Masovni protesti u Francuskoj pokazali su kako evropske vlasti sve intenzivnije koriste digitalne tehnologije za praćenje demonstranata, dok se istovremeno proširuju zakonske mogućnosti za ograničavanje protesta. Od algoritamskih kamera do špijunskog softvera i uklanjanja digitalnih alata za organiziranje okupljanja, nove metode nadzora otvaraju pitanja zaštite građanskih sloboda i prava na mirno okupljanje.
U analizi objavljenoj na portalu Tech Policy Press, istraživačica Lauren Mushro upozorava da se tehnologije razvijene za zaštitu javne sigurnosti sve češće koriste i za praćenje političkog neslaganja, pri čemu granica između nasilnog ponašanja i legitimnog građanskog otpora postaje sve nejasnija.
Tokom septembra i oktobra Francusku je zahvatio novi val protesta koji su predvodili učenici i studenti nezadovoljni nedostatkom nastavnika, lošim stanjem školskih objekata i sistemom upisa na fakultete. Protestima su se kasnije pridružili i pripadnici pokreta Žutih prsluka.
Prema podacima francuskog Ministarstva unutrašnjih poslova, početkom oktobra protestima je bilo zahvaćeno više od hiljadu srednjih škola, dok je 222 bilo blokirano. Na protestima 17. oktobra učestvovalo je približno 550.000 ljudi u 110 protestnih marševa.
Demonstranti su za koordinaciju aktivnosti koristili zajedničku digitalnu mapu na kojoj su označavali kružne tokove, naplatne kućice, rafinerije, željezničke stanice i škole. Mapa nije zahtijevala registraciju ni dostavljanje ličnih podataka, a organizatori su najavili brisanje svih objavljenih aktivnosti nakon 31. decembra.
Međutim, takvi alati imaju i drugu stranu. Informacije koje demonstrantima omogućavaju organiziranje aktivnosti istovremeno su dostupne policiji, koja ih može koristiti za praćenje i predviđanje njihovog kretanja.
Francuska proširuje algoritamski videonadzor
Francuska je u augustu usvojila zakon Ripost, kojim je produžena mogućnost korištenja algoritamskog videonadzora do kraja 2030. godine i proširen broj lokacija na kojima se ova tehnologija može primjenjivati.
Sistem omogućava automatsko prepoznavanje unaprijed definiranih događaja u masi, uključujući situacije koje vlasti smatraju potencijalno nasilnim. Iako zakon formalno isključuje tehnologiju prepoznavanja lica, ostaje otvoreno pitanje ko određuje šta predstavlja sumnjivo ili nasilno ponašanje.
Francusko Ustavno vijeće potvrdilo je zakon, uz obrazloženje da se njime ne dopušta prepoznavanje lica, u skladu s ograničenjima predviđenim evropskim Aktom o umjetnoj inteligenciji.
Ipak, istraživanje francuskog portala Disclose iz marta 2026. pokazalo je da su policajci i žandarmi najmanje od 2022. koristili softver za prepoznavanje lica na službenim telefonima.
Tehnologija je omogućavala upoređivanje fotografija osoba zaustavljenih prilikom provjera identiteta s bazom policijskih podataka koja sadrži milione fotografija.
Među osobama čiji je identitet provjeravan ovom metodom bio je i demonstrant zaustavljen nakon okupljanja na pariškom Trgu Republike.
Naknadno istraživanje iz jula pokazalo je da se praksa nastavila i nakon što je ministar unutrašnjih poslova izjavio da je takva upotreba tehnologije zabranjena. Prema svjedočenjima policijskih službenika, posebno su bili izloženi mladi iz radničkih naselja, osobe koje se doživljavaju kao stranci ili pripadnici manjina te ekološki i ljevičarski aktivisti.
Katalonija kao upozorenje
Autorica podsjeća i na proteste katalonskog pokreta Tsunami Democràtic iz 2019. godine, organizirane nakon što je španski Vrhovni sud osudio devetero katalonskih političkih lidera na zatvorske kazne od devet do 13 godina.
Pokret je koristio Telegram, Instagram i posebnu mobilnu aplikaciju za organiziranje blokada saobraćajnica i aerodroma. Iako su organizatori javno zagovarali nenasilne metode protesta, španske vlasti označile su pokret kao sigurnosnu prijetnju.
Civilna garda zatražila je od platforme GitHub uklanjanje aplikacije, navodeći da je riječ o alatu organizacije koja promovira terorističke aktivnosti. GitHub je postupio po zahtjevu.
Istraživački centar Citizen Lab naknadno je dokumentirao da je najmanje 65 osoba povezanih s katalonskim pokretom za nezavisnost bilo meta špijunskih programa Pegasus i Candiru. Među njima su bili advokati, predstavnici civilnog društva i osobe uključene u razvoj digitalnih alata za glasanje.
Istraga protiv pokreta Tsunami Democràtic, koja se odnosila na terorizam, obustavljena je u julu 2024. zbog proceduralnih razloga.
Ovaj slučaj, prema autorici, pokazuje kako se digitalni alati namijenjeni nenasilnom organiziranju protesta mogu tretirati kao sigurnosna prijetnja, dok organizatori istovremeno postaju mete nadzora.
Ograničenja protesta šire se Evropom
Slične tendencije zabilježene su i u drugim evropskim državama. Italija je 2025. usvojila sigurnosne propise kojima su kriminalizirani pojedini oblici pasivnog protesta, uključujući blokiranje saobraćajnica vlastitim tijelom.
Komesar Vijeća Evrope za ljudska prava upozorio je da su određena krivična djela u novim propisima definirana neprecizno, što otvara prostor za različita tumačenja i moguće zloupotrebe.
U Velikoj Britaniji vlasti su u julu 2025. zabranile organizaciju Palestine Action na osnovu antiterorističkog zakonodavstva, nakon čega su policajci hapsili osobe koje su javno iskazivale podršku toj organizaciji.
Autorica ističe da cilj kritike nije osporavanje prava država da interveniraju u slučajevima podmetanja požara, fizičkih napada i drugih nasilnih djela. Problem nastaje kada se sigurnosne mjere proširuju s konkretnih počinilaca nasilja na čitave protestne pokrete, njihove organizatore i digitalne alate koje koriste.
Zaštita prava na protest u digitalnom dobu
U analizi se predlaže nekoliko mjera kojima bi se moglo spriječiti da tehnološki nadzor postane instrument ograničavanja političkog neslaganja.
Digitalne platforme trebale bi javno objavljivati zahtjeve vlasti za uklanjanje alata kojima se organiziraju protesti i obrazlagati odluke o njihovom uklanjanju. Kada zakon to dopušta, uklanjanje alata za organiziranje zakonitih okupljanja trebalo bi uvjetovati sudskim nalogom.
Od Evropske unije traži se da upotrebu špijunskog softvera protiv novinara, advokata i predstavnika civilnog društva tretira kao povredu temeljnih prava te osigura nezavisne istrage i djelotvorne pravne lijekove za osobe koje sumnjaju da su bile mete takvog nadzora.
Predlaže se i zabrana algoritamskog videonadzora na javnim demonstracijama, uz uspostavljanje jasnih pravnih ograničenja i nezavisnog nadzora nad svakom dopuštenom primjenom ove tehnologije.
Istovremeno, organizatori protesta trebali bi razvijati digitalne alate koji prikupljaju što manje ličnih podataka kako bi se smanjio rizik od identifikacije i praćenja učesnika.
Zaključak analize jeste da evropske države imaju pravo reagirati na nasilje tokom demonstracija, ali da sigurnosne tehnologije ne bi smjele postati sredstvo kojim se svaki oblik građanskog otpora unaprijed označava kao prijetnja javnom poretku.
Izvor: Izvor: Tech Policy Press – Lauren Mushro
