Šta se to dogodilo u Makedoniji prema medijskim izvještajima ATV-a i Face TV-a? Rat, teroristički udar/napad, oružani sukob… To su neki od korištenih termina, ali mnogo više od njihove pogrešne, ispravne ili preuranjene upotrebe, raduje to što su ove televizije ponudile umjerene izvještaje, na tragu opreznog raspolaganja dostupnim činjenicama
ATV: DAN VOJSKE KOJA NE POSTOJI
7. – 13. maj 2015.
NAPREDAK U FORMI INTERVJUA: Milijana Kos i ranije je znala pokazati da za razliku od kolega umije postaviti direktno pitanje u intervjuu, pa se nije libila upitati ministra unutrašnjih poslova Dragana Lukača o smislu mnogobrojnih hapšenja lica osumnjičenih za terorizam (subota, deveti maj). Ministar je upitan i o saradnji s drugim bezbjednosnim agencijama u BiH, ali i zašto sve akcije koje se sprovode nisu učinjene prije događaja u Zvorniku. Iako je Lukač davao samouvjerene i birokratski dosadne odgovore, što je otežavalo komunikaciju, ali i praćenje razgovora, to nije bio razlog da se ne isprovocira potpitanjima. Jedan dio javnosti sumnja u legitimitet preduzetih antiterorističkih akcija, smatrajaći ih predstavom kojom se postižu dnevnopolitički poeni i šteta je što Kos nije osmislila nekoliko pitanja i po mjeri tog dijela javnosti.
GODIŠNJICA VOJSKE KOJA NE POSTOJI: Prilog o godišnjici tzv. Vojske Republike Srpske bio je smješten u izmaštanoj realnosti političkog dekora, jer vojska kojoj je posvećena pažnja zvanično više ne postoji (utorak, 12. maj Slaviša Bajić). Naravno, to nije spriječilo politički vrh Republike Srpske da broji godine VRS-a, ali nejasno je zašto se ATV bavi istim izvrtanjem realnosti. Slaviša Bajić je, krojeći narativ, sebi čak dopustio romantizaciju penzionisanih vojnika isticanjem kako oni rado pričaju svoje ratne priče. Na kraju se Bajić još upušta u prizemno i senzacionalističko denunciranje prisutnog Emira Suljagića, označavajući ga kao nekog koga javnost najviše zna po inicijativi Prvi mart, ali i poređenju RS-a sa fašističkim tvorevinama. Suvišno i jeftino prozivanje Suljagića, uz kontekstualizaciju koja raspiruje etničke tenzije i zamišljene antagonizme i, uz to, prozvanoj osobi nije dato pravo da se oglasi.
DVA PRISTUPA DEŠAVANJIMA U MAKEDONIJI: Novinarka Al Jazeere Milka Smilevska javila se u subotu, devetog maja, u ATV vijestima direktno iz Makedonije, s najnovijim informacijama sa terena. Smilevska je sve vrijeme biranim riječima opisivala sukob koji traje, napominjući kada se radi o nezvaničnim podacima o žrtvama i izbjegavajući da karakteriše sukob. Bio je to primjer obazrivog i odgovornog javljanja iz žarišnog područja. Gledaoci su bili informisani, ali sa zadrškom, naročito u onim dijelovima u kojima su činjenice još neutvrđene i nejasne. U nastavku smo gledali izvještaj Marine Mišić, koja se odmah upustila u vrednosno obilježavanje sukoba koji traje, nazivajući ga, posve senzacionalistički, ratom, ili djelom terorista, čime se prihvata interpretacija makedonske policije. Pristup Smilevske je preporučljiv jer, najblaže kazano, neozbiljno je upuštati se u vrednosne procjene karaktera sukoba u njegovim prvim časovima.
MINUS SEDMICE:
Prilog Slaviše Bajića o Danu Vojske RS. Obilježavanje Suljagića kroz montiranu kontekstualizaciju njegovih izjava, bez da mu se da pravo da se sam oglasi, primjer je senzacionalizma koji se hrani pretpostavljenim etničkim tenzijama, ali i denunciranjem drugomišljenika.
PLUS SEDMICE:
I pored sigurno većih očekivanja koje javnost s pravom gaji kad je u pitanju intervju s trenutno izuzetno aktuelnim ministrom unutrašnjih poslova, hvale su vrijedni sposobnost i odlučnost Milijane Kos da postavi direktna pitanja, ne bježeći od moguće konfrontacije. Ostaje samo još da se sukob između najosjetljivijih pitanja i odgovornih lica konačno dogodi na ATV-u.
OCJENA: 6
FACE TV: ZAŠTO SU TOKIĆ I DODIK UOPŠTE VIJEST?
7. – 13. maj 2015.
TOKIĆ VS. DODIK: Urednica Adaleta Merkez je u utorak, 12. maja, u dnevnik uvrstila informacije o navodnom sukobu Sejfudina Tokića i Milorada Dodika. Citirane su njihove izjave koje su kombinovane s fotografijama, kako aktera sukoba, tako i drugih prozivanih lica. Ostaje nejasno zašto se krajnje nezanimljivom i politikantskom sukobu političkog marginalca i dokazanog populiste daje tolika pažnja, dotle da se govori kako su njihove uzajamne optužbe obilježile početak sedmice. Nemaštovite populističke kavge niskog intenziteta nikako ne mogu biti vijest, i njihovo uvrštavanje u dnevnički sadržaj samo škodi ugledu televizije Face.
IZDVOJENO:
Izvještavajući u nedjeljnom dnevniku o oglašavanju članova Kruga 99, koji sami sebe nazivaju nezavisnim intelektualcima, urednik Srđan Kureljušić, prije nego što je saopštio njihov stav, označio ih je zbirnim nazivom “intelektualci u BiH”. Trebalo bi izbjegavati formulacije i intoniranje kojima se tek jednoj grupi omogućava da staje iza zbirnog naziva “intelektualci”, što Face TV uporno čini u slučaju Kruga 99, apriorno im odajući bezrezervno poštivanje.
SREBRENICA U DRUGAČIJEM MEDIJSKOM RUHU: U nedjeljnom izdanju, urednik Kureljušić uvrstio je izvanrednu reportažu iz Srebrenice koja je pokušala otkriti svakodnevni ritam mjesta koji je u medijskim prikazima obično obilježen ratnim stradanjem. Ideja je bila da se kroz razgovor sa stanovnicima prikaže stvarni život u gradu koji nosi traumu genocida, ali bez viktimizacije, već kroz živ i otvoren razgovor o aktuelnim gradskim dešavanjima. Pravo je medijsko osvježenje čuti šta to muči žitelje Srebrenice danas, bez poniranja u ra(t)ne prošlosti.
NETENDENCIOZNO O KUMANOVU: Face TV je u ponedjeljak i utorak detaljno izvještavala o najnovijim dešavanjima u Kumanovu, puštajući snimke s terena, čime je stvoren ambijent autentičnosti u prezentaciji događaja. Nisu korišteni senzacionalistički nazivi pri vrednosnom obilježavanju onoga što se desilo, a urednica Erna Saljević vješto je upotrijebila prilično neutralan termin “oružani sukobi”. Najbitnije je da je izostalo tendenciozno izvještavanje ili uveličavanje dramatičnosti događaja.
MINUS SEDMICE:
Uzajamna prozivanja Dodika i Tokića nisu zaslužila status vijesti. Podilaženje populizmu i sukobima koji ne interesuju niti njihove navodne aktere.
PLUS SEDMICE:
Priča iz Srebrenice. Face TV je ponovo napravila reportažu o životu manjeg mjesta prikazujući nam prilike u lokalnim zajednicama odmjerenim, ali sveobuhvatnim prilogom, čime se pažnja javnosti barem na trenutak usmjerava ka ovim područjima.
OCJENA: 6
KOMPARATIVNA ANALIZA:
Šta se to dogodilo u Makedoniji prema medijskim izvještajima ATV-a i Face TV-a? Rat, teroristički udar/napad, oružani sukob… To su neki od korištenih termina, ali mnogo više od njihove pogrešne, ispravne ili preuranjene upotrebe, raduje to što se obje televizije nisu upuštale u naglašavanje isključivo etničke dimenzije ili drugo iskrivljavanje realnosti. Prikazi su bili umjereni, na tragu opreznog raspolaganja dostupnim činjenicama. U slučaju ATV-a, ključnu ulogu odigralo je javljanje novinarke Al Jazeere Milke Smilevske, koja je održala mali čas o odgovornom javljanju s lica mjesta. No, šta je upadljivo nedostajalo? Širi kontekst. Makedonija jeste bivša jugoslovenska republika, ali domaća publika ne susreće se često sa vijestima iz te zemlje. Uticajan i moćan informativni medij trebao bi svoju publiku, pod cijenu da se iznese jednostrano mišljenje, upoznati s ukupnom političkom ili ekonomskom slikom zemlje koja je odjednom u središtu interesovanja. Ali to opet traži pripremljenog, dobro informisanog novinara koji zna pronaći relevantne izvore, kao i urednika koji zna osmisliti širi kontekst bitne vijesti.
(U ponedjeljak, 18. maja čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)