Foto: NAP.ba

 

FTV: Propusti crne hronike i nestali glas opozicije

  1. februar – 2. mart 2020.

FORSIRANJE CRNE HRONIKE: Udarna vijest u subotnjem Dnevniku 2 bila je iz crne hronike. Kod Živinica je otac ubio sina, ranio suprugu i na kraju je sebi presudio. Urednica Jadranka Milošević izvukla je to kao naslov u najavnoj špici, nabrajajući etape zločina, a na ekranu je prikazan i snimak na kojem se vide odjeća i tragovi krvi koji su očito s lica mjesta. Uoči priloga, ponovo je izostalo upozorenje na potresni snimak, kao i na sadržaj koji je jednako uznemirujući. FTV nastavlja sa praksom senzacionalističkog forsiranja crne hronike i neodgovornog izvještavanja. Nije problem da crna hronika bude dio Dnevnika 2, pa čak i da to bude prva vijest, ali problem nastaje kada se ističu potresni prizori ili elementi. Suvišno je i to da se u subotu, koja je očito bila crn dan, odmah za ovom viješću daje i informacija o saobraćajnoj nesreći sa smrtnim ishodom. Sve sa slikom potpuno uništenog vozila. Urednica je morala pokazati više obzirnosti, kako u redoslijedu vijesti, tako i u odabiru sadržaja.

OPOZICIJA U DRUGOM PLANU: Politička afera potresa SDA, ali ne samo SDA, već i cijelo društvo. To bi bar morali biti odjeci snimka koji je dospio u javnost, a na kojem se čuje kako visoki funkcioner, vjerovatno najveće stranke u zemlji, obećava zaposlenje stranačkom kolegi za glas na unutarstranačkim izborima. FTV je na dan izbijanja afere prenijela stavove više aktera, uključujući i opozicione, ali je dan poslije pravo izričaja dato samo Bakiru Izetbegoviću i Željku Komšiću, koji su obojica lideri vladajuće koalicije. Prvi čovjek DF-a „proslavio se“ izjavom da je čuo i gore stvari od onoga što je rečeno na snimku. Izetbegović je bio oprezniji, pa je ponovio da će svi biti ispitani, uz opasku da je stvar namještena. Kako god, urednica Milošević morala je dati i drugi dan prostor opoziciji, naročito zbog izjava u kojima se minimiziraju značaj i dimenzije afere.

NEMA MJESTA PANICI: Prvi potvrđeni slučajevi koronavirusa u Hrvatskoj uznemirili su domaću javnost, ali u našoj zemlji još nema oboljelih. Urednica Edina Šečerović je u srijedu u naslov izdvojila poruku da nema mjesta panici, dajući provjerene i pouzdane informacije koje su najbolja zaštita od lažnih vijesti koje se šire društvenim mrežama.

OCJENA: 3

BHT1: Kako stišati aferu?

  1. februar – 2. mart 2020.

AFERA STALA U TRI MINUTE: Ako je FTV zakazao u praćenju afere u SDA, onda je BHT1 pokazao da se ipak može i gore. Prvi dan nam se daje saopštenje SDA, kao i tvrdnja da Tužilaštvo provjerava navode, i to u jedanaestoj minuti, poslije iscrpnog intervjua sa Fahrudinom Radončićem o migrantskoj krizi. Drugi dan, kratka izjava predsjednika stranke koji kaže da je iznenađen, ali da integritet izbornog procesa vjerovatno nije ugrožen. Tačka sa velikim T. To je epilog onoga što je pripremila urednica Azira Hrustemović. Cijela priča je u dva dana stala u jedva tri minute.

PROVJERE DIPLOMA: Bihaćki dopisnik Haris Domazet donosi prilog o provjeri diploma, jer kantonalne vlasti su odlučile provjeriti njih čak sedam hiljada. Domazet odlazi po mišljenje kod više institucija, te nas podsjeća da su mnoge sporne diplome stečene upravo u Krajini. Kao i ranije, novinar uspješno gradi priču koju odlikuju  preciznost i jednostavnost u izvještavanju.

BERLINALE: Dževdet Tuzlić nam se javio sa Berlinalea sumirajući ovogodišnju produkciju, favorite, ali i prijem filma Otac. Možemo samo poželjeti da BHT1 ima svog dopisnika i na drugim velikim kulturnim događajima.

OCJENA: 3

KOMPARATIVNA ANALIZA: Čuveni američki pisac Gore Vidal, koji se isticao svojim političkim komentarima, jednom je kazao kako polovina ljudi neće glasati na izborima, ali da polovina ljudi ne čita i novine. I da se on iskreno nada da ovi koji ne glasaju su ovi koji ne čitaju novine. Vidal je aludirao na značaj i ulogu koju imaju mediji kao njuškala koja dišu za vrat političarima. U našoj zemlji gledatelji koji gledaju javne televizije, barem njihov politički sadržaj, provešće se isto kao i ovi što ne čitaju novine. FTV i BHT1 ponašali su se u protekloj sedmici kao da se top politička afera u najjačoj stranci u zemlji uopšte nije desila, pa su nevoljko i na kašičicu puštali izjave i komentare. Snimak na kojem se čuje kako potpredsjednik stranke trguje glasovima završio je u Dnevniku 2 kao politička vijest koja se nije mogla zaobići, ali su zato urednici učinili sve da je utišaju. Izostalo je sve ono što treba pratiti političke afere: insinuacije, kritike, prozivke, uporno i dosadno pozivanje političara, sučeljavanja, ponavljanja pitanja, dizanje tenzija, stvaranje napetosti oko teme… To je sve ono što rade mediji u slobodnijim zemljama kada im se pojavi sočni materijal koji se kod nas pojavio u snimku u kojem se posao obećava za glas na unutarstranačkim izborima. Granice medijske i uređivačke slobode jasno su se ocrtale, a one, izgleda, završavaju u komentaru Bakira Izetbegovića koji kaže da će stranački organi sve ispitati u slučaju „Sarajlić i ostali“. Stranka će to riješiti. Zašto bi se onda mediji time bavili?

Tagovi: