Pritisci i uznemiravanje novinara, koji često vode ka ograničavanju ili čak suzbijanju širenje informacija te autocenzuri, još uvijek se događaju u Evropi, stoji u novoj knjizi „Misija informiranja: novinari u opasnosti da govore” koje je objavilo Vijeće Evrope.

Ova knjiga jedinstveno je istraživanje o zastrašivanju novinara širom Evrope i pruža neprocjenjiv resurs svima koji se bave zaštitom novinara, uključujući državne vlasti i medijske djelatnike.

Urađena u koautorstvu profesora Marilyn Clark i Williama Horsleyja, knjiga nadopunjuje studiju iz 2017. godine „Novinari pod pritiskom. Neopravdano miješanje, strah i autocenzura u Evropi”.

Iako se Studija iz 2017. godine temeljila na istraživanju s 940 novinara iz svih država članica Vijeća Evrope, ova knjiga temelji se na intervjuima s nekoliko novinara koji su detaljno raspravljali o oblicima pritiska kojem su bili izloženi zbog svog rada i načina na koji su nailazili na prepreke u “misiji informiranja”.

– Novinari su stalno izloženi riziku od neprimjerenih pritisaka i zastrašivanja onih koji se osjećaju ugroženima zbog rada novinara – smatra generalni direktor za ljudska prava i vladavinu zakona Vijeća Evrope Christos Giakoumopoulos.

U predgovoru knjige navodi da se u svim državama članicama Vijeća Evrope novinari susreću s policijskim zastrašivanjem i pravnim uznemiravanjem, maltretiranjem, a u novije vrijeme i maltretiranjem u online sferi. Tu su i pritisci od političkih aktera i urednika, kao i ekonomski pritisci koje vrše vlasnici i sponzori medija.

Novinari se također suočavaju s pritvorima, prijetnjama i fizičkim nasiljem te je potrebna snažna akcija da se poništi ovo pogoršanje slobode izražavanja u Evropi, na domaćem i međunarodnom nivou, napisao je Giakoumopoulos.

Knjiga se temelji na intervjuima s 20 novinara iz 18 različitih zemalja, uključujući maltešku novinarku Daphne Caruana Galizia, koja je intervjuirana 10 dana prije atentata.

Ostali sagovornici su: Jessikka Aro (Finska), Sofia Branco (Portugal), Stevan Dojčinović (Srbija), Can Dündar (Turska), Arman Fazlić (Bosna i Hercegovina), Khadija Ismayilova (Azerbejdžan), Jóhann Páll Jóhannsson (Island), Elena Kostyuchenko (Rusija), Andriy Kulykov (Ukrajina), Bastian Obermayer (Njemačka), Erol Önderoğlu (Turska), Jason Parkinson (Ujedinjeno Kraljevstvo), Edouard Perrin (Francuska), Daniele Piervincenzi (Italija), Paul Radu (Mađarska), Gregory Shvedov (Rusija), Gemma Terés Arilla (Španija), Kóstas Vaxevánis (Grčka) i Zsuzsanna Wirth (Mađarska).

Ovi novinari su odabrani zbog iskustva i vještine u izvještavanju u javnom interesu i razotkrivanju nepravde i zlostavljanja.

Svaki od njih podijelio je svoje uvide u stvarnost bavljenja novinarstvom sa svrhom da istina izađe na vidjelo, govorili su o svom iskustvu s prijetnjama, neprijateljstvu i zastrašivanju, nadzoru i cayber napadima te o samocenzuri.

Na temelju analiziranih podataka, ova knjiga poziva na učinkovite mjere za zaštitu sigurnosti novinara, procesuiranje počinitelja napada i stvaranje istinski povoljnog okruženja za slobodne, nezavisne i različite medije.

Iznesene buduće mjere uključuju pravne i regulatorne reforme, učinkovite mjere zaštite, poboljšane mehanizme nadzora i izvještavanja za zaštitu od prijetnji, programe javne medijske pismenosti i dodatnu podrška kroz stručno osposobljavanje i psihosocijalnu podršku tamo gdje je to potrebno.

Tokom predstavljanja knjige, glavni tajnik Evropske federacije novinara (EFJ) Ricardo Gutiérrez, član radne grupe koja je osnovana za savjetovanje i ispunjavanje ciljeva ove studije, pozvao je države da ozbiljnije shvate prevladavajuću kulturu nekažnjavanja.

Podsjetio je da u Evropi još uvijek ima 36 neriješenih slučajeva ubistava i nestanaka novinara. Od ovih 36 slučajeva predanih Platformi Vijeća Evrope za zaštitu novinarstva, države su odgovorile na samo 10 slučajeva.

Dodao je da Rusija, Turska i Azerbejdžan nisu reagirali ni na jedan slučaj nekažnjavanja ubistva, a šutnja ovih država jednostavno je neprihvatljiva.

Izvor: Evropska federacija novinara (EFJ)

Tagovi: