Povodom Međunarodnog dana prava žena, koji se obilježava 8. marta, Reporteri bez granica (RSF) skrenuli su pažnju na razmjere cyber uznemiravanja novinara koji izvještavaju o pravima žena i rodno zasnovanom nasilju. Ovi on line napadi dovode do toga da se mnogi novinari samocenzuriraju, strahujući od odmazde zbog svog rada.
To smanjuje pokrivenost ovih tema i ugrožava pravo javnosti na pouzdane informacije o ovoj oblasti. RSF je ponovio 16 preporuka za organe reda, pravosudne institucije, digitalne platforme, redakcije i nacionalne vlade kako bi se ublažili ovi on line napadi.
Dobra vijest je da su od pokretanja pokreta #MeToo 2017. godine, koji su inicirali The New York Times i The New Yorker, teme vezane za prava žena i rodno zasnovano nasilje dobile širu medijsku pokrivenost, a pojavili su se i specijalizirani mediji i mreže podrške.
Loša vijest je da, uprkos svemu tome, istraživanje priča o pravima žena i rodno zasnovanom nasilju i dalje nosi rizike, a ponekad može biti i izuzetno opasno.
Gotovo 60 posto novinara iz više od 110 zemalja, koji su učestvovali u istraživanju RSF-a “Novinarstvo u eri #MeToo”, poznaje barem jednog novinara koji je bio žrtva cyber uznemiravanja zbog svog rada na ovim temama.
Kako je izjavila generalna direktorica Međunarodne mreže novinara s rodnom perspektivom (RIPVG) za RSF, “Najčešći oblici nasilja nad feminističkim novinarima su prijetnje i digitalni napadi, koji često mogu prerasti iz virtuelnog u stvarni život, ugrožavajući njihovu sigurnost, slobodu izražavanja, mentalno zdravlje, pa čak i zdravlje njihovih porodica“.
To je bio slučaj nigerijske novinarke Kiki Mordi, koja je bila meta cyber uznemiravanja nakon što je 2019. godine objavila istraživački tekst o seksualnom uznemiravanju u visokom obrazovanju u Nigeriji i Gani. Bila je primorana da se preseli i pauzira većinu svojih novinarskih aktivnosti.
Nedavno, u septembru prošle godine, bugarska istraživačka novinarka NOVA TV, Marieta Nikolaeva, bila je žrtva pornografskog deepfakea – vještački generirane slike na kojoj je prikazana naga.
Francuska novinarka Salomé Saqué, koja je doživjela slične napade, opisala je njihov utjecaj na RSF: “Sajber uznemiravanje ima ogroman utjecaj na moj rad kao novinarke,” kaže ona. “Uzimam u obzir ovaj rizik dok radim. Postoje teme koje odbijam pokrivati u određenim trenucima jer nemam snage za to.”
U Indiji, gdje je Nacionalni skup žena novinarki nedavno pozvao vladu da djeluje protiv cyber uznemiravanja žena novinarki, novinarka Rana Ayyub postala je simbol žrtava uznemiravanja. U Latinskoj Americi, novinarke koje izvještavaju o reproduktivnim pravima često su mete nasilnih cyber kampanja.
Jovanna Mariám Garcón, novinarka iz Gvatemale koja je u to vrijeme radila za feministički portal Ruda, primila je anonimne prijetnje, uključujući i prijetnje silovanjem, na društvenim mrežama nakon izvještavanja o Međunarodnom danu sigurnog abortusa.
Devedeset tri posto ispitanika u anketi RSF-a izjavilo je da ne zna ni za jednog počinioca koji je osuđen za napad na novinara koji radi na temama prava žena, rodnih pitanja i/ili rodno zasnovanog nasilja.
– Postoji period prije i poslije #MeToo. Taj pokret je povećao svijest o pravima žena i doveo do bolje medijske pokrivenosti rodno zasnovanog nasilja. No, ovaj napredak nosi rizike. Pokrivanje ovih tema, a ponekad i samo to što ste žena novinarka i dalje je opasno. Cyber uznemiravanje, pravni pritisci, prijetnje – više od četvrtine novinara koji se bave ovim temama suočava se s prijetnjama, dok više od 60 posto prijavljuje slučajeve cyber uznemiravanja – kazala je Anne Bocandé, RSF urednička direktorica.
Izvor: RSF
