Nargila naprijed, ostali stoj!

Profesor dr. Damir Marijanović se oglasio na svom Facebook profilu nakon što je Krizni štab Federalnog ministarstva zdravstva sagledao donio novu Naredbu i Preporuke koje će se primjenjivati od subote 19.09..

Ono što je Marjanoviću bilo zanimljivo jeste da se ovoj novoj Naredbi stoji da “svi oblici nastave na fakultetima, kao i ostale poslovne aktivnosti (konsultacije sa studentima, ispiti, sjednice nastavnog vijeća i sl.), gdje god je to moguće, trebaju održavati na daljinu primjenom informatičko-komunikacijske tehnologije (on-line nastava, putem konferencijskih poziva, e-maila, Skype-a i sl.)”, a da se traži produženje rada ugostiteljskih objekata.

– E pa sada je stvarno dosta. Dakle ovako: može nargila, svadba, pivo i kafa, ali „uz striktno i kontinuirano pridržavanje higijensko-epidemioloških mjera za prevenciju COVID-19” i to „samo do 23:00“, a “svi oblici nastave na fakultetima, kao i ostale poslovne aktivnosti (konsultacije sa studentima, ispiti, sjednice nastavnog vijeća i sl.), gdje god je to moguće, trebaju održavati na daljinu primjenom informatičko-komunikacijske tehnologije (on-line nastava, putem konferencijskih poziva, e-maila, Skype-a i sl.)”. (Oslobođenje)

Nermin Nikšić Matthewu Fieldu: Gdje su statusi o respiratorima, gradonačelniku i Dodiku?

Moram reći da su mi promakli statusi uvaženog ambasadora Velike Britanije, nj.e. Matthewa Fielda, o pljački na respiratorima, svjedočenjima političara o kupovini gradonačelničke pozicije u Sarajevu, odbijanju Vlade FBiH da provodi zakon o suzbijanju korupcije i organizovanog kriminala iako im uredno svake godine Britanska vlada daje financijsku podršku”, napisao je on.
Nisam zapazio ni status o Dodikovom javnom ismijavanju međunarodne zajednice, kriminalu oko nabavke poljske bolnice, dodaje, HDZ-ovom insistiranju na rasističkom konceptu izbora, itd.

“Ipak, nije mi promakla kritika ambasadora Fielda što su u jednoj organizaciji SDP-a, pojedine kandidatkinje, pored ostalog, odlučile da sa ponosom istaknu i da su majke. Zahvaljujem g. Fieldu što je nama u SDP-u skrenuo pažnju na ovaj ozbiljan društveni problem zbog čega sam na početku svog statusa pokušao otkloniti diskriminaciju koja je toliko nasekirala uvaženu ekselenciju ambasadora Velike Britanije”, zaključio je Nikšić. (Klix)

Ajnadžićevo predizborno kamenje

Predizborno uljepšavanje ove godine, barem ako je suditi po centralnoj sarajevskoj gradskoj opštini, kao da se provodi odlučnije i smišljenije nego u vrijeme ranijih izbornih sezona.

Navikli smo na prigodne užurbane javne radove koji ni ove godine ne izostaju, popravljaju trotoare, načelnik Ajnadžić se slika, asfaltiraju ulice, krpaju ceste, načelnik Ajnadžić sa svitom se slika, postavljaju klupe, obnavljaju dječija igrališta, načelnik Ajnadžić se ponovo slika, organizira se besplatna škola tenisa za starije od 35 godina na račun opštine Centar, dodjeljuju finansijske donacije vjerskim zajednicama, poklanjaju na stotine plastenika, pripremaju milione kredita za privrednike…

Opštinski načelnici u septembru pred izbore kao da više brinu o građanima nego inače, kupuju i dijele ruksake i školski pribor, obilaze mjesne zajednice i naselja, a načelnik opštine “vrednije od desetak drugih” Nedžad Ajnadžić, stari komunista i novi antikomunista, osmislio je jedinstven način promocije svoje stranke na račun poreskih obveznika – postavljanje spomenika.

U parkovima i u pješačkim zonama postavljene su stele ili – rječnikom SDA načelnika Nedžada Ajnadžića – “citati na kamenu” iz kojih se “mogu izvući snažne pouke”. I mogu, ali ne one na koje Ajnadžić misli. U Gimnazijskoj ulici pored Prve gimnazije, u parku pored Druge gimnazije i u Velikom parku pored Spomenika srebreničkom ocu, osvanule su stele kao gljive poslije kiše, natpisi spomeničkog karaktera. Ustvari, radi se o izjavama Alije Izetbegovića i pohvalnim izjavama o Aliji Izetbegoviću poput one nekadašnjeg visokog predstavnika Paddyja Ashdowna ili već prečesto eksploatisane izjave Nijaza Durakovića kako je Izetbegović i njegov predsjednik. Kao hit, izdvajamo izjavu iz Gimnazijske ulice: “Nauka otkriva. Umjetnost stvara”. Baš kako bi Ajnadžić rekao – jako! (Đana Karavdić, Nomad)

Zeleni krovovi Hamburga

Putovanje ka tome da vaš grad postane zelenije i zdravije mesto za život, ima mnogo koraka, jedan od njih je primena efikasnih instrumenata za praćenje životne sredine. U Hamburgu, CLEVER Cities sprovodi procenu kako se menja urbana sredina u okrugu Neugraben-Fischbek i procenjuje različite alate i metode za podršku lokalnim aktivnostima vezanih za ove promene.

Na tom području će se izgraditi novi zeleni krovovi kako bi se testirao njihov potencijal zadržavanja kišnice i kako bi se stanovnicima pružilo više rekreativnih zelenih površina, što će dovesti do smanjenih temperatura leti i poboljšane klime.

Prvi rezultati pokazali su da bi oko 56% krovnih površina u Neugraben-Fischbeku bilo pogodno za zeleni krov. U još 43% krovova su previše strmi, što znači da se zeleni krov mogao postaviti samo uz velike tehničke napore. Preostalih 1% su površine manje od 20 m² koje nisu uzete u obzir u proračunu. Budući da su mali krovovi uglavnom nadstrešnice za automobile i garaže, zeleni krov bi bilo relativno lako primeniti.

Alati za proračun dostupni su timu CLEVER Cities u Hamburgu i koristiće se za informisanje o urbanističkim odlukama, kao i komunikacijski materijali o potencijalu zelenog krova u Neugraben-Fischbeku. (Arhitekton)

Odnos čovjeka prema životinjama

Volim zoološke vrtove. Stvarno ih volim. Divim se današnjim zoološkim vrtovima zato što sve više vode računa o tome da životinje imaju uslove slične onima koje bi imale u svojoj prirodnoj sredini, zato što imaju programe za gajenje ugroženih vrsta i što se trude da obrazuju posetioce o očuvanju živih bića u divljini. Ali pre svega volim zoološke vrtove iz istog razloga iz koga ih vole i drugi ljudi: zato što volim da gledam životinje.

Životinje u zatočeništvu mogu da zadovolje našu želju za prelaženjem egzistencijalne barijere koja nas deli od drugih živih bića. Ipak, tužna realnost je da su životinje u zoološkom vrtu uglavnom postale, kao što je rekao likovni kritičar Džon Berdžer 1977. godine, „živi spomenik sopstvenom nestajanju“. Najveće zadovoljstvo nalazimo u posmatranju bića koja žive na slobodi, u svojoj prirodnoj sredini. Ako raspolažete dovoljnim prihodom, možete da odete u Indiju, Južnu Ameriku ili na Antarktik da biste posmatrali životinje, videli afričku „veliku petorku“ (slon, nosorog, lav, leopard i bufalo) ili iznajmili brod i divili se ogromnim kitovima koji ispuštaju gejzire slanog daha.

Divlje životinje su dugo nastanjivale dubine ljudske imaginacije u istoj meri u kojoj su nastanjivale prirodna staništa naše zajedničke planete. Nema ljudskog društva na Zemlji, ni primitivnog ni visoko tehnološkog, koje nije izgradilo imaginarij pripitomljenih ili slobodnih životinja. Ljudska očaranost životinjama je tako drevna i tako rasprostranjena da je to, po svoj prilici, univerzalija koja preseca sve kulture. (David P. Barash, Aeon,  Prevela Slavica Miletić Peščanik.net)

Tagovi: