Svaka predizborna kampanja predstavlja period intenziviranja političkog života. Politička stvarnost koja se odvija „u petoj brzini“ sa sobom donosi i svojevrsnu „kontaminaciju“ javnog prostora. Politički nastupi, TV debate, propagandni materijali, bilbordi, objave na društvenim mrežama, promotivni leci, plakati i sl. dovode do zaglušujuće buke i informacione gužve u kojoj se obični čovjek teško snalazi.

Početak predizborne kampanje za lokalne izbore u BiH obilježen je predstavljanjem slogana političkih partija. Slogani služe da se u najkraćem izrazi određenu političku poruku, stav, ideju koja je u skladu sa ostalim vrijednostima i programom političke partije. U gotovo svim priručnicima političkog marketinga  se savjetuje da prilikom kreiranja slogana treba voditi računa da oni budu kratki, jasni, upečatljivi, kreativni, originalni i da se lako pamte. Čak i kada se, koliko je to moguće, ispoštuju sve preporuke, to opet nije garant da će samo zbog slogana neko odlučiti da glasa za neku političku stranku ili kandidata, ali svakako doprinosi imidžu, većoj vidljivosti, i sl.

Slogani koji su obilježili istoriju

Slogani su moćne poruke koje mogu da obilježe čitavu epohu, ali u isto vrijeme postali dio svakodnevice i popularne kulture kao simboli određenih društvenih, kulturnih, političkih vrijednosti. U tom smislu se svakako izdvaja slogan francuske buržoaske revolucije (1789.) „Liberté, égalité, fraternité“ (Sloboda, jednakost, bratstvo). Ovaj slogan se i danas koristi kao zvanični slogan Francuske Republike, pri čemu ove tri riječi se povezuju sa bojama na francuskoj zastavi.

Slogan „No pasaran“ je korišten tokom španskog građanskog rata, kao simbol odbrane Madrida od nacionalista predvođenih generalom Franciscom Francom. Ovaj slogan postao je praktično sastavni dio popularne kulture i koristi se kako bi označio suprotstavljanje neprijateljima i spremnost da se brani neki položaj po cijenu života.

Među najpopularnijim antiratnim sloganima je „Make love, not war“ (Vodite ljubav, a ne rat), a njegov nastanak se veže za američku kontrakulturu šezdesetih godina XX vijeka. Ovaj slogan se u početku koristio kao poruka američkim vlastima da prekinu rat u Vijetnamu, a danas je praktično svakodnevno prisutan u svim antiratnim protestima širom svijeta.

Jedan od najsnažnijih slogana na našim prostorima je bio slogan jugoslovenskih partizana „Smrt fašizmu, sloboda narodu“, koji je praktično predstavljao ideološku okosnicu jedne čitave epohe, a i danas se nerijetko koristi u kontekstu borbe protiv različitih oblika fašizma.

Bilo kako bilo, slogani su neizostavan dio folklora predizborne kampanje i zbog toga je zanimljivo analizirati na koji način domaće političke partije koriste slogane kao sastavni dio predizborne borbe.

Proleteri svih zemalja, ujedinite se

U stručnoj literaturi se objašnjava da se slogani mogu podijeliti na: slogane teme (parole), imidž slogane i slogane pozive.

Slogani teme nastoje da u najkraćem sažmu osnovne političke ideje neke političke partije ili kandidata. Recimo, slogan „Fabrike radnicima, zemlja seljacima, vlast sovjetima“ je primjer ove vrste slogana, u kojoj su jasno artikulisani osnovni politički ciljevi.

Imidž slogani se koriste u situaciji kada je potrebno naglasiti određeni kvalitet kandidata ili partije. Recimo, jedan od najpoznatijih imidž slogana je „Mirna snaga“ koji je 1981. godine iskoristio François Mitterrand i koji u najboljem opisuje ovog francuskog političara, i za koji se smatra da mu je između ostalog donio pobjedu na predsjedničkim izborima.

Konačno, slogani pozivi služe da se birači pozovu na akciju. Obično su u formi „Glasajte za…“ i sl. A u okviru ovih slogana svakako je najpoznatiji poziv „Proleteri svih zemalja, ujedinite se“.

Različiti slogani se koriste u zavisnosti od toga kakav je društveno-politički trenutak, ili od toga da li je politička partija na vlasti ili ne. Očekivano je da stranke koje su u opoziciji u većoj mjeri koriste slogane pozive kako bi animirali biračko tijelo da izađe u što većem broju. Sa druge strane, stranke koje su na vlasti mogu koristiti imidž slogane kako bi istakle komparativnu prednost svojih kandidata koji su već na vlasti i sl.  U ovom tekstu ćemo analizirati na koji način su neke od najpopularnijih političkih partija u državi kreirale svoje slogane.

Utabane staze neinovativnosti

Već na prvi pogled može se reći da je većina političkih partija izabrala da se na izborima predstavi sa sloganima temama, koji na jednostavan način oslikavaju njihove osnovne političke ideje i ciljeve. I ovaj put se igra na sigurnu kartu bez mnogo ideja i kreativnosti („Snažna SDA, sigurna BiH“; „Djela govore“, „Za ljude i život Srpske“, „Bolja BiH“, „BiH pobjeđuje“ i sl). Tek poneka stranka se odlučila na kreativniji pristup i originalnije slogane, kao što je Naša stranka („Pospremanje“) ili donekle PDP („Više nas je“).

Činjenica da se za političke slogane u BiH godinama recikliraju i koriste uglavnom slične i iste fraze, govori u prilog tezi da predizborne kampanje ne igraju presudnu ulogu u političkoj utakmici, već se politička podrška nastoji obezbijediti na drugačije, tradicionalnije načine.  Iako je činjenica da se sve više novca ulaže u predizbornu kampanju, to ne znači nužno i kreativniji i proaktivniji pristup kampanji. Naprotiv, velika količina novca koja ode na kampanju može se tumačiti samo kao demonstracija (finansijske i političke) moći političkih partija i kandidata, i eventualno privlačenja jednog manjeg procenta neopredijeljenih birača.

A evo kako se na jedan relaksiraniji način mogu interpretirati slogani najvećih političkih partija u BiH za ovogodišnje lokalne izbore.

U zemlji politički golih careva

SDA na ove izbore izlazi sa sloganom „Snažna SDA, sigurna BiH“. Izgleda da je ovaj slogan izvučen iz duboke arhive, i bio je upotrebljiv prije možda deset godina. Danas teza o tome da je SDA snažan faktor stabilnosti više podsjeća na priču o „Carevom novom ruhu“. Iako svi vide da stranka puca po šavovima, niko naglas ne smije reći da je „car go“.

SDP BiH samozadovoljno  ističe da će nastaviti dosljedno i sa karakterom raditi kao i do sada. Do sada su bili uglavnom dio opozicije pa prema tome izgleda da nemaju ništa protiv da taj status i dalje zadrže.

Naša stranka se izgleda odlučila da se na ovim izborima bavi pospremanjem nereda kako bi veliki igrači mogli na miru da nastave da se igraju.

HDZ BiH se vodi logikom da se za dobrim konjem prašina diže, odnosno da treba pustiti da djela govore umjesto njih. Ukoliko nema dovoljno dobrih djela, tim gore po djela.

Demokratskoj fronti je bilo mrsko da se bavi lokalnim izborima pa su odlučili nastaviti sa kampanjom kao i na opštim. Sa plakata se i dalje poručuje da BiH pobjeđuje, samo je nejasno koga i u čemu.

SBB nema maksimalističkih ciljeva na lokalnim izborima. Naime, oni ne žele da budu najbolji, oni se zadovoljavaju i sa tim da budu makar malo bolji („Za bolju BiH“), ili dovoljno dobri da su dio vlasti.

Jasno je da će na lokalnim izborima u Republici Srpskoj biti bespoštedna borba za svaki glas. DNS je najoštrije krenuo i spreman je na borbu „Za  ljude i život Srpske“, ali čini se i za svoj opstanak na političkoj sceni.

Socijalisti će, evocirajući uspomene na vremena dok je „Tito po zemlji hodao“, udarnički krenuti u borbu da prebace normu/cenzus.  Sa druge strane, SDS tri puta mjeri, jednom siječe, jer želi biračko tijelo po svojoj mjeri („Srpska po mjeri svih nas“), a PDP odgovara i na sva zvona poručuje da ipak njih ima više („Više nas je“).

Bilo kako bilo, čini se da će i ovaj put SNSD ponuditi građanima poziv za okupljanje koji se ne odbija („Okupljanje za Srpsku“).

Imajući u vidu nivo kontaminacije javnog prostora raznim političkim floskulama, može se reći da je svaki dan trajanja kampanje dan previše. U tom smislu nadamo se da će ova atipična analiza bar nakratko da razdrma monotonu i dosadnu političku svakodnevicu.

Tagovi: