U trenutku kada je proglašena pandemija virusa korona, u isto vrijeme počela je pandemija lažnih vijesti koje se tiču simptoma bolesti, načina liječenja i sl. Portali koji u vremenu pandemije Covida-19 objavljuju lažne vijesti, clickbait sadržaje, teorije zavjere i, konačno, šire paniku, svakako su veliki problem. Različita udruženja novinara, regulatorne agencije za komunikacije, organizacije i sl. čine sve kako bi ukazali na ovaj problem i na neki način pokušali da smire situaciju.

Međutim, čini se da ono što nekako ostaje ispod radara jeste širenje različitih fake sadržaja putem komunikacionih aplikacija kao što su Viber i  WhatsApp. Naime, iako su vrlo korisne jer se putem njih brzo i efikasno komunicira, one mogu u isto vrijeme biti izvor različitih oblika dezinformacija. Ono što dodatno otežava situaciju jeste činjenica da ove platforme omogućavaju grupnu komunikaciju. Na taj način jedna poruka može gotovo u realnom vremenu da stigne do velikog broja ljudi. Ovo je pojačano činjenicom da su članovi jedne grupe istovremeno i članovi relativno velikog broja drugih grupa na ovim aplikacijiama, pa se tako brzina širenja i umnožavanja sadržaja višestruko uvećava.

Medijski nepismena publika nerijetko vjeruje fake sadržajima o virusu korona jer su takvi sadržaji po pravilu lako razumljivi, uvjerljivi, navodno otkrivaju „suštinu“ problema, kao i zbog toga što su iz „povjerljivih izvora“, odnosno zato što nisu dio „zvaničnog establišmenta“ koji po pravilu nastoji da sakrije „prave informacije“ od javnosti. U ovu zamku se još lakše upada kada izvor nisu samo tamo neki „portali“, već kada su izvor informacija prijatelji, poznanici, rodbina, kolege. Sa ovim ljudima se svakodnevno komunicira i samim tim je stepen povjerenja u njih veći. Grupe na Viberu i WhatsAppu ne služe samo za formalnu komunikaciju i plasiranje zvaničnih informacija, već su češće poligon i za neobavezno druženje, šalu, dijeljenje fotografija, memeova, YouTube klipova i drugih sličnih sadržaja. Na taj način se stvara svojevrsna kohezija grupe, pa članovi međusobno gaje veći stepen povjerenja. Problem nastaje onog trenutka kada neko od članova grupe (nerijetko iz najbolje namjere) objavi neki fake sadržaj. Takav sadržaj širi se velikom brzinom s obzirom na to da su članovi grupe u isto vrijeme članovi i ko zna koliko drugih, sličnih grupa za komunikaciju. Ovakvi sadržaji praktično za nekoliko minuta mogu postati viralni i „zaraziti“ veliki broj ljudi.

Tetka iz Italije najbolje zna

Jedan od takvih sadržaja koji je putem WhatsAppa preko noći postao viralan zabilježen je u Austriji. Riječ je o audio snimku na kojem izvjesna Elizabet govori o tome kako ju je njen dobar prijatelj, inače ljekar u bečkoj univerzitetskoj bolnici, upozorio da uzimanje ibuprofena, lijeka protiv bolova, doprinosi bržem razvoju i umnožavanju virusa korona. Ubrzo nakon objavljivanja, portparol bečkog medicinskog fakulteta Johannes Angerer je izjavio da nikakvi eksperimenti na ovom univerzitetu nisu rađeni te da ne postoje dokazi koji bi potvrdili štetan uticaj ibuprofena. Međutim, šteta je već bila učinjena, jer su ljudi počeli dijeliti ovaj sadržaj, čime su se strah  i panika dodatno podgrijali.

U Bosni i Hercegovini, najnoviji primjer viralnog sadržaja koji se uglavnom širi putem Vibera i sličnih aplikacija, ali i društvenih mreža, jeste meme na kojem se nalazi predsjednik Rusije Vladimir Putin, a u pratećem tekstu se opisuje kako je tokom konferencije za novinare vezane za izbijanje pandemije koronavirusa izjavio da građani imaju izbor da budu pet godina u zatvoru ili 15 dana u izolaciji, nakon čega je završio konferenciju. Ovaj sadržaj se ispostavio kao izmišljen, jer istraživanja pokazuju da Putin ni u jednom svom govoru tokom mjesec marta nije spomenuo ključne riječi sa ovog memea.

Medijska izolacija

Širenje dezinformacija na ovaj način je posebno problematično jer je praktično neuhvatljivo. Za razliku od drugih društvenih mreža kao što su Facebook, Twitter ili Instagram, gdje sadržaji koji se objavljuju mogu biti javni, grupe na Viberu ili WhatsAppu su uglavnom mjesta privatnih okupljanja. Sadržaji su dostupni samo članovima grupe. Takođe, protok informacija se odvija velikom brzinom i nemoguće ga je kontrolisati, jer su kanali (Viber grupe) kojim se one prosljeđuju neformalni.

Zbog toga je važno i potrebno pratiti samo kredibilne izvore informacija, kao što su ministarstva zdravlja, predstavnici javne vlasti, Svjetska zdravstvena organizacija i sl. Informacije koje stižu sa tih adresa su pouzdane. Informacije koje stižu putem grupa na popularnim aplikacijama, a koje, naravno, nemaju nikakav izvor ili su preuzete sa nekih nepoznatih ili „sumnjivih“ portala, potrebno je provjeriti ili barem ne širiti dalje.

U tom smislu, može se reći da je potrebna i svojevrsna medijska izolacija. Ne dolaziti u kontakt sa velikim brojem medija odjednom, prati ruke 20 sekundi, tj. provjeravati sadržaje 20 sekundi i duže, ne izlaziti iz kuće, odnosno ne posjećivati sumnjive i nepoznate portale bez impresuma.

Tagovi: