Foto: Inforadar.ba

Odluka

I

Vlada Republike Srpske donijela je Odluku o proglašenju vanredne situacije za teritoriju Republike Srpske zbog epidemiološke situacije u Republici Srpskoj usljed korona virusa 2019-nCoV, broj: 04/1-012-2-792/20, od 16. marta 2020. godine.

II

Za vrijeme trajanja vanredne situacije iz tačke I ove odluke zabranjuje se iznošenje ili prenošenje lažnih vijesti ili tvrđenja kojima se izaziva panika ili teže narušava javni red ili mir ili onemogućava ili značajnije ometa sprovođenje odluka i mjera državnih organa i organizacija koji vrše javna ovlašćenja.

Zabrana iz stava 1. ove tačke odnosi se i na radnje učinjene putem sredstava javnog informisanja, društvenih mreža ili drugih sličnih sredstava.

III

Fizičko lice koje postupi suprotno zabrani iz tačke II ove odluke kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1000 KM do 3000 KM.

Pravno lice koje postupi suprotno zabrani iz tačke II ove odluke kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 3000 KM do 9000 KM.

Odgovorno lice u pravnom licu koje postupi suprotno zabrani iz tačke II ove odluke kazniće se novčanom kaznom u iznosu od 1000 KM do 3000 KM.

IV

Za sprovođenje ove odluke zadužuje se Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske.

V

Ova odluka primjenjivaće se za vrijeme trajanja vanredne situacije na teritoriji Republike Srpske iz tačke I ove odluke.

VI

Ova odluka stupa na snagu danom donošenja, a objaviće se u „Službenom glasniku Republike Srpske“.

Šta je panika?

Panika se javlja usljed iznenadnog ili jakog straha vezanog za ugrožavanje života. To je posebno emocionalno stanje i iracionalno ponašanje, a uzrok tome može biti manjak informacija o nekoj strašnoj ili neshvatljivoj situaciji kada ne postoji racionalno objašnjenje, ili može biti posljedica viška informacija i glasina kojima se potencira stepen opasnosti i neposredne ugroženosti.

Kada se dešava u grupi,  ono se ogleda kroz haotično ponašanje i gubitak samokontrole, ne vidi se izlaz iz nastale situacije i pokušavaju se spasiti po cijenu stradanja drugih, što za posljedicu može da ima veću ugroženost po pojedince od same opasnosti.

Primjena odluke

Među prvima je nastradala doktorica iz Prijedora Maja Stojić-Dragojević, koja je, uzgred, i članica SDS-a, izjavivši: „U svijetu postoje protokoli, preporuke za terapiju i tretman… Ali u Republici Srpskoj određeni broj zdravstvenih ustanova uopšte nema ni infektologa, epidemiologa. Nemamo timove, organizovane službe, dovoljan broj respiratora… Imamo manjak intenzivne njege, na šta je trebalo mnogo ranije misliti. Nama ne znače kreveti bez adekvatne opreme, edukovanog kadra, neophodne terapije, treba nam adekvatna intenzivna njega! Nepripremljeni čekamo na ono što će nam stići. Veliki problem je broj potrebnih testova, koje već sad nemamo u određenim zdravstvenim ustanovama.“

Onda je kažnjen i Miroslav Ševo jer je u Viber grupi pozivao i da se zauzme Vlada, predsjednička palata i skupština, a da se policija razoruža, i potom pozvao i na strijeljanje na Trgu Krajine.

Kažnjen je i Borislav Radovanović zbog napisanog bloga, koji odavno kritikuje vlasti u Republici Srpskoj.

Bilo je tu još po nekoliko kažnjavanja, ali ovo je sasvim dovoljno da postavimo neka pitanja.

U čemu je problem?

Prvi problem je to što je odluka toliko štura da može da se interpretira na razne načine.

Recimo, meni nije jasno da li se ova odluka odnosi na sve lažne vijesti ili samo one koje se tiču koronavirusa?

Ako se odnosi na sve vijesti, onda bi trebalo odmah kazniti RTRS zbog širenja lažnih vijesti o ukidanju taksi Srbiji i BiH. Ako se radi samo o informacijama koje se tiču koronavirusa, da li onda treba kazniti Alternativnu televiziju jer je prenijela vijest da je „Kina objavila kraj epidemije korone!“, što je demantovano iz Ambasade Kine u BiH. Vidite kako je tanka linija između istinite i lažne vijesti.

Drugi problem je definicija „izazivanje panike“.

Kao što smo vidjeli iz definicije panike, ona podrazumijeva „posebno emocionalno stanje i iracionalno ponašanje“. Bilo bi interesantno da vidimo kako policija procjenjuje kvalitet i intenzitet nekog emocionalnog stanja kod ljudi koji čitaju neku vijest. Mene je, recimo, veoma preplašila i zabrinula izjava Aleksandra Vučića da „moramo da damo respiratore. Moramo da damo stetoskope, stalke za infuziju, lijekove… Moramo da damo sve“, a potom je dodao da „Republika Srpska loše ekonomski stoji i da im se divi kako isplaćuju uopšte plate“. Pošto je malo vjerovatno da ćemo predsjednika Srbije kazniti, postavlja se pitanje da li medije koji su prenijeli tu izjavu trebamo kazniti.

Što se tiče iracionalnog ponašanja, tu smo tek u problemu. Recimo, da li treba kažnjavati ljude koji prave zalihe toalet papira, koji hodaju bez maske, koji džogiraju da bi ostali u formi, jer to u ovom trenutku izgleda potpuno nerazumno? Da li treba kazniti gradonačelnika Igora Radojičića jer 1. aprila poništava odluke Republičkog štaba za vanredne situacije, donesene 21. marta, koje se tiču rada poslovnih subjekata?

Naša je sreća što policija nema ove dileme i što smo prepustili njima da procjenjuju šta je lažna vijest, a šta širenje panike.

Prije neki dan, tačnije 1. aprila, niko se nije smio šaliti u Republici Srpskoj, jer vrlo lako se može ostati bez najmanje 1000,00 KM i postati vijest u medijima; meni je to zamalo uspjelo dan prije donošenja ove odluke.

Tagovi: