ATV I FACE TV: INTERVJU – ŠTA VIŠE UČINITI S GOSTOM?

Novinari ATV-a i Face TV-a ne znaju šta im je činiti sa gostima u studiju. Najčešće im jednostavno omoguće da ispričaju ono što su unaprijed pripremili. Nema tu ni kritičkih propitivanja, ni suočavanja sa suprotstavljenim gledištima. A ponekad ni pitanja   ATV: KAKO JE “POLITIČKO SARAJEVO” POSTALO DIO NOVINARSKOG JEZIKA 2. – 8. juli 2015. […]

ATV I FACE TV: INTERVJU – ŠTA VIŠE UČINITI S GOSTOM?

Novinari ATV-a i Face TV-a ne znaju šta im je činiti sa gostima u studiju. Najčešće im jednostavno omoguće da ispričaju ono što su unaprijed pripremili. Nema tu ni kritičkih propitivanja, ni suočavanja sa suprotstavljenim gledištima. A ponekad ni pitanja

 

ATV: KAKO JE “POLITIČKO SARAJEVO” POSTALO DIO NOVINARSKOG JEZIKA

2. – 8. juli 2015.

RJEŠENJE JE U KRATKIM PITANJIMA: Nenad Knežević razgovarao je u subotu sa ministrom finansija Zoranom Tegeltijom demonstrirajući konačno stanoviti napredak u vođenju intervjua. Uznemirujuće vijesti o finansijskoj nestabilnosti, budžetskom manjku i nepouzdanom bankarskom sektoru izuzetno su izdašan i zahvalan materijal za razgovor. Knežević možda nije u potpunosti iskoristio atraktivnost spomenutih tema, ali se odvažio postaviti više kratkih i direktnih pitanja ministru, ne dopuštajući mu da drži recital ili da se skriva iza naučenih fraza. Takođe, više kraćih pitanja čine intervju dinamičnijim. Ostaje žal što ministar nije bio izložen krajnje pesimističnim finansijskim prognozama, u stilu nemilosrdnih intervjuista koji svoje goste ne štede. I to ne zbog vlastitih ubjeđenja. Već zbog publike, atraktivnosti, i činjenice da je efektan medijski sadržaj zasnovan na suprotnostima.

DOLAZI MERKEL. TAČKA. Đurđijana Vujović pripremila je prilog o predstojećoj posjeti njemačke kancelarke Angele Merkel BiH (šesti juli), ali se čini da je nedostajalo više informacija ili pretpostavki o prirodi same posjete. Pomalo iznenađuje da Vujovićka nije objasnila šta su sve moguće teme razgovora, ali i u kom bi se svjetlu mogla posmatrati posjeta. Prilogom je dominirao Mladen Ivanić sa svojim uopštenim formulacijama umjesto da se poseglo za citiranjem i interpretacijom različitih izvora, ili uvidom u njemačku i svjetsku štampu. Televizija bi kao konvencionalni medij trebala tražiti svoju ulogu upravo u nuđenju i kompiliranju različitih pogleda i informacija na jednom mjestu, pošto već ne može da vodi bitku sa novim medijima glede ažurnosti u dostavljanju informacija.

PREZENTIRANJE BEZ KOMENTARISANJA: Davor Stanković je uoči sjednice Savjeta bezbjednosti UN-a o Rezoluciji u Srebrenici na jednom mjestu skupio različite reakcije, poglede i pristupe slažući ih u veoma dinamičnoj prezentaciji. Na ovaj način Stanković je uspio izmjestiti se u poziciju prezentera koji vjerodostojno prenosi najzanimljivije pojedinosti ne dopuštajući si prizemni luksuz komentiranja. To smo u njegovoj izvedbi mogli često vidjeti kada su u pitanju spoljnopolitičke teme, ali je bilo istinsko uživanje slušati i gledati pristup dinamičnog i, reklo bi se, neutralnog promatrača u obradi tzv. domaće vijesti.

IZDVOJENO:

Upotreba kovanice “političko Sarajevo” (prilog Slaviše Bajića o reakcijama na Vučićevu posjetu Srebrenici, sedmi juli) u sebi nosi snažnu aluziju populističke matrice vladajuće stranke u RS-u. Koliko je ova matrica uticajna, možda nam najbolje govori činjenica da su je novinari spremni koristiti kao podrazumijevaći opisni termin. Ko čini političko Sarajevo? Šta je to ako nije Dodikov atribut kojim se gradi vlastita politička i ideološka pozicija? Ako taj termin olako ulazi u žurnalističku upotrebu, šta nam to govori o medijskim dometima i slobodama u RS-u?

PLUS SEDMICE:

Dinamična i objektivna obrada vijesti (usmjerena na što razumljiviju prezentaciju) u izvedbi Davora Stankovića. Pristup koji valja njegovati.

MINUS SEDMICE:

To što je Sarajevo postalo političko Sarajevo jer time se novinarski rječnik stapa sa populističkim jezikom. Posebno ako se termin stavlja u kontekst u kojem dobija jasno značenje izmaštanog političkog, odnosno fantomskog centra moći.

OCJENA: 7

FACE TV: NEPODNOŠLJIVA LAKOĆA ČAVRLJANJA

3. i 8. juli 2015.

U protekloj sedmici, u dnevnicima Face TV-a mogli smo gledati dva intervjua koji nisu imali apsolutno nikakvu koncepcijsku pripremljenost. Novinari su se dobro potrudili da nas uvjere u to.

IZUZETNI I BIVŠI ZAMJENIK MINISTRA: Prvi je razgovor Erne Saljević sa Fuadom Kasumovićem, bivšim zamjenikom ministra finansija BiH, koji se iz nekog, samo novinarki znanog razloga, smatra dovoljno poznatim da mu nije potrebna nikakva posebna najava. Kako živimo u zemlji gdje postoje na desetine ministara i njihovih zamjenika, a još je više onih koji su bivši, postavlja se pitanje šta to čini izuzetnim gospodina Fuada Kasumovića? Zašto se pretpostavlja da ga gledateljstvo odlično poznaje? Je li to možda njegov rad u Ministarstvu finansija, o kojem takođe nije bilo pomena u razgovoru? Umjesto svega toga, dugim izlaganjima, bez prekidanja, Kasumović je ležerno kritizirao aktuelnu vlast, trendove, MMF…

INTERVJU BEZ PITANJA: Drugi razgovor, koji je takođe posvjedočio njegovanju kulture neuplitanja u gošćine misli i izlaganja, jeste intervju sa Munirom Subašić, predsjednicom Udruženja “Majke enklava Srebrenica i Žepa”. Razgovor je vodio, odnosno trebao je voditi, Srđan Kureljušić, ali umjesto toga gospođa Subašić sama je režirala svoj monolog. Iako se razgovaralo, opet, trebalo se razgovorati, o veoma osjetljivoj temi za našu javnost, novinaru se mora zamjeriti što je zauzeo previše paternalistički stav spram gošće posmatrajući je isključivo kao žrtvu, a ne i kao predstavnicu nevladine organizacije i značajnu političku pojavu. Kureljušić se nije usudio postaviti, naprimjer, pitanje: zašto se prilično blagonaklono gleda na dolazak premijera Srbije u Srebrenicu ako se istovremeno osuđuje njegovo lobiranje za ruski veto? Da li takav stav dijele i drugi članovi udruženja ili druga srodna udruženja? Da je to pitanje postavljeno, to bi značilo da se Subašić uvažava kao ravnopravna sagovornica koja zaslužuje i neugodna, ili manje ugodna pitanja.

OCJENA: Face TV nije ocijenjen za ovu sedmicu jer je sadržaj ovog puta analiziran kroz intervjue.

KOMPARATIVNA ANALIZA:

U protekloj sedmici, sadržaj Face TV-a posmatran je isključivo kroz dva tematska intervjua koja su nas ponovno podsjetila na to šta o TV kulturi govori razgovor bez pitanja. Ili razgovor koji služi da popuni minutažu. U slučaju ATV-a, pak, Nenad Knežević pokazao je kako je intervju, zapravo, moguće oživjeti češćim i kratkim pitanjima, čak i ako ona nisu najpripremljenija ili najusredsređenija na sadržinu razgovora. No, čini se da novinari obje televizije zaista ne znaju šta im je činiti sa gostom u studiju. Bira se najoportunističkije rješenje i gost se prepušta sam sebi, a gledalac dosadi ili drugom TV kanalu.

(U ponedjeljak, 13. juli čitajte analizu Nine Zelenike: Al Jazeera i N1)

About The Author