Foto: Nezavisne novine

Američki psiholog Ervin Staub razlikuje dva oblika patriotizma: “slijepi” i “konstruktivni”. Slijepi patriotizam predstavlja bezuslovnu podršku naciji, njenim institucijama i njenoj politici, kakva god ona bila, dok konstruktivni patriotizam predstavlja oblik uključenosti i vezanosti za sopstvenu zajednicu, ali kroz uravnoteženu brigu, kako za svoju zajednicu tako i za ljude uopšte.

Zašto vam ovo pišem?

Zato što sam po ko zna koji put uhvatio u laži direktora Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Milorada Kojića, ali to nikoga, ali baš nikoga, ne dotiče u Republici Srpskoj, a njega najmanje.

Njegovo laganje o ratnim dešavanjima u BiH se doživljava kao vrhunski patriotizam, a on se u medijima Republike Srpske doživljava kao relevantni sagovornik.

Evo zadnjeg primjera.

U nedelju 5. jula ove godine na sajtu Alternativne televizije pojavljuje se naslov „Kojić: Nad Srbima u Podrinju počinjen sistematski zločin, Orića za to oslobodili“, u kojem on govori o stradanju Srba u Srebrenici i oko nje kao direktor institucije koja se bavi prikupljanjem i dokumentovanjem podataka o stradanju Srba u proteklom ratu, ali i ostalim ratovima koji su se desili na prostoru Bosne i Hercegovine u 20. vijeku.

U tom tekstu mogli smo pročitati izjavu direktora Kojića koji govori o stradanju Srba u Podrinju tokom zadnjeg rata, gdje se kaže:

„On je napomenuo da su na ovom području ubijena 2.654 lica srpske nacionalnosti, među kojima su dominirali starija lica, žene i djeca. Za njih se tačno zna mjesto stradanja, rekao je Kojić za ATV, te dodao da je stradalo blizu 3.500 Srba tokom proteklog rata u Podrinju.“

E, vidite, u ove dvije rečenice Kojić je omalovažio sav rad Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, čiji je direktor, i ne samo to; u ove dvije rečenice je sugerisao da su čitaoci i slušaoci Alternativne televizije idioti, koji ne mogu da razumiju dvije rečenice.

Pitate se o čemu se radi?

Pa radi se o tome da u prvoj rečenici direktor Kojić tvrdi da je u Podrinju, od 1992. do 1995. godine, ubijeno 2.654 lica srpske nacionalnosti, dok je u drugoj rečenici stradalo 3.500 Srba.

Kako je moguće da se broj ubijenih Srba poveća za 846 osoba dok smo iz jedne rečenice prešli u drugu rečenicu, nije mi jasno, osim da je svjesno lagao, nadajući se da to niko neće primijetiti.

Druga laž je monstruoznija, a to je tvrdnja iz prve rečenice ‒ da od 2.654 lica srpske nacionalnosti koja su stradala u Podrinju „dominiraju starija lica, žene i djeca“.

Prema podacima koje mi je 2013. godine dostavio Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica, čiji je Kojić još uvijek direktor, broj ubijenih Srba je iznosio 2.385, od toga je bilo 387 civila, 1.974 vojnika i 24 osobe su imale nepoznat status.

Prema tim podacima, procenat ubijenih srpskih civila iznosio je 16,2% u odnosu na ukupan broj ubijenih. Ni sa novim podacima iz 2020. godine, kojima raspolaže Centar, ovaj procenat se nije mogao značajno promijeniti.

Tvrditi da među stradalim Srbima „dominiraju starija lica, žene i djeca“ je odvratna laž, koja ima za cilj da relativizuje i opravda genocid u Srebrenici.

Postavlja se pitanje kako vjerovati bilo čemu što izgovori Kojić ispred institucije kojom upravlja kada ovako bezočno laže o bazičnim stvarima.

Sada se vraćamo našem patriotizmu sa početka teksta.

Ovo što radi direktor Kojić najviše šteti Republici Srpskoj i Srbima, jer on svojim „slijepim“ patriotizmom podržava laži koje nisu utemeljene na činjenicama. Na taj način on ruši dignitet institucije koju vodi, a koja bi trebala da radi na utvrđivanju istine o stradanju Srba, ali i ostalih građana ovog entiteta. Njegove laži ni na koji način neće uticati na promjenu stava o Srebrenici, ni Bošnjaka, ni međunarodne zajednice, ali je upitno ko će više vjerovati bilo čemu što dođe iz  Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženja nestalih lica Republike Srpske.

Tagovi: