Jesu li ovi izbrijani i istetovirani momci iz Levijatana dobri dečki, aktivisti za zaštitu životinja što spašavaju pse iz pakla nasilja ili neonacisti sljubljeni sa Zemunskim klanom? I kako bismo uopće mogli biti u ovakvoj dilemi kad ekološki aktivizam i kriminalni fašizam nemaju ništa zajedničko, ili ipak imaju?

Ekološki aktivizam uobičajeno zamišljamo kao angažiranu i miroljubivu brigu pojedinaca i udruga usmjerenu na spašavanje ugroženih biljaka i životinja te očuvanje uvjeta života na Zemlji. Teško da bi itko mogao pomisliti kako je njihovo djelovanje nepotrebno budući da neposrednim iskustvom svjedočimo brojnim i sve razornijim klimatskim promjenama, a znanstvenici upozoravaju kako svojim djelovanjem svake godine uzrokujemo izumiranje oko 40 tisuća živih vrsta, sve manje pitke vode i šumskih prostranstava, sve zagađeniji zrak i tlo. Sjetimo se samo zvjerskog mučenja i ubijanja pasa ili zagađenja zraka kojima smo svjedočili tijekom ove zime. I ne samo ove. I ne samo zime.

Razigran fenomen

Manje je, međutim, poznato da je ekološki aktivizam vrlo razigran fenomen koji uključuje raznolike pristupe problemu zaštite i očuvanja. Uz mnoge registrirane udruge, koje u svojem djelovanju nikada ne izlaze iz okvira zakonskih mogućnosti, postoji i tzv. ekoterorizam. Već sam naziv zvuči zbunjujuće jer nismo navikli povezivati ekologiju i terorizam. Kad razmišljamo o terorizmu, uglavnom zamišljamo fanatične vjerske radikale ili političke pokrete kakvi su IRA ili ETA. Pa ipak, postoje udruge koje u borbi za ekološke ciljeve blago krše zakone, poput Greenpeacea (penjući se na krov britanskog parlamenta, donoseći 20 tona teškog uginulog kita pred japansku ambasadu u Berlinu, istovarujući 18 tona ugljena ispred ureda švedskog premijera i sl.), ali i one koje to čine u mjeri koja zahtijeva djelovanje u ilegali. Među najdugovječnijim, svjetski relevantnim pokretima ovog tipa, posebno se ističu: ALF (Animal Liberation Front, Fronta za oslobođenje životinja), ELF (Earth Liberation Front, Fronta za oslobođenje Zemlje) i iz nje proizašla EF (Earth First, Zemlja prije svega). Riječ je o međunarodnim pokretima koji, od 70-ih godina prošlog stoljeća, okupljaju aktiviste spremne na beskompromisnu borbu. Svaki se od ovih pokreta temelji na djelovanju međusobno potpuno nezavisnih, autonomnih ćelija, manjih grupa koje provode samostalno osmišljene aktivnosti u skladu s principima djelovanja ALF-a, ELF-a i EF-a, nanoseći milijunske štete kompanijama koje svojim poslovanjem pokazuju da su, radi profita, spremne kršiti osnovne etičke principe zaštite i očuvanja prirode. Niti jedna od ovih organizacija nema centralu niti vodstvo, nego je riječ o samoorganiziranim grupama, po principu da aktivisti jedne ćelije ne znaju ništa o identitetu niti akcijama bilo koje druge ćelije, što im pruža sigurnost i anonimnost u odnosu na eventualni policijski progon i kaznene posljedice. Također, ne postoji nikakvo službeno članstvo, ono što povezuje aktiviste širom svijeta je zajednički cilj i metode djelovanja. Njihove akcije uključuju oslobađanje zatočenih životinja, uništavanje industrijskih postrojenja, podmetanje požara, oštećivanje ili uništavanje imovine, ekonomske sabotaže, nanošenje materijalne štete.

Edukacija javnosti

Osim neposrednog učinka, cilj takvih akcija je i edukacija javnosti razotkrivanjem istine o zločinima koji se čine u ime profita. Da u svojim aktivnostima nisu bezopasni niti irelevantni, zaključujemo iz upozorenja britanskih stručnjaka posebne jedinice za borbu protiv terorizma koji su, prateći i istražujući aktivnosti britanskog ogranka EF-a, još u studenom 2008. upozorili kako EF smatra “da je smanjenje populacije stanovništva za 80 posto jedini način smanjenja pritiska na ekosustav i druge žive vrste na Zemlji”. Na temelju toga su pretpostavili da bi EF za cilj mogao imati usmrćivanje većeg broja ljudi. Kao potencijalne mete, izdvojili su kompanije koje su najveći zagađivači poput međunarodnog rudarskog konglomerata BHP Billiton, ali i nekih banaka i osiguravateljskih kuća (navedeni su Deutsche Bank i Allianz) koje drže dionice britanske industrije ugljena i podupiru izgradnju novih termoelektrana. Na ove optužbe se oglasio glasnogovornik EF-a kodnog imena Derby te demantirao navode policije i naglasio da se EF “nije nikada zalagao za smanjenje broja stanovnika” ocjenjujući to najobičnijom policijskom provokacijom. Ipak, policija ističe da je istaknuti aktivist za prava životinja iste godine optužen za postavljanje eksplozivnih naprava na Oxford University zbog izgradnje sveučilišnog laboratorija za pokuse na životinjama. Spomenimo još i to da je američka kriminalističko-obavještajna agencija FBI, sedam godina prije Britanaca, još u ožujku 2001. smjestila ELF i EF na vrh liste domaćih, potencijalnih terorističkih organizacija u SAD-u.

Je li o tome riječ i u slučaju pokreta Levijatan? O Levijatanu se u Srbiji počelo pričati 2015. kao o nabildanim i istetoviranim momcima divljeg izgleda, ali velikog srca, koji spašavaju životinje od nasilnika. I, kao i u slučaju ALF-a, ELF-a i EF-a, zaštita nemoćnih od bešćutnih zvuči dobro, hrabro i potrebno, ali to, možda, nije dovoljno za bezrezervnu podršku i odobravanje. Malo je toga problematično kao uzvišene ideje. One zahtijevaju odgovor na staro, makjavelijevsko pitanje o tome može li plemenit cilj opravdati svako sredstvo koje bi ga, bar u ideji, trebalo ostvariti. Čini se da članovi navedenih pokreta nemaju dilema oko odgovora. Levijatan djeluje tako da, na primjer, u romskom naselju oslobode psa koji je bio vezan za stablo, ali “oslobode” tj. odvedu i ostale pse koji nisu bili vezani kao i konje, što ima obilježje protupravnog oduzimanja tuđe “imovine”. Ili primjer iz novembra 2018. kad je priveden lider ovog pokreta, Pavle Bihali, zbog sumnje da je učinio krivično djelo ugrožavanja sigurnosti time što je, preko društvenih mreža, prijetio azilu za pse. I nije to bio prvi, a ni jedini put jer zlostavljačima životinja uobičajeno šalju poruke: “Ne diraj životinje, naći ćemo te!” ili “Nekada si sijao strah, a sad je strah došao po tebe.” Je li, onda, riječ o zaštitnicima životinja koji su zbog zakonske neučinkovitosti u pogledu zaštite prava i interesa životinja prinuđeni preuzeti pravdu u svoje ruke ili, u slučaju Levijatana, o radikalnim desničarima povezanima sa srpskom mafijom, koji priču o zaštiti životinja koriste za pridobivanje pažnje i naklonosti javnosti, a zatim se razotkriju kao neonacisti željni političke moći koji, usput, vole i pse, čak i više nego Rome?

Riječ “ekologija”, nosi u sebi značenje zainteresirane brige o domu. Naš dom je svijet u kojem živimo. Dobar domaćin voli i čuva svoj dom razmišljajući o tome da će ga naslijediti i njegova djeca, loš za sobom ostavi prljavštinu i nered, ruinu nečega što samo podsjeća na to da je nekad bio dom. Možemo li pogledati u oči pretučenog, krvavog psa i reći mu da nas naprosto nije dovoljno briga? Možda bismo trebali biti zahvalni onima koji to ne mogu pa svojim angažmanom nose teret i naše savjesti. Pa opet, teško je povjerovati da nasilje može dovesti do mira. Možda je pravi put aktivizam usmjeren na mijenjanje loših zakona i onda uporno i beskompromisno inzistiranje na njihovoj primjeni. ELF svoj vodič završava citiranjem rabina Hilela: “Ako nećeš ti, tko će? Ako ne sada, kada?”

Tagovi: