Automobil je imenica koja za pojedine ljude znači mnogo više od cestovnog motornog vozila koje je namijenjeno prevozu putnika ili robe većim brzinama na veće udaljenosti – kako to definiše portal hrvatske tehničke baštine. Proizvodnja automobila danas je jedna od jačih svjetskih industrija – prema podacima portala Statista, u svijetu je tokom 2019. godine proizvedeno blizu 92 miliona auta.  Nicolas-Joseph Cugnot je prije 250 godina dizajnirao prvi automobil – 1769. godine. Automobil je bio na parni pogon i mogao je da prevozi ljude. Ali čovječanstvo zapravo ima zahvaliti Henryju Fordu što su automobili postali dostupni i ljudima s manjim kućnim budžetom. Henry Ford, slijedeći logiku tržišta, u svojoj je fabrici automobila 12. augusta 1908. godine pokrenuo serijsku proizvodnju. Riječ je o Fordu modela T. Prema podacima The History Channela, u periodu od 1913. do 1927. godine Ford je prodao preko 15 miliona vozila.

Historijat auto-magazina

Ljubav čovjeka i automobila traje 112 godina, a jedna druga ljubav traje i duže. Između auto-magazina i čitalaca. Vjerovatno najstariji magazin čiji sadržaj se odnosio na automobile i automobilizam pokrenut je 1895. godine pod nazivom The Autocar i još uvijek izlazi. Magazini kao izdavačka forma pojavili su se dosta rano. U tekstu pod nazivom Šta su magazini?, autor Roberto Dosil, citirajući američkog novinara i dobitnika Pulicerove nagrade Franka Luthera Motta, autora publikacije Istorija američkih  magazina, prenosi da se pojam “magazin” prvi put upotrijebio u naslovu The Gentleman’s Magazinea, osnovanog u Londonu 1731. Specijalizirana izdanja poput auto-magazina nazivaju se još i sponzoriranim publikacijama. Primarna zadaća magazina jeste da čitateljima preporuče kupovinu određenog proizvoda ili usluge.

Kada su se specijalizirani magazini koji tematiziraju automobile i sve što je vezano za njih pojavili na području bivše Jugoslavije, teško je precizno ustanoviti. Online katalozi u bibliotekama nas upućuju na Auto-moto reviju,  izdavača Auto-moto saveza Jugoslavije, kao prvog specijaliziranog magazina. Prvi broj objavljen je u Beogradu 1959. godine i nema podataka kada je prestao sa izlaženjem, kao što nema mogućnosti online pristupu sadržaju magazina. S druge strane, „Istorijsko-bibliografski pregled štampe u periodu 1768-1995.“  upućuje nas na izdavačku kuću Politika, koja je objavljivala časopis pod nazivom Auto svet u periodu od 1980. do 1984. godine, a ne pominjući Auto-moto reviju. U Bosni i Hercegovini, u periodu od 1982. do 1984. čitaocima je bio dostupan Auto moto magazin: glasilo Auto-moto saveza BiH. U poslijeratnom periodu pojavio se magazin pod nazivom Auto magazin: prvi u BIH. Sudeći po podnaslovu, riječ je o prvom privatnom magazinu o automobilima. Prvi broj je objavljen 1997. godine, a ugašen je dvije godine poslije. Nebrojeno mnogo magazina je pokrenuto i ugašeno. Značajan nedostatak kada govorimo o ovim magazinima jeste nedostupnost sadržaja na daljinu. Današnja situacija je slijedeća. Svako ko je bilo kada imao priliku da prelista ili da čita današnje auto-magazine mogao bi se složiti sa konstatacijom iz prethodne rečenice. Sudeći po opremi magazina, broju novinara koji rade u tim redakcijama, riječ je o vrlo profitabilnom biznisu. Za ljubitelje automobila i auto-magazina, naše tržište je dosta dobro opskrbljeno. Ako dođete na bilo koje bolje opremljeno mjesto za prodaju novina, možete da kupite tri-četiri auto-magazina; dostupni su na različitim jezicima. Njihova cijena se kreće od 2,50 pa do 4,00 KM. Na našem tržištu dostupni su magazini velikih svjetskih korporacija, kao što je Auto Bild iz Njemačke. Magazin pod istim nazivom štampa se i u Srbiji. Izdanja ovog magazina se štampaju u 28 evropskih zemalja.

Šta je sadržaj auto-magazina?

Rubrike u auto-magazinima su manje-više slične. Mogli bismo reći da su stalne rubrike testna vožnja, uporedni test različitih proizvođača automobila sa sličnim ili istim performansama, preporuke za kupovinu novih automobila s vrlo preciznim opisima karakteristika tog automobila, uključujući i cijene, rabljeni ili polovni automobili itd. Kakav je sadržaj auto-magazina bio ranije? Bitna ograničenost da to utvrdimo je nedostupnost magazina na daljinu. Jedan od rijetkih koji je, makar dijelom, dostupan na daljinu je The Automobil Magazine. Kada ga otvorite, utvrdit ćete da se sadržaj magazina koji je izlazio 1902. godine tematski ne razlikuje značajno od današnjih magazina. S obzirom na to da nisu aktuelni – teško da mogu da budu zanimljivi današnjem čitateljstvu. No, opet, strpljivi i pažljivi čitaoci mogu da pronađu zanimljive podatke. U januarskom broju 1902. godine predstavljen je Samuel T. Davis Jr. kao vozač najbržeg automobila na paru. Samuel je jednu milju, što je oko 1,6 kilometara, prevezao za 1 minutu i 15 sekundi. Gotovo u svakom broju postoji izvještaj sa „sajma automobila“ – izvorno se u magazinu ovakve manifestacije nazivaju „The automobile show“.

Budući da su tadašnji automobili bili otvoreni, preporuke/članci za ispravno odijevanje za vožnju automobilom nisu rijetke. Organizacija automobilskih trka bila je jedan od načina da se čitaocima i potencijalnim kupcima ukaže na kvalitetu vozila. Izvještaj sa trke Pariz-Beč, objavljen u augustovskom broju 1902. godine, donosi nam podatak da je pobjednik Marcel Renault relaciju prevezao za 26 sati i 10 minuta – danas bi se ista relacija mogla preći za nekih 12 sati. Magazin izgleda moderno za to vrijeme – reklame, ilustracije automobila i tekstovi o dijelovima automobila te načinima rada pojedinih dijelova su obavezni u svakom broju.

Auto-magazini za druge

Čitaoci koje ne zanimaju tekstovi o automobilima nalaze da su slični magazini nepotrebni. Urednici magazina dosta su brzo to shvatili pa sadržaj pokušavaju da prilagode i za drugu publiku a da opet ostanu autentični. Rubrika pod nazivom „Putopisi“ jedna je od takvih, a tekstovi koji se odnose na historiju automobila sigurno mogu da privuku i drugačiju publiku. Marijo Zrna u Auto Klubu iz maja 2012. godine piše o jubileju automobilskih trka u Hrvatskoj – 100 godina automobilske trke Zagreb-Varaždin-Zagreb. Trka je imala devet takmičara, a svi automobili su bili njemačke i austrijske proizvodnje. Automobili koji su se trkali bili su: Dürkopp 30 HP, Bock Holländer 24 HP, Mercedes 28 HP, a najbrojniji su bili automobili Opela – njih pet. U jednom od auto-magazina iz 2012. godine, Daniel Tomičić predstavio nam je Branka Zadobošeka, prvu vozačku zvijezdu u Hrvatskoj. Branko je još 1931. godine vozio trkaći automobil Bugatti tip 35 – učestvovao je u utrci povodom 25. godišnjice Prvog hrvatskog automobilskog kluba. Stazu od sedam kilometara Branko je prevezao za 3 minute i 11,2 sekunde uz prosječnu brzinu od 120,6 km/h. Za godinu 1931. fascinantna brzina. U magazinima su česte teme omiljeni automobili nekih uticajnih ljudi kao još jedan model prodaje. U jednom od brojeva temeljito je istražena tema koje su automobile voljeli svjetski diktatori. Jedna od zanimljivijih tema su i automobili omiljenog kraljičinog tajnog agenta 007 – Jamesa Bonda. Bonda po pravilu vežu za Aston Martin, otprilike jednako kao i za njegovo omiljeno piće – Martini, „shaken, not stirred“. Opšta je činjenica da je jedan od čuvenijih automobila iz Bondove „ergele“ Aston Martin, a manje je poznata ta da ga je prvi put vozio u Goldfingeru, koji je treći film o britanskom tajnom agentu, i da je bio za njegovim upravljačem tek šest puta od svih 25 nastavaka. Iz nekoga razloga, Aston Martin je ostao upamćen.

Automobili su tema i magazina koji nisu poslovno orijentirani jedino i isključivo na ljubitelje automobila. Zagrebački Start u broju iz marta 1985. godine piše o električnom automobilu nazvanom C-5. Clive Sinclair, proizvođač mikroračunara, pokušao je da promijeni auto-industriju proizvodnjom električnog automobila.

C-5 je bio zamišljen kao jednosjed i mogao je da se maksimalno kreće 24 km/h, a za upravljanje ovim modelom nije bila potrebena vozačka dozvola. Sa ove vremenske distance jasno je da C-5 nije zaživio na tržištu. Možemo samo zamisliti kako su čitateljima Starta iz septembra 1988. izgledale najave iz Fiata da rade na proizvodnji automobila kojim će upravljati robot. Ratko Bošković posjetio je Fiatovu fabriku i zabilježio da su u proizvodnji automobila ravnopravno s ljudima učestvovala i 403 robota, a da se proizvodnja realizira uz pomoć 109 kompjutera. Tada se to zvalo tvornica budućnosti, a danas je standard.

Fordov model T i današnji automobili skoro pa da nemaju ništa zajedničko osim četiri točka i prepoznajemo ih kao automobile. Današnji automobili izgledaju i imaju funkcionalnosti koje ljudi unazad 50-ak godina nisu mogli zamisliti, kao što mi iz današnje perspektive ne možemo niti pretpostaviti kako će automobili izgledati 2070. godine. Jedino što je izgledno jeste to da se neće mijenjati ljudska zaluđenost ili ljubav prema automobilima.

Tagovi: