MEDIJSKO-POLITIČKE ANALIZE
IZ PRAVNOG UGLA
TV DNEVNICI
TV POLITIČKE EMISIJE
ONLINE MEDIJI
KOMENTARI
MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST
FAKE & SPIN
(V)LAŽNE VIJESTI

Velika Britanija: Vjeruje se da je reporter John Cantlie, ISIS-ov zarobljenik, još uvijek živ

On je zaroboljen zajedno sa američkim novinarem James Foley koji je ubijen odrubljivanjem glave.

DEŠAVANJA U SIRIJI ZAOBIŠLA DOMAĆE ZVANIČNIKE

IZDVAJAMO Od bosanskohercegovačkih političara povodom ovog pitanja nije se oglasio skoro niko, osim Mladena Bosića koji je u obraćanju na sjednici SEECP-a, u svojstvu predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, kazao da je Sirija primjer koliko je opasno polarizovati svijet. Zanimljivo je da svoj stav o dešavanjima u Siriji nije iznio predsjednik RS-a Milorad Dodik, koji slovi kao “proruski” čovjek, a intervenciju zapadnih saveznika u Siriji, da li zbog dobrih odnosa sa ruskom ambasadom u BiH ili ne, nije komentarisao ni lider HDZ-a Dragan Čović. Nijemi u pogledu stava ostali su i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i državni premijer Denis Zvizdić, premda se očekivalo da shodno iskustvima iz prošlosti, kada je NATO alijansa 1995. godine intervenisala, neutrališući položaje Vojske Republike Srpske, ali i s obzirom na stratešku opredijeljenost za članstvo u NATO-u, poput kosovskog premijera, izraze podršku intervenciji.

BREXIT ZA POČETNIKE: JEFTINI POPULIZAM I OZBILJNA HISTERIJA

IZDVAJAMO Ono čemu mediji, s druge strane, nisu posvetili dovoljno pažnje jeste serija rasističkih ispada koja je uslijedila nakon Brexita, i to prema svim mogućim etničkim skupinama koje nisu “autohtono” engleske, pa su tu ulogu preuzeli sami građani i građanke na društvenim mrežama. Moglo bi se, također, reći da su i sami mediji donekle odgovorni za nagli porast rasističkih napada u Velikoj Britaniji nakon referenduma: dovoljno je uzeti u obzir činjenicu da je imigracija bila treća najvažnija tema u medijskom tretmanu Brexita, gdje je najočitiji indikator procentualna razlika u količini tekstova među novinama koje su bile za izlazak (14,8 posto) i ostanak (9,9 posto). Kultura straha od drugog i drugačijeg sigurno je doprinijela izglasavanju opcije za izlazak, a uloga britanskih medija u tome vrlo je zabrinjavajuća.