BHT1: Objektivno novinarstvo nije dosadno

  1. – 17. februar 2020.

O KRIZI TIHO I PAŽLJIVO: Nova politička kriza je u gradu. Ili nova zaoštrena retorika Milorada Dodika sa ukusom referenduma. Gaf ili ozbiljna prijetnja? Kako god, mediji su preplavljeni sadržajem koji je pokrenuo sam Dodik. Urednici BHT1 su u praćenju nove krize držali se suzdržano, a utisak je i da su se riječi pažljivo birale. Izostale su oštrije ocjene u naslovu, ili prozivke. Najviše što se moglo čuti je to da „politička situacija poprima nove dimenzije“, ili da svjedočimo „najnovijoj ustavnoj krizi“ (četvrtak, Adisa Dedić-Kološ).

VIJESTI KAO NA TRACI: Posebno je bilo blijedo i suzdržano subotnje izdanje Blažice Krišto, kada su se vijesti iz politike smjenjivale kao na traci, bez da su date u formi priloga. Ili sa širim kontekstom. Predstavnici Srba kod Vučića – vijest broj 1. Zatim, vijest broj 2 – reakcije Željka Komšića i Šefika Džaferovića. 3. HNS: Neophodno kompromisno rješenje. 4. Predsjedništvo SDS-a: Obustaviti pregovore o koalicijama. 5. DNS: Vanredna skuština. Sve je to stalo u nekoliko minuta. Ništa se ne postiže ovakvim pristupom, niti se kratkim crtama bez više informacija prati dnevna politika. To je hinjena neutralnost, ili svođenje ozbiljnog medija na prenošenje vijesti, pri čemu se puko bilježenje smatra vrhuncem objektivnog novinarstva. Uostalom, u bilježenju se može isto biti neobjektivan. Sastanak predstavnika Srba, šta god to značilo, ispraćen je ponajviše pozivanjem Aleksandra Vučića na mir i demokratski pristup. Slične poruke je u naslov sažela i beogradska Politika, prikazujući lidera naprednjaka kao mirotvorca regionalnih razmjera. Dakle, objektivnosti se može prigovoriti i na osnovu selekcije izjava. Ili na osnovu toga kako su one izvučene i čemu se dao primat. Subotnji naslov iz špice je bio „Vučić: Radite institucionalno“, a u najavi je izvučen poziv patrijarha Irineja na, kako se veli, „jedinstvo u dobru“. To što je BHT1 uradio u subotu samo naizgled je nespretno izbjegavanje pomnog praćenja politike u žustrom dnevnom stilu u kojem se mora naći mjesta i za novinarske doskočice i slobodne procjene. To je ipak bilo sračunato redanje izjava, ili forsiranje hladne objektivnosti, s naziranjem glavnih poruka koje se potom PR-ovski sažimaju ne bi li se stvarnost u ishodu obojila jednostrano.

PRETJERAN NASLOV? Novinar Haris Domazet, koji inače donosi odlične priloge iz Krajine, bavio se nevoljama roditelja u Velikoj Kladuši, gdje strahuju za sigurnost djece zbog migrantske krize. Strah roditelja je razuman i vjerovatno opravdan, a novinar je znalački pristupio stvari i prenio mišljenja više aktera, dočaravajući nam kako se škole bore sa sigurnosnim izazovima u nedostatku policijske podrške. Ipak, čini se da je u naslovu trebalo biti oprezniji. „Škola na ‘udaru’ migranata“, stajalo je na ekranu. Iako je udar pod znacima navoda, to se čini pretjeranim. Iz priloga saznajemo da za sada na svu sreću nije bilo većih incidenata. Migranti su i sami pripadnici ranjive skupine koja je često na udaru nepoštenih medijskih izvještaja. Ti udari su brutalni i ne možemo im staviti navodnike. Javna televizija zato mora pokazati posebnu obzirnost u pravljenju priloga o ovoj grupi ljudi.

OCJENA: 2

FTV: Slobodnije o dnevnoj politici

  1. – 17. februar 2020.

OŠTRIJI I SLOBODNIJI: „Zapaljive poruke Milorada Dodika“, glasila je nedjeljna najava urednice Edine Šečerović. Dan prije, ista urednica u naslov sažima reakcije Dodikovih neistomišljenika, koji su poručili da lider SNSD-a puca iz prazne puške. Dejan Kožul je epizodu beogradskog savjetovanja kod Aleksandra Vučića ispratio u svom stilu, kratkim komentarima koji mirišu na cinizam. U čemu je razlika u odnosu na BHT1? FTV se nije libila praviti priloge, izdvajati oštrije naslove, procjenjivati situaciju… Njihovi novinari su slobodniji, zajedljiviji i ciničniji u praćenju dnevne politike. I po cijenu greške. Istovremeno su dali obje strane. To je, uostalom, i najlakše učiniti ako postoji i zrno dobre volje. Ono što je teže je dati vijesti kontekst, obojiti je, a ostati objektivan. FTV se bar trudi to postići, a njihove kolege sa BHT1 ovoga su puta zatajile.

RADNIČKA HRONIKA: Nevolje tuzlanskih radnika stale su u kratki nedjeljni prilog. Neuplaćeni doprinosi, stečajni postupci, sudske borbe… Sve su to gledatelji čuli od sindikalnih vođa, ali utisak je da je prilog morao biti duži. I da je nedostajala konzistentna priča koja ocrtava dubiozu radnika ugašenih tvornica.

GRAD-SLUČAJ: Postaje li Zenica grad-slučaj? Pitala se urednica Azra Pašukan, a pitanje skoro da je retorsko jer u odgovoru saznajemo u šta se sve upleo prvi čovjek Zenice Fuad Kasumović. Raduje to što Dnevnik 2 donosi vijesti iz drugih gradova i kantona, i da sve ne staje u Sarajevo i Banjaluku.

OCJENA: 7

KOMPARATIVNA ANALIZA: BHT1 kao da je po naredbi stao u stav mirno, i odlučio dnevnu politiku pratiti kao prenos koncerta klasične muzike. Riječ prvo dobije prva violina, pa druga, onda i ostali članovi orkestra. Prezenteri su tu da najave iduću dionicu. Sve vrijeme su se redale izjave glavnih aktera o novoj političkoj krizi, a urednici i novinari su pazili da im se slučajno ne otme oštrija riječ. Ili, daleko bilo, procjena. Urednici BHT1 kao da smatraju da time demonstriraju objektivnost i uravnotežen pristup u okolnostima kada eskaliraju političke krize. Od novinara se očekuju oštroumnost, sloboda i vrckav pristup dnevnoj politici. Smrtna dosada i suzdržanost upućuju samo na strah i političku kontrolu. Novinarstvo ne znači staviti mikrofon ispred političara, niti je uređivanje redati zabilježene izjave. Šta nam javna televizija ima reći na najnoviju krizu? Postoji li nešto što novinari i urednici tu prepoznaju kao sporno i posebno važno? Ima li nešto što nam političari skrivaju u svojim izjavama? Šta je bitno da se kaže gledateljima? Je li dio javnosti Dodikove ultimatume vidi kao (opasnu) šaradu? Nije da je FTV duboko zašao iza najnovije retorike prijetnji i ultimatuma, ali je u pristupu novoj političkoj krizi bio neuporedivo slobodniji i zanimljiviji.

Tagovi: