Foto: Siniša Kostrešević/ Avaz.ba

RTRS: „Pečat“, 22. oktobra

STROŽIJE MJERE SU NUŽNE: Kao saopštenja institucija Vlade RS-a, a ne kao novinarske priče. Tako zvuči prilog o posljedicama novog talasa Covida-19, odnosno intervju o mogućem ponovnom uvođenju policijskog sata. U prilogu dominira entitetski premijer Radovan Višković koji priča o tome koliko se Vlada trudi da pomogne privrednicima i građanima. Predsjednik fiskalnog savjeta RS-a upozorava građane i privrednike da više ne očekuju pomoć Vlade jer budžet to ne može podnijeti. Tu je i pozitivan primjer kako se uz „gvozdenu disciplinu“ u poštovanju higijenskih mjera mogu sačuvati sva radna mjesta – lanac pekara „Manja“. Suptilno se gledaoce navodi na zaključak da je gubitak radnih mjesta isključivo odgovornost poslodavaca i zaposlenika, odnosno nepoštovanja Vladinih mjera i preporuka. U intervjuu s direktorom Policije RS-a Sinišom Kostreševićem, urednica Nada Veletić hvali policiju koja je „pokazala da je na visini zadatka“. Tretirajući policijski sat kao nužnu, a ne krajnju mjeru u suzbijanju širenja epidemije, pita jesmo li na korak do novog policijskog sata.

KAKO PATE POVRATNICI U FEDERACIJI: Javni emiter RS-a ne zaboravlja ni srpske povratnike u Federaciju. Na primjeru jednog bračnog para u selu kod Srebrenika, poručuje šta čeka Srbe koji se vrate u prijeratna mjesta življenja. Poruka je da povratnici u Federaciju trpe nepravdu, provokacije, planiraju iseljavanje iz BiH i nadaju se pomoći RS-a ili države jer „ne vide drugi izlaz za opstanak na svom imanju“. Koliko je RS dosad pomogao srpskim povratnicima, nije rečeno. Nije bilo prostora ni za priče drugih povratnika koje bi pokazale koliko je ovaj slučaj reprezentativan, niti za poređenje položaja povratnika u oba entiteta.

BNTV: „Crno na bijelo“, 25. oktobra

STROŽIJE MJERE SU POGUBNE: BNTV kritikuje pooštravanje mjera za suzbijanje epidemije, fokusirajući se na njihove posljedice po građane i privrednike. Reporter Miljan Kovač ne zaustavlja se na prenošenju mišljenja stručnjaka, nego zauzima stav: umjesto uvođenja novih, trebalo je dosljedno provoditi postojeće mjere. Tvrdnja da stranački lideri nisu poštovali te mjere potkrijepljena je snimkom sa političkog skupa SNSD-a na kojem Milorad Dodik grli prisutne. Ukazivanje na ovakve anomalije, pa i na licemjerje vlasti, obaveza je medija. Ipak, to što partijski lideri krše epidemiološke mjere nije dokaz neopravdanosti mjera, nego bahatosti vlasti. Dokaze o (ne)opravdanosti mjera treba tražiti od stručnjaka. Izbor sagovornika o ovoj temi posve je drugačiji nego na RTRS-u: šef odsjeka za zdravstvo SDS-a, predstavnik Centra za ljudska prava RS-a, direktor entitetskog Inspektorata, portparol Privredne komore, ekonomista, anketirani građani. Izvori su brojni, ali jednostrani. Osim direktora Inspektorata, svi žestoko kritikuju postojeće epidemiološke mjere. Nepotrebne su, kažu, konfuzne, protupravne, nelogične, pogubne. Jesu li mišljenja građana, privrednika, ekonomista, ljekara i pravnika baš tako unisona?

KAKO PATE STANOVNICI MALIH OPĆINA U RS-u: U prilogu o raspadu koalicije SNSD-a i DNS-a, osim izjava predsjednika DNS-a Nenada Nešića, zastupljene su i opširne izjave dva politička analitičara. Znatan prostor za Nešića u ovom je slučaju opravdan s obzirom na njegov sukob s Miloradom Dodikom i  naglu ostavku na mjesto v. d. direktora „Puteva RS-a“. U fokusu je „sječa kadrova DNS-a“ i moguće refleksije na izborne rezultate. Emisija se bavi i „izumiranjem“ Kalinovika, kojeg stanovnici masovno napuštaju, mladi godinama čekaju na birou, a kulturnog života nema. Sagovornici su stanovnici ovog gradića – od penzionera, preko članova boračkih porodica, do mladih. Svi odreda su razočarani. Problem je situiran u kontekst nebrige vlasti za male gradove.

