Foto: N1

Regulacija društvenih mreža i internetskih platformi za dijeljenje sadržaja posljednjih godina je vruća tema u Evropskoj uniji, ali i u ostatku svijeta. Kako regulirati različite internetske platforme, a ne narušiti slobodu govora i izražavanja pitanje je na koje se još uvijek traži zadovoljavajući odgovor.

Pandemija koronavirusa unijela je brojne promjene u našu svakodnevicu, pa ni društvene mreže nisu ostale pošteđene njenog utjecaja. Iako im je broj korisnika narastao, a u skladu s time i prihodi, pandemija je ukazala na probleme u njihovom funkcioniranju i natjerala ih na brze promjene.

Novinar Joey D’Urso u članku za Reutersov institut za novinarstvo opisuje kako su te promjene utjecale na rad društvenih mreža i kako su se one izmijenile kroz posljednjih nekoliko mjeseci.

Početkom marta 2020. godine svi su htjeli znati sve o novom virusu i bolesti koju uzrokuje, ali naučnici i stručnjaci nisu znali odgovore na niz pitanja koja je postavljala prestrašena javnost, što je utjecalo na porast broja lažnih i netačnih informacija na društvenim mrežama.

Velike kompanije, koje stoje iza najpopularnijih društvenih mreža, pokušale su umanjiti štetu aktivnim promoviranjem pouzdanih informacija o zdravlju, moderiranjem veće količine sumnjivog sadržaja, ograničavanjem broja poruka koje se mogu odjednom proslijediti te zabranom oglašavanja određenih kategorija proizvoda. No, iako dobrodošle, ove mjere nisu polučile željene rezultate.

Upućivanje čitatelja na službene stranice državnih institucija nije se pokazalo učinkovitim, pogotovo jer u brojnim zemljama vlada nizak nivo povjerenja prema vladajućim strukturama.

Pozitivni efekti moderiranja sadržaja i saradnje s provjeravateljima činjenica najvidljiviji su kada su u pitanju sadržaji na engleskom jeziku, ali su rezultati znatno lošiji kada se analizira moderiranje sadržaja na drugim jezicima, pogotovo na manje raširenim jezicima.

Nesigurnost izazvana strahom od novog virusa i nedostatkom informacija i naučnih saznanja o njemu, utjecala je na širenje brojnih teorija zavjere, koje su se počele razvijati na dosad nezabilježene načine, objedinjujući pod jednim nazivom mnogo različitih narativa, poput QAnona.

Širenje teorija zavjere znatno je teže moderirati jer se radi o narativima u kojima se isprepliću tačne i netačne informacije.

Chloe Colliver, voditeljica Odjela za digitalna istraživanja u Institutu za strateški dijalog, upozorava da se “dezinformacije o koronavirusu politiziraju” te se boji da će se one “koristiti na globalnom nivou da bi se potkopalo povjerenje ljudi u demokratske institucije i procese ili ih se odgovorilo od izlaska na biralište“.

Dobar primjer toga je i utrka za razvoj učinkovite vakcine protiv Covida-19 koja je ubrzo postala politička priča. Stoga ne čudi da je čak 62 posto Amerikanaca zabrinuto da bi zbog pritiska iz Bijele kuće u upotrebu mogla biti puštena vakcina koja nije do kraja testirana, a što bi moglo utjecati na nivo vakcinacije jednom kada vakcina bude odobrena.

Studije i istraživanja provedena u martu i aprilu, na samom početku pandemije, pokazale su da je u analiziranom periodu doseg dezinformacija nadmašio doseg provjerenih činjenica.

Tako je istraživanje provedeno 21. marta pokazalo da je čak četvrtina tada najgledanijih videozapisa na YouTubeu o Covidu-19 sadržavala zavaravajuće informacije, dok je analiza objava s hashtagom COVID-19 na Twitteru pokazala da je svega 3,5 posto autora tweetova o koronavirusu medicinske struke, a njih 2,8 posto su virolozi, dok je doseg njihovih objava manji od jedan posto.

Količina netačnih informacija utjecala je i na nivo povjerenja korisnika društvenih mreža. Istraživanje Ofcoma o konzumaciji vijesti u Ujedinjenom kraljevstvu u 2019/2020 je pokazalo da sve manje ljudi konzumira vijesti na društvenim mrežama (45 posto u 2020., u odnosu na 49 posto u 2019.), kao i da sve manji broj ljudi na njih gleda kao na pouzdan, nepristran i tačan izvor informacija.

Također, izvještaj Reutersovog instituta za novinarstvo o globalnoj konzumaciji vijesti za prvu polovinu 2020. godine, otkriva lagani pad ionako niskog nivoa povjerenja u vijesti na koje korisnici nailaze na društvenim mrežama – povjerenje u vijesti na društvenim mrežama na globalnom nivou iznosi 22 posto, u odnosu na 23 posto u 2019. godini.

Istovremeno, prema Reutersovom izvještaju, nivo povjerenja prema tradicionalnim medijima za vrijeme pandemije Covida-19 iznosila je 59 posto, dok je onome što vide i čuju na YouTubeu vjerovalo svega 29 posto anektiranih, a njih 26 posto vjerovalo je vijestima na Facebooku i Twitteru.

Bujica netačnih informacija i teorija zavjere, pad povjerenja korisnika, ali i kampanje poput Stop Hate for Profit, u okviru koje su brojne kompanije, među kojima su  Coca-Cola i Unilever, obustavile svoje marketinške aktivnosti na društvenim mrežama, a slavne osobe su na 24 sata prestale objavljivati na Facebooku i Instagramu, potaknule su promjene.

Tako smo posljednjih mjeseci svjedočili nekim potezima platformi koji su, ne baš tako davno, bili nezamislivi, poput uklanjanja lažnog dokumentarca Plandemic, ukidanja stranica i računa povezanih s pokretom QAnon, označavanja i uklanjanja postova i tweetova predsjednika SAD-a te Facebookovu najavu zabrane daljnjeg političkog oglašavanja nekoliko sedmica prije izbora u SAD-u.

S druge strane, ovi potezi su izazvali i kontraefekt. Većina američkih građana, njih 73 posto vjeruje da se na društvenim mrežama provodi cenzura u većoj ili manjoj mjeri. Svega 25 posto anketiranih smatra da društvene mreže ne cenzuriraju namjerno sadržaj koji smatraju neprimjernim.

Društvene mreže su se počele mijenjati, ali koji će biti daljnji potezi velikih internetskih kompanija i kako će na njih reagirati korisnici, nije moguće sa sigurnošću predvidjeti.

Pandemija, odnosno njome izazvana infodemija, kao i pritisak javnosti, naveli su društvene mreže i internetske platforme da ipak djelomično pokažu odgovornosti i počnu provjeravati sadržaj koji objavljuju, no i dalje bez odgovora ostaju ključna pitanja (ko)regulacije društvenih mreža i (ne)transparentnost njihovih algoritamskih modela.

Izvor: medijskapismenost.hr/Marija Lalić

Tagovi: