Foto: Klinika za ginekologiju, UKC Ljubljana

 

Sudeći po dnevnim informacijama u bivšoj Jugoslaviji i u većini Evropskih zemalja, zahlađenje je, kao što smo se pribojavali, dovelo do značajne progresije u širenju edpiemije Covid-19. Belgijski ministar zdravstva govori o cunamiju, svjestan da ta metafora znači da dolazi nešto nezaustavljivo. U Češkoj su brojke i gore od Belgije. Na Modracu kod Tuzle policija rastjeruje 500 gostiju sa turbofolk derneka u klubu Plaža. U tekstu piše nesavjesnih gostiju, a na radiju danas čujem spikericu da kaže “nesvjesnih”. Mislim da nije puno pogriješila da su ljudi i nesavjesni i nesvjesni.

U vremenu velike krize, važne su jake institucije. To nemamo. Važne su velike vođe, sa znanjem, moralom i autoritetom. To nemamo. Ako je kriza zdravstvene prirode, važno je jedinstveno, stručno i profesionalno ministarstvo zdravstva. To nemamo.

Zato što sve to nemamo nema nam, pred veliki talas, niko napisat barem pismo. Takvo pismo Slovencima je napisao dr Janez Poklukar (41), internist iz Kranja, na funkciji generalnog direktora Univerzitetskog kliničkog centra Ljubljana. Pismo je upozoravajuće, ohrabrujuće, poziva na akciju, poziva na solidarnost, djeluje i fino i kulturno i patriotski, a politički pomirbeno,  emotivno je i pozicionira jasno zdravstveni sistem i sve građane i državu sa iste strane barikada. Obraća se stanovnicima i stanovnicama Slovenije, mora tako široko, odrednica Slovenci i Slovenke pa i građani i građanke je preuska za poruku ovog značenja i kalibra. Mislim da će se proučavat među preživjelima nakon talasa. Evo prijevoda na naš jezik a tu je i link na original.

“Drage kolegice i kolege, poštovane stanovnice i stanovnici Slovenije,

u narednim sedmicama proći ćemo kroz nešto što naša generacija nikada ranije nije vidjela i i kroz nešto za što nas niko nije mogao pripremiti. Za dvije do tri sedmice proživjet ćemo period pun nemogućih prepreka. Iako se nadam da sam pogriješio, statistika u slučaju epidemije je nažalost obično nepogrešiva.

Virus vidim kao parazita čovječanstva koji se ne obazire na razlike među nama. Širi se bez obzira na granice država ili opština. Nije ga briga jesmo li u jeseni života, poduzetničke zvijezde na vrhuncu moći ili mladi ljudi u najboljim godinama. Ne zanima ga broj koji smo zaokružili ili nismo zaokružili prošle nedjelje na izborima. Nije ga briga vjerujemo li u njega ili ne. Napada sve solidarno, najstariji će biti samo prvi među žrtvama. Intervencije koje se danas podrazumijevaju mogu postati teško dostupne, jer će sve osoblje biti usredotočeno na spašavanje života u epidemiji.

Čovječanstvo je prevladalo najveće izazove u prošlosti – velike boginje, španjolsku gripu i nacizam. Zajedno smo stupali prvog dana naše državnosti, što nas je povelo naprijed, bez obzira na razlike. Kao ljudi pobijedili smo jer smo znali kako zaštititi najslabijeg čovjeka. Borbu ćemo i ovog puta završiti kao pobjednici, jer ćemo i odgovoriti solidarno.

Jednog dana moći ćemo ponovo masovno hrabriti svoje orlove u Planici, dočekati Novu godinu u gužvi gradskih ulica i obrađivati vrtove sa prijateljima. Skijanje, izleti na more ili posjeti koncertima i kazalištima opet će se uzimati zdravo za gotovo. Maske će opet biti samo karnevalski običaj.

Tamo nas neće odvesti velika djela velikih pojedinaca, već naprotiv – mala odricanja svakog od nas. Uspjet ćemo solidarni u borbi, odlučnosti i nadi. I u ovim teškim uvjetima, rađa se novi život – prvi osmijeh koji novorođenče vidi kroz skafander nije ništa manje iskren. Zahvaljujem vam za svu pomoć, motivaciju i podršku na kojoj smo vam i za koju ćemo vam biti zahvalni. Zdravstveni radnici mogu pomoći samo onoliko koliko nama pomaže zajednica koja stoji iza nas.

Pazite na sebe, svoje bližnje i svoju okolinu.

S poštovanjem,
Janez Poklukar
Generalni direktor Univerzitetskog kliničkog centra Ljubljana

Tagovi: