Foto: Mediji

 

RTRS: Samo On i niko drugi

7. – 13. septembar 2020.

CENTRALNA FIGURA: Kada bi nekom odlukom Narodne skupštine ili kakvim dekretom u bh. entitetu Republika Srpska bili ukinuti višepartijski sistem i parlamentarna demokratija, za uredništvo Dnevnika 2 RTRS-a to bez sumnje ne bi bila vijest dana.

Zato što, sudeći po sadržaju vijesti koje se u dnevnicima emituju, jedina politička figura na tom prostoru je Milorad Dodik. Koji o svemu ima mišljenje i o svemu odlučuje. Najzorniji primjer izdvajamo iz Dnevnika 2 emitovanog devetog septembra, koga je kao urednica potpisala Nada Arlov. U šest vijesti/izvještaja, odnosno dvije trećine Dnevnika, Dodik je bio centralna figura. Od ocjene sastanka članova Predsjedništva BiH s pomoćnikom zamjenika državnog sekretara SAD-a Matthewom Palmerom do optužbi o navodnim nezakonitim radnjama predsjednika Suda BiH.

SVE JE ISTO KO I PREKJUČE: Gotovo identičan način uređivanja Dnevnika bilježimo i sedmog i osmog septembra. Broj minuta ustupljenih Dodiku bio je samo nešto kraći jer više nije bilo tema povodom kojih se tih dana oglasio ili događaja u kojima je učestvovao.

POLITIČKE I PREDIZBORNE MANIPULACIJE: Početak nedjelje iza nas obilježila je još jedna posebna sjednica Narodne skupštine na kojoj se utvrđivao  Dodikov zahtjev za povredom vitalnog interesa RS-a. Povod je ovog puta bio memorandum između Centralne izborne komisije BiH i Američke agencije za izborne procese. Iako je i najpovršnijim poznavateljima političkih prilika u BiH sasvim jasno da nakon gubitka kontrole nad radom CIK-a, SNSD nastoji barem dio izbornog procesa zadržati pod kontrolom, uredništvo Dnevnika njegove stavove ne dovodi u pitanje. U izvještaju sa sjednice entitetskog parlamenta, Ajdin Cikota gledateljima do detalja prenosi Dodikove argumente. Stavovi opozicionih lidera i poslanika, koji smatraju da povrede interesa RS-a nije bilo, stali su u ukupno pet rečenica. Tako se samo nastavlja praksa u kojoj javni servis RS-a služi prevashodno promociji interesa vlasti, zanemarujući profesionalnu obavezu o ravnopravnom tretmanu svih političkih subjekata. To za njih ne važi.

ČOVJEK PREMJEŠTA AMBASADU: Dok se ne samo u Srbiji nego i u regionu danima vodila rasprava o tome da li je predsjednik SAD-a Donald Trump doveo Aleksandra Vučića pred svršen čin dajući mu na potpis dokument kojim se obavezuje da će Srbija ambasadu iz Tel Aviva premjestiti u Jeruzalem, Milorad Dodik promptno je najavio da će inicirati da tim stopama krene i BiH. Iako je od samog početka bilo jasno da za tu inicijativu nema i neće dobiti podršku druga dva člana državnog Predsjedništva, novinarima Dnevnika 2 to nije bila prepreka da gledatelje do detalja upoznaju s Dodikovim argumentima. No, da nije riječ o javnom servisu, od kojeg očekujemo da se ozbiljno bavi informisanjem javnosti, izvještaj Gvozdena Šarca o ovoj temi samo bi bio neukusna šala. Jer zaključujući ga, Šarac je Šefiku Džaferoviću i Željku Komšiću zaprijetio da će „pred Palmerom morati položiti račune za svoje stavove“.

Kako se pitanje sjedišta Ambasade BiH u Izraelu, očekivano, nije našlo među temama o kojima je Palmer razgovarao s najvišim zvaničnicima, tako je i Šarac postao manje blagonaklon prema američkom diplomati. I izvještaj o njegovom boravku u Bosni i Hercegovini završio konstatacijom da je u „regionu Palmer poznat kao srpski zet, a u Americi kao pisac političko- kriminalističkih romana“.

Ocjena: 1

BNTV: „Naši“ i „njihovi“ zločinci

7. – 13. septembar 2020.

 

PROFESIONALNO IZVJEŠTAVANJE: Šta sadrži memorandum između Centralne izborne komisije BiH i Međunarodne fondacije za izborne sisteme, zašto Milorad Dodik tvrdi da je njime ugrožen vitalni interes RS-a, koji su bili argumenti opozicije koja smatra da RS ni na koji način nije ugrožena, profesionalno su gledateljima prenijeli izvještači sa sjednice Narodne skupštine RS. Na taj način ponuđeno je izbalansirano i nepristrasno izvještavanje, a građanima ostavljeno pravo da sami zauzmu stav.

NASTAVAK ZADUŽENJA: Osim posjete zamjenika pomoćnika državnog sekretara SAD-a BiH, dnevnicima su dominirale teme koje su se bavile ekonomskim posljedicama pandemije Covida-19 i to sektorima koji su na granici prestanka rada. U vezi s tim, javnost je informisana i o nastavku prakse zaduženja i države i RS-a u cilju očuvanja budžetske stabilnosti, ali i činjenice da sektori koji stvaraju dohodak od toga za sada nemaju konkretnu korist.

BORCI I NJIHOVI ZAHTJEVI: U dnevnicima se otvaraju brojne teme u kojima se ukazuje na nezadovoljstvo položaja određenih kategorija društva sopstvenim položajem, ali i na sve očitije samovlašće vladajućih struktura u lokalnim zajednicama. Navest ćemo primjere kontinuiranog praćenja najava veterana koji prijete da će, ako vlada ne ispuni njihove zahtjeve, nezadovoljstvo iskazati na ulici. Bivši borci pri svakom obraćanju javnosti jasno navode i šta konkretno zahtijevaju. Nažalost, novinari nisu našli za shodno da upute pitanja premijeru ili resornom ministru da se očituju  povodom tih zahtjeva.

PODOBNOST I KORUPCIJA: Identičan primjer prenošenja stavova samo jedne strane bilježimo i u izvještavanju o tome na koji je način lokalna vlast u Bijeljini dijelila podsticaje poljoprivrednicima. Kada su novinari Dnevnika već došli u posjed dokumentacije iz koje je vidljivo da su dijeljeni po političkoj podobnosti, ostaje nejasno zašto nisu zatražili obrazloženje gradonačelnika ili nadležnih gradskih službi.

Politička korupcija tema je na koju je nužno u kontinuitetu ukazivati. Nažalost, kada novinari Dnevnika počnu reciklirati sami sebe, baveći se pitanjem političke korupcije u RS-u bez da istoj priđu iz nekog novog ugla, onda tako važno i političko i društveno pitanje gubi na značaju.

KUPOVINA GLASOVA: Jedna od tema bila je kupovina glasova. Javna je tajna da stranke ne biraju načine da dođu do izborne pobjede, no anketa koja je bila sastavni dio ovog priloga teško da doista može oslikati stvarno stanje. Tačnije, pitanje je ko je to javno spreman priznati da bi prodao glas? U ovom izvještaju bilježimo i krajnje paušalnu tvrdnju da „zbog siromaštva penzioneri najčešće pristaju prodati svoj glas“.

Ocjena: 3

Komparativna analiza

Zajednička karakteristika dnevnika RTRS-a i BNTV-a je što ne nose nikakav urednički pečat. I dok dnevnike RTRS-a potpisuje više urednika, na BNTV-u se smjenjuju Slobodan Durmanović i Suzana Rađen Todorić. No obje medijske kuće imaju jasno zacrtane uređivačke politike koje slijepo slijede, pa je stoga potpuno irelevantno čiji potpis stoji iza dnevnika.

Tagovi: