MEDIJSKO-POLITIČKE ANALIZE
IZ PRAVNOG UGLA
TV DNEVNICI
TV POLITIČKE EMISIJE
ONLINE MEDIJI
KOMENTARI
MEDIJSKA I INFORMACIJSKA PISMENOST
FAKE & SPIN
(V)LAŽNE VIJESTI

FTV I BHT1: Zašto je Kosovo udarna vijest?

PLUS SEDMICE FTV FTV je tokom cijele sedmice izvještavao o okupljanjima građana u Banjaluci koji ne vjeruju u rezultate policijske istrage o stradanju njihovog sugrađanina Davida Dragičevića. BHT1 Poigravanje sa statistikom i brojkama u prilogu o ekonomskoj razmjeni s Turskom. MINUS SEDMICE FTV Sedmica splasnutih političkih tenzija nije iskorištena da se otvore ili nametnu nove teme i pristupi u praćenju političkih zbivanja. BHT1 Za razliku od FTV-a, BHT1 nije izvijestio o zabranjenom skupu LGBTI aktivista (srijeda, Svjetlana Topalić).

RTRS I BNTV: Dva pristupa ubistvu Davida Dragičevića

Plus nedjelje RTRS Nijedan izvještaj. BNTV Tema novinarke Danine Milaković o netransparentnosti rada Vlade RS. Svoju tezu novinarka je gradila na načinu komuniciranja kako cijele Vlade, tako i većine ministara, putem šturih saopštenja, bez podataka o sadržaju onoga što se na sjednicam dogovara ili usvaja, predugim čekanjem na pismeno postavljena pitanja novinara ili pak neodgovaranja na ista. Dio priloga je i anketa s građanima koji su ili ukazivali na netransparentnost ili izjavljivali da “ne vjeruju u ono što govore ministri i premijerka”. Minus nedjelje RTRS Pitamo uredništvo Dnevnika koliko još građana Banjaluke, ali i više gradova u RS-u, treba izaći na protest i koliko se dana oni još moraju održavati pa da budu nazvani pravim imenom – “Pravda za Davida Dragičevića”, a ne “pomenom za nesretno stradalog mladića”? Naime, u nemogućnosti da do kraja izignoriše revolt i zahtjeve javnosti da se razjasne okolnosti Dragičevićeve smrti, uredništvo se opredijelilo na šture vijesti bazirane na izjavama predstavnika MUP-a RS te zahtjev predsjednika RS-a upućen ministru policije za opsežnijom istragom u ovom slučaju. BNTV Izvještaj o pomenu na, kako je navedeno, “egzodus Srba iz Sarajeva tokom februara i marta 1995. godine”, odnosno nakon reintegracije glavnog grada BiH u skladu s odredbama Dejtonskog mirovnog sporazuma. “Hiljade ljudi krenuli iz grada koji im je otet”, ili “Mnogi od njih stradali su u mukama pri izlasku iz tada srpskog Sarajeva”, samo su dijelovi onoga što je novinarka navela u izvještaju. Klasičan primjer zamjene teza u kojima se ne navodi ključna činjenica da Srbi nakon Dejtona nisu iz Sarajeva protjerani, već su otišli pod snažnim pritiskom političke propagande tadašnje vlasti RS-a (Dnevnik, 31. mart). U jednakom maniru, u istom Dnevniku imali smo priliku vidjeti i prilog o danu odbrane Bijeljine 1992. godine. Grubim falsifikovanjem dešavanja u tom gradu kada su pripadnici paravojnih formacija iz Srbije izvršili niz zločina nad bošnjačkim civilima, cijeli događaj interpretira se kao odgovor na pobunu naoružanih Bošnjaka.