FACE TV: „Centralni dnevnik“, 23. oktobra

LJEKARSKI OBRAČUNI U INTERESU PACIJENATA: Senad Hadžifejzović ponovo je ugostio v. d. direktora Opće bolnice „Prim. dr. Abdulah Nakaš“. Ismet Gavrankapetanović iznio je statističke brojke o broju zdravstvenih usluga koje je ustanova kojom rukovodi pružila pacijentima. Priča o tome kako je bolnica otvorila vrata svim pacijentima zapuštenim na KCUS-u, zamijenivši paniku zbog „umiranja na ulicama i u autima“. Navodi i broj porođaja, ali ne i broj pacijenata s Covidom-19, mada bi u vrijeme epidemije taj podatak bio mnogo relevantniji. Voditelj na to ne reaguje. Intervju je trajao oko 45 minuta, a ovo nije prvo gostovanje Gavrankapetanovića u „Centralnom dnevniku“. Zbog učestalosti intervjuisanja i odsustva podrazumijevane novinarske skepse prema sagovorniku na rukovodećoj funkciji, teško je oteti se utisku da se preveliki medijski prostor daje ličnim obračunima menadžmenta KCUS-a i Opće bolnice. Konkretnije, ljekarima u sukobu s direktoricom KCUS-a. Gost ovaj put nije navodio imena, ali je kazao da „neće da gleda u kaljužu ljudske zlobe“. Dok gost priča kako su važni samo pacijenti, nije postavljeno pitanje niti je u pripremi za intervju istraženo koliko pacijenti ispaštaju zbog ličnih i političkih obračuna između ljekara. Nisu spomenuti ni razlozi zbog kojih kasni formiranje izolatorija u krugu Opće bolnice.

MASKA U ŠACI: Djelujući edukativno na građane, doktor podsjeća na važnost pravilnog i disciplinovanog nošenja maski. Navodi i podatak iz medicinskog časopisa prema kojem je 3/4 oboljelih zaraženo zbog nediscipline. Da ljudi propisno nose masku, eksplicira, oboljela bi samo četvrtina od ukupnog broja oboljelih u svijetu. Poruka građanima je jasna. Nejasno je, međutim, zašto se pravila o načinu nošenja i odlaganja maske ne pridržava ni sam gost. I to pred kamerama, tokom cijelog intervjua.

N1: „Pressing“, 21. oktobra

HOĆE LI MEKTIĆ U ZATVOR? Zanimljiv gost, bez dlake na jeziku. Emisije u kojima gostuje Dragan Mektić nikad nisu dosadne. Član Komisije za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama BiH i zastupnik SDS-a u Parlamentu BiH govorio je o: Miloradu Dodiku, sukobu između SNSD-a i DNS-a, zloupotrebama institucionalnih mehanizama za političko obračunavanje s političkim protivnicima, neprocesuiranju kriminala u RS-u, dvostrukim standardima Tužilaštva BiH. Amir Zukić opravdano nije izostavio ni pitanja o sudskim postupcima i krivičnim prijavama protiv Mektića. Otvoreno je i pitanje migrantske krize u BiH, uključujući i optužbe vlasti RS-a da je Mektić kriv za njeno pogoršanje.

 

N1: „Dan uživo“, 22. – 27. oktobra

OPRAVDANA NOVINARSKA SKEPSA: U pitanjima Emele Burdžović Slipičević tokom intervjuisanja Mirsada Hadžikadića provejava skepsa, kako i treba biti u novinarskim pitanjima. Koliko je moguće promijeniti postojeće stanje s obzirom na zarobljenost države od strane kartela? Mislite li da je realno očekivati da ćete preuzeti načelničke pozicije od SDA u Novom Gradu ili na Ilidži? Hoće li u „Platformi za progres“ biti preletača? Zašto se niste pridružili „četvorci“? Jeste li proizvod SDA radi oduzimanja dijela glasova opoziciji?

Slično je i u intervjuu Dalibora Mrdića s Radoslavom Jovičićem. Voditelja zanima zašto potpredsjednik DNS-a izbjegava govoriti o tome šta se desilo na sastanku rukovodstva  SNSD-a i DNS-a tog dana. Vrti li se sve oko fotelja? Je li ovo fingiran sukob u svrhu preuzimanja dijela glasova opozicije? Budući da Jovičić ni na druga pitanja ne odgovara konkretno, Mrdić parafraziranjem nastoji dobiti jasnije odgovore: „Ako sam Vas dobro razumio, DNS će negdje podržati SNSD, a negdje opoziciju?“

BHT1: „Jedan“, 22. oktobra

PRESUDA SEJDIĆ-FINCI: Najveći dio intervjua s Jakobom Fincijem posvećen je ustavnoj diskriminaciji u BiH, odnosno neprovođenju presude Sejdić-Finci. Zbog važnosti ove teme u kontekstu ljudskih prava, pravnog uređenja države i evropskih integracija, ona zaslužuje da je mediji i dalje prate i reaktuelizuju.

ZAKLJUČAK: U mnogim političkim emisijama prekršeno je temeljno novinarsko pravilo – čuti obje sukobljene strane. Iako su optužbe koje sagovornici navode u emisijama teške, a riječi oštre, izostavljeni su stavovi onih na koje se odnose. Sučeljavanje stavova sukobljenih strana u dijaloškim emisijama trebalo bi argumentacijom, kontraargumentacijom i repliciranjem omogućiti potpunije i objektivnije reprezentovanje događaja. Umjesto toga, dominira jedan izvor, a i tamo gdje ih je više, kao u emisijama „Pečat“ RTRS-a i „Crno na bijelo“ BNTV-a, jednostrani su. Takvo tumačenje događaja rezultira neopravdanim simplifikacijama konflikata koji su u pravilu vrlo kompleksni jer uključuju splet interesa različitih aktera. Ta jednostranost je još pogubnija za objektivnost onda kada izostane novinarska skepsa, kao ovaj put u „Centralnom dnevniku“. Takva skepsa opravdano je prisutna u pitanjima voditelja „Dana uživo“ i „Pressinga“.

Tagovi: