Foto: Stock photo

Smiju li građani snimati policajce za vrijeme intervencije?

Da rezimiramo – dok je ograničenje snimanja očevida opravdano, snimanje policijskog postupanja prema građanima u demokratskom sustavu treba biti potpuno slobodno. Ne može se policija izvlačiti da takvo snimanje, još u pravilu na javnom mjestu, predstavlja kršenje osobnih podataka. Policajac je službena osoba čije ponašanje prema drugim građanima svatko treba imati pravo snimati. Policajac kojemu se to ne sviđa ima pravo skinuti odoru i naći si drugi posao. Narod ga plaća pa mu narod ima pravo nadzirati rad.

Imamo novi, svježi sabor pa bi bilo dobro da naši zastupnici, kojima su usta puna demokracije i slobode, na jesen dopune spomenuti Zakon o policijskim poslovima i ovlastima odredbom kako je snimanje policijskog postupanja prema građanima potpuno slobodno, osim u vrlo izričitim slučajevima prikupljanja informacija o osjetljivim kaznenim djelima (npr. izjave o nasilju u obitelji). Isto treba biti određeno i prema raznim inspektorima koji obavljaju financijski i drugi nadzor. Tko igdje ide kao službena osoba, ne treba se plašiti građana koji mu omogućavaju plaću. A tko u svom poslu želi potpunu anonimnost, ne mora ići u zanimanja kojima će postati službena osoba. A treba i nastaviti projekt iz 2015. – opremiti policajce, pa i razne inspektore, kamerama koje će snimati njihovo postupanje.

Nadamo se da će na jesen netko oko ovog pitanja pokrenuti raspravu u saboru i stvari riješiti zakonski jer previše je ovo važno da bi se ikome dalo na osobno tumačenje, posebno samoj policiji. Što bi rekli stari pravnici – nitko ne može biti sudac u vlastitoj stvari. (Goran Vojković, Index.hr)

 Svima se svidio rad od kuće

Šta se zapravo desilo i zašto mnogi ljudi sada žele nastaviti raditi od kuće, piše britanski BBC.
Prema Zavodu za statistiku Velike Britanije, 30 posto Britanaca i dalje je radilo od kuće na početku jula.

Od 1. augusta poslodavci u Engleskoj mogu vratiti svoje uposlenike na radna mjesta, i to prema vlastitom nahođenju, odnosno kada budu smatrali da je to sigurno.
Ipak, analiza organizacije Eskenzi pokazuje da bi 91 posto radnika voljelo nastaviti raditi od kuće.

Radnici pojašnjavaju da su radeći od kuće uspjevali uštedjeti više novca. Jon Williams, koji ima 43 godine i radi kao programer, kaže kako mu je izolacija došla kao “povećanje plaće”.

“Trošio sam 65 funti na benzin svake dvije sedmice prije pandemije”, govori Williams koji svoj automobil nije moro napuniti benzinom od marta.

Jon također ističe da primjećuje i velike uštede na ishrani jer ne svraća u prodavnice poslije posla, što bi prije činio svaki dan, te trošio novac na bespotrebne namirnice.
Još jedna od prednosti rada od kuće jeste i vrijeme provedeno s porodicom. (Klix)

Šta ako Trump odbije da preda vlast?

Lawrence Douglas, profesor prava na Koledžu Amherst, prihvatio se zadatka da metodično promisli nešto što nam se čini nezamislivim. Rezultat je knjiga pod naslovom Hoće li otići? Trump i dolazeći izborni slom 2020. Douglas polazi od onoga što predsednik govori. „Njegov poraz još nije izvestan“, piše Douglas, „ali znamo kako će reagovati ako bude poražen, naročito ako razlika bude mala. Jednostavno će odbiti da prizna rezultat.“

Douglas tvrdi da Trumpova očevidna rešenost da ostane na funkciji, bez obzira na volju birača, zapravo i nije najprimereniji indikator štete koju je napravio i moći koju je stekao. Douglas piše: „Neki moćniji autoritarni vladar ne bi dopustio da se nađe u ovakvoj situaciji i dosad bi već toliko korumpirao čitav proces da bi izgledi za izborni poraz bili praktično eliminisani“. Prema standardima autokrata sa dužim stažom, Trumpova kontrola nad polugama vlasti ipak je ograničena, baš kao i njegov kontakt sa stvarnošću. Ali sistem vlasti koji sada preotima nema ugrađene mehanizme zaštite od ove vrste napada. „Naš Ustav ne osigurava mirnodopski prenos vlasti, već ga pretpostavlja i podrazumeva“, kaže Douglas. Što je još gore, osobena institucija elektorskih kolegijuma koja odvaja volju birača od ishoda izbora prosto vapi za zloupotrebama. (Masha Gessen, The New Yorker, Peščanik)

 Škola me je naučila šta je to pokornost

“Od kolijevke pa do groba, najljepše je đačko doba“, glasio je stih jedne od pjesmica koje su u osnovnoj školi učili moju generaciju. Neko inteligentan taj je stih kasnije prepravio u: „Od kolijevke pa do groba, najljepša je kolijevka“.

Doba kolijevke je kratko: okončava prvim danom škole. Ona, škola, to je kapija kroz koju ulaziš u takozvani stvarni svijet, u punoću grozote.

Kroz tu kapiju će za koji dan proći moje dijete: ja ću je tamo uvesti. Svijet u kojem je živjela, a čiji si ti bio gospodar – tiranin, tačnije – došao je svome kraju. Iz strogo kontrolisanog okruženja dijete odlazi u haos, u kojem si i sam – ti, dojučerašnji gospodar njenog svijeta – tek list toalet papira na vjetru.

Nadalje ćeš, tek toliko,  moći liječiti rane sa kojima će se, dan za danom, ugriz za ugrizom, vraćati kući. Nadalje ćeš moći tek bezuspješno polemisati sa svim idiotskim i sramnim „društvenim vrijednostima“ kojima će je naučiti. Pošalješ dijete u školu da bi je, kada se vrati kući, učio kako nije onako kako su je tamo naučili. Pošalješ dijete u školu, jer je to obavezno, da bi je kasnije učio kako će sve važno morati naučiti sama: kako se uči ne u školi, nego čitanjem. Pošalješ je u školu da je tamo dresiraju i lome joj duh, da bi je kasnije učio kako je najvažnije da očuva otvorenost i radoznalost duha. Pošalješ je u klupu, u kalup, da bi ja kasnije učio da je najvažnije da nikada ne pristane da je ukalupe. (Andrej Nikolaidis, Žurnal)

Hajde da čistimo Srbiju i region po uzoru na Dansku!

Mnogi čitaoci ostali su šokirani prošlonedeljnim tekstom o vrelu Grze zagađenim otpadom. Pojedini krivicu za nered vide u građanima koji svoje smeće ostavljaju pored kanti zato što su prepunjene, dok drugi smatraju da je čistoća tog područja odgovornost upravljača i komunalaca koji nedovoljno često prazne postavljene korpe. Potpuno drugačija slika nam stiže iz Danske!

Danci se ne prepucavaju ko treba da čisti, već čiste – svi, bez izuzetka. Naša svest o zaštiti životne sredine je svakako dovoljno razvijena da uvidimo greške, ali da li je dovoljno razvijena i da preduzmemo aktivnosti za očuvanje prirode? Hajde da proverimo!

Osnovali smo Fejsbuk grupu „Građanska čistoća“. Ideja je da se priključe svi ljubitelji prirode koji su voljni da zaprljaju ruke kako bi njihovo okruženje bilo manje prljavo! Tokom šetnje svojim mestom ili nekog drugog vida rekreacije, pozivamo vas da prikupite đubre na koje naiđete. Kako biste svojim poduhvatom inspirisali druge stanovnike naše zemlje, postavite fotografiju svoje akcije i prikupljenog otpada u toj grupi. Pandemija koronavirusa i mere predostrožnosti svakako sprečavaju ekološke organizacije da organizuju masovne akcije čišćenja koje su prethodnih godina itekako doprinele čistoći naše okoline.

Verujemo u efekat grudve snega! Baš kao što ona postaje veća dok se survava niz padinu, želimo da sitni koraci pojedinaca budu podstrek za druge. Ako se ostvari naš naum, mnoštvo malih akcija bi rezultovalo ogromnim kolektivnim uspehom – i ne samo da bi vrelo Grze bilo lepše, već i drugi parkovi, šume i izletišta širom Srbije.

Naravno, svesni smo da je stanje što se tiče upravljanja smećem slično i u susednim zemljama, te naglašavamo da FG* „Građanska čistoća“ prima u članstvo sve trudbenike bez obzira na njihove geografske koordinate. (Energetski portal)

Tagovi: