Foto: Štefica Galić

Na dnevnoj osnovi, društvene mreže i sumnjivi mediji zasipaju nas teorijama zavjere. Problem s tim neprovjerenim informacijama je što među stanovništvom regije imaju snažan uticaj. Pokazat ćemo to na jednom od novijih primjera. Prvo je inboxima prostrujila vijest koju je prije desetak dana podijelilo stotine korisnika Facebooka. U informaciji bez navedenih izvora tvrdi se da je japanski dobitnik Nobelove nagrade, dr. Tasuko Honjo, „stvorio današnju senzaciju rekavši da coronavirus nije prirodan“.

„Proveo sam 40 godina u istraživanjima na životinjama i virusima. Nije prirodno. Proizveden je, virus je potpuno umjetan… Četiri godine sam radio u laboratoriju Wuhan u Kini. U potpunosti sam upoznat sa svim osobljem tog laboratorija. Telefonirao sam im svima nakon pojave coronavirusa. Ali svi su njihovi telefoni mrtvi posljednja tri mjeseca. Sada se razumije da su svi ti laboratorijski tehničari umrli.“

Igra mrtvih telefona

I tako… Telefoni su im „mrtvi“, ergo svi laboratorijski tehničari su – pogađate – također umrli. Kako je moguće samo zato što ti se neko ne javlja tri mjeseca izvući zaključak da je praktički i teorijski mrtav? Možda su mu promijenili broj? Možda je u bolnici? Možda više ne radi u institutu? Jedan nobelovac, koji je za nagrađena saznanja morao provesti desetine eksperimenata i ponuditi isto toliko dokaza pred najrigoroznijim komisijama svijeta, nikad se iz činjenice da mu se neko ne javlja tri mjeseca ne bi usudio izvući proizvoljni zaključak da je taj neko „mrtav“.

Kasnije je kompletna priča demantirana. Sve je od početka do kraja laž. Profesor Honjo nikada nije radio s virusima, nikada nije kročio u laboratoriju u Wuhanu i – posljedično – nikada nije dao citiranu izjavu.

Ali džaba. Je li možda mislite da se neko od onih entuzijastičnih širitelja prvobitne (lažne) informacije potrudio objaviti naknadna saznanja o profesoru i njegovom naučnom radu? Ne da nije, nego se u međuvremenu igra nastavlja: u razgovoru za Sputnjik (!), jedna domaća naučnica tvrdi da je nešto čudno s virusom, da nije prirodan, nego proizveden i da strane obavještajne službe vjerovatno znaju mnogo više o tome. Nekako u isto vrijeme, bivši mostarski novinar Asim Manjgo, danas nastanjen u Skandinaviji, objavljuje na FB status: „Koronavirus nije umjetno genetski modifikovan, zaključila je američka obavještajna služba. Ovo je danas udarna vijest u Norveškoj, a pretpostavljam da su je prenijele agencije i u drugim zemljama.“

S razotkrivanjem neke lažne informacije prestaje interes napaljene javnosti za nju, jer iz zasjede već čeka novi nobelovac, novi recept s bijelim lukom i kurkumom u omjeru tri prema jedan, novi ekskluzivni info da Bil Gec noćas nije spavao i da je zajedno sa Sorošem održao tajni sastanak na kojem je sve odlučeno – Rasim iz Buljakovog Potoka, Ante iz Šibenika i Milojko iz Zaječara nove su žrtve svjetske zavjere, od sada će ih se pratiti 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici. I tu je kraj, zbogom, svijete kakvim smo te do sada poznavali.

Dakle, imamo nepreglednu informativnu prašumu, nebranjeni prostor u kojem je lako manipulirati činjenicama i raspoloženjem stanovništva. Lažne vijesti postale su moćno ideološko oružje i sve je teže ljudima objasniti o čemu se tu radi. U trenutku kad pola Evrope ublažava mjere predostrožnosti, a broj oboljelih se povećava, najmanje je važno je li virus prirodni ili vještački, teško da većina nas laika može shvatiti kakve sve posljedice može imati ovakvo ili onakvo porijeklo baje koja je zadeverala svijet, ali nešto je izvjesno – epidemija lažnih vijesti opasna je kao i sam virus.

Provjerite sve

Radio i televizijske stanice više puta dnevno podsjećaju građane šta sve moraju raditi kako bi spriječili prenošenje virusa. Korisne mjere, ali nedovoljne. Mislimo da bi što prije trebalo uvesti ista takva upozorenja i preventivne protokole protiv lažnih vijesti. Znači, nakon što nam se kaže sve što trebamo znati o maskama, rukavicama i distanci, očekujemo i nešto ovako:

– Ne vjerujte svemu što dobijete u inbox. Facebook i Google do sada su izbrisali desetine miliona lažnih vijesti, ali i dalje brojne dezinformacije nađu put do puka koji ih strasno konzumira.

– Prije upotrebe neke informacije obavezno provjerite kredibilitet medija koji je objavljuje.

– Tokom čitanja obratite pažnju na to da li se u tekstu pominju izvori. I koji.

– Ne trčite da podijelite sve što pročitate samo zato što vam se sviđaju informacija i njen zavjerenički potencijal. Ideološko slaganje s pročitanim ne garantira tačnost teksta…

Dakle, u dvadesetoj godini 21. vijeka imamo tehnologiju bitno napredniju od naših intelektualnih i etičkih kapaciteta. Tako je izgleda odavno, odnosno oduvijek, čovjekova tehnologija je redovno deset džinovskih koraka ispred njega. Zvuči naporno, ali valja nam stalno biti na oprezu, valja bez prestanka trčati ne bismo li nekako stigli sopstvene izume.

Tagovi: