Fotomontaža

Kad je petog decembra prošle godine objavljen Izvještaj o stanju u pravosuđu BiH, koji je potpisao i u Bruxellesu predstavio pravni ekspert EU Reinhard Priebe, sve što je predsjednik VSTV-a Milan Tegeltija imao kazati moglo se svesti na dvije osnovne rečenice. Prva: „Izvještaj jeste dosta kritičan, ali to nije nešto što već nismo čuli i nismo mogli da očekujemo. I druga, nekoliko dana kasnije: “Pravosuđe nije ispolitizirano, već je to percepcija građana“.

Ozbiljne kritike o nedostacima u bh. pravosuđu, naročito u radu VSTV-a (koje se, kako piše u Izvještaju EU, „mora radikalno reformisati“) i općenito o vladavini prava, predsjednik VSTV-a na svojoj FB stranici pripisuje „političko-obavještajnoj i medijskoj kampanji“ čiji je „cilj da se pravosuđe prikaže u što gorem svjetlu“.

Upiranje prstom u novinare uobičajen je dio takvih optužbi, ali da ne budu krivi samo mediji – pridodani su im i „političko-obavještajni centri“.

„Ne možemo preopteretiti ovaj brod“

Ovo zvuči kao velika urota kojoj se ni Priebe, kako kaže Tegeltija, nije mogao suprotstaviti. Ali ima ko da se suprotstavi… Naravno, predsjednik VSTV-a.

Budući da „to nije nešto što nismo (već) čuli i nije neočekivano“ i da je politizacija pravosuđa „samo percepcija građana“, Izvještaj EU je stavljen na čekanje. Petnaest članova VSTV-a je 19. decembra raspravljalo o njemu i usvojilo nekih 15 zaključaka koji jedva da daju odgovore na ključne zamjerke ekspertskog tima EU. Izvještaj je, dakle, minimiziran i, slobodno se može reći, sahranjen. Ali da to ne bi bilo otvoreno suprotstavljanje, izrečene su pohvale Izvještaju („dobro mapirani problemi“ i slične fraze?!) i, uz ostalo, zaključeno da će biti formirane komisije koje će predložiti konkretne mjere.

Kako je tom prilikom naglasio Tegeltija, „ne možemo sve mijenjati odjednom; moramo definirati prioritete, ne možemo preopteretiti ovaj brod“…

Nije VSTV usamljen u minimiziranju tog Izvještaja EU. U Sarajevu je sredinom decembra najvažnija tema rušenje Vlade Kantona, koja se usudila i taman počela konkretnu borbu protiv korupcije u javnim preduzećima i institucijama. Političkoj eliti je važnije bilo da ustoliči novu koaliciju „petak 13.“ nego da se bavi Izvještajem EU o stanju u pravosuđu… U političkoj Banjoj Luci kao i u političkom Mostaru do vladavine prava drže koliko i nastavnik latinskog jezika u fotelji ministra pravde. Ali kad se pogledaju i one „sitne“ agencijske vijesti, moglo se ipak zapaziti da je upravo nekoliko dana prije zasjedanja VSTV-a održana sjednica Izvršnog odbora SNSD-a i da je, očekivano, Priebeov Izvještaj odbačen.

Ništa nije slučajno. Ni odnos „elita“, ni prioriteti, a ni vremenska podudarnost.

Ima li predsjednik svoje „podvijeće RS-a“

Predsjednik VSTV-a ne voli pritiske („političko-obavještajne i medijske“); ne voli ni „percepciju“ građana… Ali voli da se predstavlja zastupnikom svog entiteta („imam odgovornost prema RS-u“), da izmišlja opravdanja i da se odaziva na telefonski poziv s prave adrese. Već na prvu najavu političkih lidera RS-a da će zastupnici i ministri ubuduće sudjelovati u radu Predsjedništva, Parlamenta i Vijeća ministara bez odlučivanja ili će glasati protiv svih odluka, Tegeltija nije čekao ni 24 sata da među prvim, ničim izazvan, objavi da će poštovati tu odluku.

Gostujući u dijaloškoj emisiji Al Jazeere 19. februara, Tegeltija je u svoju odbranu naveo da se po Zakonu o VSTV-u članovi biraju iz oba entiteta i da izabrani iz RS-a čine „podvijeće RS-a“ te da „članovi Vijeća iz RS-a u tom kontekstu imaju obaveze prema RS-u“.

Od svega ovoga tačno je samo da članove VSTV-a biraju sudije, tužioci i advokati iz oba entiteta i Brčko Distrikta po određenom ključu iz vlastitog sastava i da jedino Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH i Vijeće ministara delegiraju po jednog člana koji „ne obavljaju poslaničku ili političku dužnost“ i nisu „nosioci pravosudnih funkcija“. Političke vlasti u entitetima nemaju nikakvu ulogu u tome i ne postoji nikakvo „entitetsko podvijeće“ u okviru VSTV-a. Osim ako predsjednik nije na svoju ruku formirao „podvijeće RS-a“, ali neka se onda ne poziva na Zakon.

Treba dodati i da je u članu 12. (1) naglašeno da „Vijeće postupa i odlučuje kao jedinstveni organ“.

Lekcija i Tegeltiji i nama iz Zagreba

Prema članu 10. Zakona o VSTV-u, „članovi Vijeća i njegovih komisija, kao ni osoblje Vijeća, ne smiju obavljati funkciju niti bilo kakvu dužnost u političkoj partiji… Ove osobe dužne su se suzdržati i od sudjelovanja u aktivnostima političkih partija“. To, izgleda, vrijedi za sve, ali ne i za predsjednika. Milan Tegeltija ne krije političku lojalnost i otišao je u četvrtak u Istočno Sarajevo po političke upute, zajedno sa predsjednikom Izborne komisije Brankom Petrićem.

Sve „vratolomije“ u pravdanju odlaska na političko dogovaranje u Istočno Sarajevo ne zaslužuju osvrt osim jedne koja ilustruje prirodu te lojalnosti. Kad je u početku ove posljednje afere Adil Osmanović zatražio smjenu Milana Tegeltije, predsjednik VSTV-a je hitro uzvratio da „nas dvojica živimo u paralelnom svijetu“ i da „oni koji traže moju smjenu ne žele Dejtonsku BiH“.

I, na kraju, o „percepciji građana“ o politizaciji u VSTV-u i u pravosuđu, za koju on kaže da „nije utemeljena“ i da je zato „ne želi da komentira“. On ima još jedno dodatno objašnjenje namijenjeno građanima: „Ne možete od čovjeka koji ima težak život očekivati da vjeruje pravosuđu“. Treba li da pravosuđu i VSTV-u vjeruju samo oni koji nemaju težak život i žive životom Milana Tegeltije? Ima li iko da ovog čovjeka posavjetuje da se toliko ne pravda?

U Hrvatskoj je upravo prošle sedmice, zbog „percepcije javnosti“ i odlučnosti Vlade, glavni državni odvjetnik/tužilac Dražen Jelenić podnio neopozivu ostavku. Samo zato što je bio član masonske lože i zato što javnost nema dobro mišljenje o toj udruzi, iako Jelenić nije prekršio nikakav zakon i nema političkih repova.

Toliko smo blizu i prvi susjedi, a toliko udaljena dva svijeta.

Tagovi: