram igrice i gledam videe koje i one gledaju.“

Dodaje da se njihov sin osjećao manje vrijednijim od ostalih što ih je u konačnici i navelo na odluku da mu ipak kupe mobilni telefon znajući da je prerano za to.

„Ponekad je znao biti toliko histeričan i znao je plakati čak i satima kada nešto nije po njegovom ukusu. Dolazili smo u situaciju da nismo znali kako da ga smirimo. U takvim trenucima jedino kada dobije mobilni telefon postane miran, i nekoliko sati gotovo da čak i ne znamo da li je budan ili spava jer se uopšte i ne čuje iz susjedne sobe“, priča nam dječakov otac Adin.

Roditelji kao glavni faktor koji utječe na izgradnju ličnosti svog djeteta trebaju promišljati na kakav način će odgajati svoje dijete. Roditelji ne bi trebali da djetetu svjesno stavljaju telefon u ruke kako bi smirili neke njegove emotivne reakcije.

Lamija Silajdžić, komunikologinja sa Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu smatra da djecu ne treba učiti da ne ispoljavaju emocije, već naprotiv, treba ih učiti da su sve emocije prirodna karakteristika i da je uredu da smo ponekad tužni i ljuti, kao što smo ponekad sretni i veseli.

Djeca u većini slučajeva nisu loša zbog svojih emocija, samo u nekim trenucima je potrebno da se nauče kontrolisati, a to je važno učiniti još u najmlađem dobu. Dajući djeci telefone ili uključujući televiziju kako nam u određenom momentu ne bi smetali je ogromna greška.

„Dijete treba naučiti prepoznati svoje emocije i prihvatiti ih, baš kao i odrasli. Što se tiče smirivanja djeteta tako što ćemo mu dati ekran koji će ga hipnotisati, smatram da je takva tehnika loša i dugoročno može donijeti više štete nego koristi.“, kaže Silajdžić.

Instant informacije

Osnovne škole su mjesta gdje djeca počinju da stiču većinu svojih životnih navika, i gdje počinju sa odrastanjem i sazrijevanjem.

Međutim, da li se mogu promijeniti navike koje donesu iz kuće, i pod čijim utjecajem već ulaze u školski sistem.

Vrlo je težak proces odgajanja djece u osnovnim školama po svim kodeksima i pravilima.

Nastavnica Osnovne Škole „Banovići Selo“, Medhija Husić-Muhamedbegović nam kaže kako djeca danas u osnovnim školama koriste telefone „više nego što to možemo i zamisliti“.

„U našoj školi, kao i u svim ostalim, tendencija je da se telefoni uopšte ne koriste ni u bilo kakve svrhe, međutim tome se ne može stati ukraj, ali mi kao nastavnici se trudimo da se to svede na minimum”, priča nam nastavnica.

Zabrinjavajuća činjenica je i to, kako nam Medhija objašnjava, da je velik broj učenika koji u školu dolaze sa telefonima. Kada su upitanju sedmi i osmi razredi, oko 90% djece ima svoje telefone, priča nam Husić-Muhamedbegović.

Razočarano dodaje: „Nastavnica sam već dvadeset i jednu godinu, a ono što trenutno primjećujem jeste da djeca manje pričaju, teže komuniciraju, teže im je održati pažnju jer samo žele instant informacije. Svoju zainteresovanost iskazuju samo na slike, video sadržaje na koje su već i naviknuti. Djeca nemaju kontrolu kada upravljaju telefonima.“

Razvoj dječijeg mozga

Sama činjenica da živimo u digitalnom dobu postaje sve više zabrinjavajuća, život djece kao da počinje onog trenutka kada napune baterije svojih telefona.

Moramo prihvatiti činjenicu da to uveliko postaje svakodnevnica koje se u budućnosti sigurno nećemo riješiti.

Nažalost loše fizičko i psihičko zdravlje djece postati će savremena bolest budućnosti, a nastaviti će se liječiti svojim uzrokom, to jeste spajanjem na punjač telefona.

Psihologinja i psihoterapeutkinja Ankica Baković pojašnjava da se mozak djece najviše razvija nakon rođenja, posebno u prvoj godini života. Zbog toga je i izloženost ekranima upravo u ranoj dobi najštetnija za razvoj mozga djeteta.

„Razvoj mozga se događa uz poticaj. Cijeli problem nastaje upravo zbog toga što dijete dok sjedi ispred ekrana automatski je uskraćeno za niz podražaja iz okoline i stimuliran je samo jedan manji dio mozga dok ostatak mozga ostaje nestimuliran“, kaže nam Baković.

Ona dodaje da kad dijete pođe u školu veliki broj roditelja tada počne uočavati određene poteškoće,„najčešće poteškoće pažnje i koncentracije“.

„Postojanje poteškoća je najčešće prisutno otprije, samo što se tek u sustavu obrazovanja detektira takvo ponašanje kao problem jer ometa dijete u ponašanju i usvajanju nastavnog gradiva“, pojašnjava.

Melisa i Musalem Lapandić izbjegli su ove probleme u razvoju svoje djece. Poneki prijekor rodbine i prijatelja zato što djeci nisu kupili telefone, ne znači im mnogo. Melisa ponosno kaže kako je zadovoljna što njena djeca žive djetinjstvo kakvo su djeca nekada uživala i da se trudi da njena djeca budu što više komunikativna i socijalna.