Biti donji
Realno, u nas je sve u obrnutoj proporciji sa željama, mogućnostima i potrebama.
Luksemburg je jedna od bogatijih država Evrope, ali s njima smo bare-bare samo u fudbalu, nikako u bogatstvu i životnom standardu. Od prošle hefte više ni to ne važi, sad su definitivno bolji od nas i u fudbalu.
Srbija – jedna od najsiromašnijih država (pot)kontinenta. S njima smo egal jedino u siromaštvu i folk muzici, a u svemu ostalom su nas izgranatirali do jaja: rat, fudbal, košarka, izvoz, politika…
S Hrvatskom, na primjer, dijelimo isto more, Jadransko. Ali njima tisuću kilometara obale, nama petnaest. Čak nas i priroda, geomorfologija, povijest i zemljopis ne shvataju kao nešto vrijedno poštovanja i pravilne raspodjele prirodnih bogatstava.
Sa Švajcarskom nam je sličnost u državnoj i etnonacionalnoj strukturi, odnosno broju etničkih grupa. U njih Francuzi, Italijani i Nijemci, u nas Bošnjaci, Srbi i Hrvati. Oni u dva mjeseca izvezu više sira, čokolada i satova nego mi krompira, prepakiranog šećera i muške vode za dvadeset godina.
Mali smo i nevažni kao i Kosovo, ali oni su znali inteligentnije rasporediti svoje siromaštvo. Poslije rata u Sarajevo je ušlo sto hiljada Golfova dvojki , a u Prištinu 70 hiljada Vectre B. Razlika drastična, a cijena ista. Bošnjo je rijetko kada znao utrefiti saveznike, auto i fudbalskog selektora. Ovaj jedan od naših izjavio da je Luksemburg Formula 1, a mi Spaček. Ono što je izgledalo kao tragikomična izjava za nekoliko mjeseci ispililo se u nepojmljivo proročanstvo.
I mi i Mađarska imamo po jednog izrazitog političkog štetočinu. Ali njihov drži EU u šaci, a našem još samo ženu i svastiku Amerikanci nisu sankcionirali. Njihov vazi na krucijalnim okupljanjima Evropske unije, naš u šatri podno Grmeča.
Roditi se i živjeti u Bosni znači – uvijek život, vrijeme i prostor posmatrati odozdo. Biti donji.
Dodik nazvao novinarku, psovao je i vrijeđao
Iz dana u dan sve je gore. Ranjena, u dobroj mjeri izolirana zvijer uvijek nađe nekog nejakog da na njemu iskali sopstvenu nemoć. Iskaljivanje je bijes koji je izašao iz unutrašnjih prostora. Milorad Dodik nakon krajnje neprimjerenog ponašanja na konferenciji za medije tu nije stao, nego je Snežana Mitrović, novinarka N1 dobila poziv iz njegovog kabineta, nakon čega joj se javio entuzijastični korisnik helikoptera osobno. I obasuo je novom salvom psovki i uvreda. Mitrović je uznemirena, s razlogom. Poznato je kako ovakve stvari mogu završiti. Kaže da prvi put otkako se bavi novinarstvom razmišlja smije li izaći “u mrak”. Mrak je ovdje svakako, 24 sata dnevno, poštovanoj kolegici savjetujemo da se čuva, svi znamo ko je na nju udario.
Čudne smrti u Rusiji
Rusija to radi bezobzirno. Duh Josifa Visarionoviča Staljina nikada nije umro, naprotiv, živ je, zdrav i u punoj formi. Reklo bi se, nikada boljoj. Odlikovani general ruske vojske Vladimir Sviridov i njegova supruga Tatjana, javljaju agencije, pronađeni su mrtvi nedugo nakon što je Sviridov kritizirao Putina zbog “trećerazredne” vojske. Do sada su Vladimirovi oponenti letjeli kroz prozor i preko balkona, pili pogrešan čaj ili kafu, a slučaj Sviridov otvorio je novo poglavlje u uklanjanju nepodobnih – zajedno s njim ubijena mu je i supruga. Ovo je već viši stadij putinizma i teško se oteti utisku da ni tu nije kraj, da će budućim kritičarima na red doći i djeca. Tako to rade pravi, nemilosrdni, rasni diktatori – bez milosti i kolebanja.
Nek se zna čija je zadnja.
