IZDVAJAMO

Zbog straha, nemara, eventualnog ismijavanja i osuda javnosti, novinari često ne prijavljuju uvrede, prijetnje i napade. Kakva greška. Sav taj nasilnički repertoar počiva na anonimnosti i računa na svoju nevidljivost. Jedini efikasan način suprotstavljanja je – učiniti napade javnim i vidljivim. Internetski i telefonski agresori po pravilu se povlače čim se njihove ilegalne aktivnosti objelodane. Svako ima svoje metode; ako se novinari odreknu svojih, onda će i dalje živjeti u strahu i biti bespomoćne žrtve terora. Ali kod nas se, kao što rekosmo, prijavljivanje nasilja često tretira ili kao kukavičluk ili kao samopromocija. Po toj teoriji, hrabrost je šutjeti i trpjeti. Sklon raznim netačnostima, novinarski esnaf nikada ništa netačnije nije uradio ni osmislio.