Sve smo češće svjedoci iscrpnih i prilično poštenih prikaza socijalno ugroženih i politički nemoćnih skupina u mainstream medijima. To otvara i pitanje relativnosti medijske moći, ali i (ne)opravdanosti pojedinih razornih kritika na račun vodećih medija

ATV: SOLIDNA SEDMICA

15. – 21. januar 2015.

PAZI, SNIMA SE! Jedna rečenica uplakane žrtve novih poplava, izrečena u dnevniku Vlatka Vukotića u ponedjeljak, 19. januara, reći će više od svakog komentara: “Molim vas, nemojte me snimati!” Olako prikazujući tuđe nesreće dok plasiraju vijesti, naši urednici su zaboravili da ne mora baš svaki plač biti prikazan. Tačnije, da li bi svaki plač uopšte smio biti prikazan? Iako se nalazi usred javnog događaja, žrtva zadržava pravo da kaže kako ne želi biti snimana, posebno u onom privatnom dijelu kao što je emotivno izražavanje. Bilo zato što to smatra uznemirujućim, što misli da će time biti obezvrijeđena ili zato što, jednostavno, ne želi. Preporučljivo bi bilo da urednici dobro razmisle prije nego što nešto objave, naročito s etičke tačke gledišta.

SAPUNICA U NEKOLIKO MINUTA: Novinari političke redakcije opet su pokazali zavidno umijeće u prezentiranju sukoba što potresaju vladajuću stranku. Đurđijana Vujović je dva dana zaredom (u nedjelju i ponedjeljak) sažela najzanimljivije momente i izjave u sad već političkoj sapunici u SNSD-u. Ono što izdvaja njenu obradu vijesti jeste da u vrlo malo vremena uspijeva uklopiti sve što je neophodno kazati, zadržavajući dinamičnost i sveobuhvatnost u isti mah.

BITAN INTERVJU: U nedjeljnim vijestima, uredniku Igoru Požgaju intervju je dao Mirsad Kebo, pričajući o svim okolnostima što se odnose na dokumentaciju o ratnim zločinima koju je predao Tužilaštvu. Kako je Kebo još tvrdio da je bio u medijskoj izolaciji, a slučaj je očevidno u žiži javnosti, bio je to jedan od onih intervjua kojim si TV kuća podiže rejting u javnosti zbog važnosti gosta i atraktivnosti teme. Pitanja su bila dobro pripremljena i preovladao je utisak da uredniku nije promakla niti jedna okolnost koja interesuje javnost.

DUŠANKA MAJKIĆ, STRUČNJAKINJA ZA TERORIZAM: U vijestima u nedjelju slušali smo i slobodna razmišljanja Dušanke Majkić na temu putevi terorizma u BiH a da uopšte nismo obaviješteni u kojoj poštovanoj ulozi se obraća sagovornica. Da li kao narodna poslanica? Ili kao stručnjakinja za terorizam i bezbjednosna pitanja? Vjerovatno ovo drugo, pošto su česta njena istupanja posvećena terorizmu, što sve ne bi bilo moguće da joj medijski radnici to svesrdno ne omogućavaju.

PLUS SEDMICE:

U vijestima u srijedu (urednik Vlatko Vukotić) prikazan je protest nesuđenih pripravnika u Brčkom, a priču je donijela Maja Kovačević, ocrtavajući sav apsurd situacije u kojoj se nalaze nezaposleni, tek svršeni studenti u BiH. Vijest je bila ispravno visoko kotirana, a dat je medijski prostor ranjivoj kategoriji (a da to nisu borci) koja je hrabro istupila u javni prostor, te stoga zaslužuje punu podršku mainstream medija.

MINUS SEDMICE:

Zamaranje gledateljstva plivanjem za časni krst prijetilo je da pretvori ATV vijesti u ponedjeljak (urednik Vlatko Vukotić) u servisni kanal SPC-a. Od nečega što je kuriozitet koji zaslužuje usputni pomen, gledali smo maratonsko izvještavanje iz mnogobrojnih gradova.

OCJENA: 8

FACE TV: DNEVNIK ILI INTERVJU

15. – 21. januar 2015.

NEDOPUSTIVO: U nedjeljnom dnevniku urednice Naide Pekmezović, u više navrata, tj. u svakoj spomenutoj prilici, urednica i voditeljica uporno je čitala Igor Crndak, umjesto Crnadak. Očevidno je da se ne radi o omašci, već o nepripremljenosti kojom je demonstriran neprofesionalizam većih razmjera.

PROBLEMATIČAN KONCEPT: U ponedjeljak, 19. januara, Erna Saljević nam je zapravo saopštavala vijesti kroz intervjue i to se sad već ispostavlja kao mana televizije Face. Naime, intervju kao forma zahtijeva drugačiju pažnju i podrazumijeva podrobniji pristup određenoj tematici, te samim tim to ne može biti dominantan način informisanja. Dan prije, Naida Pekmezović priredila nam je i potpuno besmislen, iznimno iscrpan skype-intervju s neobično mladom političarkom iz Finske, a porijeklom iz BiH. Razlog besmislenosti nije djevojčica koja pokazuje veliko interesovanje za politiku i zavidnu sposobnost razložnog izlaganja, već neuklopljenost dijaloga u centralnu informativnu emisiju koja bi trebala donijeti dnevne aktuelnosti.

JAVLJANJE IZ WASHINGTONA: Rijetke su prilike kada jedna domaća televizija uspije efektno oživjeti spoljnopolitičku temu, ali to je pošlo za rukom televiziji Face u utorak, 20. januara, javljanjem Džeilane Pećanin iz vašingtonskog studija Glasa Amerike. Uoči obraćanja američkog predsjednika Kongresu, detaljno su nam predočeni očekivana sadržina govora i vladajuće raspoloženje u javnosti. Direktno javljanje i koncizan pregled približili su našoj TV publici američke unutrašnje političke prilike.

PLUS SEDMICE:

Obrada spoljnopolitičke teme direktnim javljanjem iz Washingtona. Rijetko kada naše gledateljstvo ima priliku da se informiše o vijesti iz svijeta putem domaće TV stanice, i to svestranim uvidom i javljanjem sa lica mjesta.

MINUS SEDMICE:

Propust u prezentaciji udarne vijesti Naide Pekmezović, jer je više puta čitano pogrešno prezime protagoniste, čime je potvrđeno da je u pitanju potpuno odsustvo pripremljenosti.

OCJENA: 4

KOMPARATIVNA ANALIZA:

ATV je osim nekoliko spomenutih propusta zabilježila solidnu sedmicu, dok se, u slučaju Facea, koncept kojim dominira intervju pokazuje problematičnim. Pored toga što to utiče na samu dramaturgiju, usporavajući tok prikazivanja dnevnih aktuelnosti, česti intervjui doprinose da dnevnik izgubi informativni karakter, pretvarajući se u mjesto komentarisanja i polemisanja. Pohvalno je što se banjalučka televizija odlučila prikazati protest mladih u Brčkom, a to nam ujedno i kazuje koliko su ponekad neopravdane primjedbe na račun mainstream medija i načina na koji koriste svoju medijsku moć navodno dosljedno marginalizujući ranjive i nemoćne skupine. Protest je bio čak i visoko kotiran, uprkos tome što nije spadao u najatraktivnije događaje dana. Sve smo češće svjedoci iscrpnih i prilično poštenih prikaza socijalno ugroženih i politički nemoćnih skupina u mainstream medijima, i to otvara i pitanje o relativnosti medijske moći, ali i o (ne)opravdanosti pojedinih razornih kritika vodećih medija.

(U ponedjeljak, 26. januara čitajte analizu Dragana Markovine: FTV i TV1)