IZDVAJAMO

Tridesetih i četrdesetih godina prošlog stoljeća većina muškaraca u islamskim zemljama postaje pismena, a onda u prosjeku od nekih 25 godina kasnije i većina žena je opismenjena. Na ubrzanje ili usporavanje tog procesa utjecali su razni faktori, od periferne geo-pozicije (Maroko, Jemen, Bangladeš) do kolonizacije (Alžir, Tunis, centralna Azija).

Porast (ženske) pismenosti je za posljedicu imao radikalan pad nataliteta. Od 6,5 djece, koliko je 1975. u prosjeku rađala žena u islamskom svijetu, do 3,5 djece 2005. godine – nije prošlo mnogo vremena. Prosjek “popravljaju” zemlje poput Nigera, koji nije prošao proces masovnog opismenjavanja i u kojem fertilitet iznosi 7,6 djece po ženi. Napuštajući mentalnu rutinu analfabetske patrijarhalne idile, arapske zemlje se već odavno približavaju evropskim demografskim normama. Tunis i Iran su, recimo, odavno na nivou Francuske po stopi fertiliteta (2), dok je Liban (1,7) bliže skandinavskim zemljama i Njemačkoj.