Foto: Exit.al

Bosna i Hercegovina ima dobre zakone koji reguliraju slobodu izražavanja, iako bi trebalo neke od zakonskih odredbi modernizirati, a neophodno je i osigurati dosljednu implementaciju propisa, istaknuto je to danas, između ostaloga, na skupu kojeg je u Sarajevu organiziralo Vijeće Evrope.

Okrugli stol o preporukama za izmjene tih zakonskih rješenja organiziran je u okviru projekta “Izvještavanje o ljudskim pravima i uloga medija u BiH – analiza zakonskog okvira o medijskim standardima” kojeg implementira Vijeće Evrope u partnerstvu s ministarstvima za ljudska prava i izbjeglice i prometa i komunikacija, a  finansira Švedska.

Tokom skupa prezentirano je mišljenje Vijeća Evrope o usklađenosti zakona sa evropskim standardima zaštite ljudskih prava, prava na slobodu izražavanja i slobode medija, a mišljenje su izradili međunarodni eksperti.

Kao je novinarima pojasnila ekspertica Vijeća Evrope Sevima Sali-Terzić analiza zakonskog okvira ticala se analize Izbornog zakona, Zakona o zaštiti od klevete i u vezi s tim Zakona o obligacionim odnosima te Zakona o slobodi pristupa informacijama.

Kada je u pitanju Izborni zakona potrebno je modernizirati terminologiju jer je poprilično zastario i ne prati nove trendove naročito ne vodi računa o online medijima koji sve više imaju uticaja naročito tokom predizborne kampanje, a osim toga potrebno je regulirati koliko vremena neki politički subjekt ima plaćenih oglašavanja u kampanjama.

S druge strane, analiza je pokazala da je Zakon o zaštiti od klevete dobar propis koji je u skladu sa evropskim standardima, ali u praksi su primijećeni nedostaci najviše zbog nerazumijevanja, najčešće kada su novinari tuženi za klevetu, kaže Sali-Terzić.

– Zakon o kleveti predviđa građansku odgovornost samo za iznošenje neistinitih činjeničnih tvrdnji, ali može se raditi i o drugoj vrsti povreda ličnosti što može biti i zadiranje u privatni život. To nije nigdje posebno regulirano te se zaštita mora tražiti u okviru Zakonu u obligacionim odnosima koji ne uvažava slobodu medija – dodala je Sali-Terzić.

Preporučeno je da se jedinstvenim zakonom uredi pitanje ravnoteže između slobode izražavanja i prava na privatnost kojim bi se predvidjele sve situacije, a naročito treba voditi računa da naknada za klevetu, uvredu ili neku drugu povredu ličnosti ne mora uvijek biti novčana, nego može biti objavljivanje ispravke.

To bi, naglašava, trebala biti obaveza medija, a ne kako je to sada uređeno Zakonom o kleveti, oštećeni mora zahtijevati da se ispravak objavi, ali medij nema takvu obavezu.

Zakon o slobodi pristupa informacijama ima brojne nedostatke jer ima mnogo općenitih formulacija koje se odnose na uvjete za pristup informacijama, a taj propis nikako ne bi trebao imati nejasnoće.

No problem predstavlja i činjenica da Zakon dozvoljava da procjenu tih uvjeta, koji su tako općenito postavljeni, radi službenik koji obrađuje taj zahtjev što ne pruža dovoljnu zaštitu i ne može se sa sigurnošću znati da je proveden test javnog interesa.

– Bez obzira o kojim se informacijama radi pa čak i onim koje su kvalificirane kao službena ili neka druga vrsta tajne, uvijek se mora provesti test javnog interesa. Država ima pravo da ograniči pristup određenim informacijama, ali se mora predvidjeti i mogućnost da javni interes prevlada nad zahtjevom za tajnom i da tada taj test bude ispravno proveden – kazala je.

Ipak Sali-Terzić podvlači da BiH nema mnogo predmeta pred Evropskim sudom za ljudska prava koji se tiču slobode izražavanja jer Ustavni sud uglavnom te predmete rješava striktno primjenjujući standarde Evropske konvencije.

Međutim, kaže da se ne može biti zadovoljno komunikacijom u javnom prostoru što je vidljivo iz dana u dan kada se radi o vrućim političkim temama, a u BiH je uglavnom sve vruća politička tema te je primjetan i veliki broj slučajeva govora mržnje koji bude nesankcioniran u javnom prostoru.

– Govor mržnje često dolazi od političkih subjekata i onih koji se nikako ne bi smjeli time koristiti, a naročito je problematična situacija u predizborno vrijeme te smo u tom smislu prilično na niskom nivou – istaknula je, govoreći o situaciji u BiH u odnosu na druge zemlje članice Vijeća Evrope.

Izdvojila je i činjenicu da postoji veliki broj prijava novinara na verbalni i fizički napad koji ostanu neprocesuirani i nekažnjeni, a za to odgovornost snose nadležni organi odnosno u pitanju su nedostaci nadležnih tužilaštava.

Kako je naglasio ekspert za medijsko pravo Mehmed Halilović stanje slobode pristupa informacijama u BiH je mnogo bolje nego prije desetak godina, ali još uvijek nedovoljno dobro.

Ocijenio je da BiH zaostaje u tom smislu iako su bh. zakoni pisani tako da udovoljavaju svim uvjetima najviših demokratskih standarda, ali praksa ipak nije takva.

Napomenuo je da je problem s ovim zakonima što se nikada ne traže informacije koje su svima dostupne nego one informacije koje javne vlasti na ovaj ili onaj način pokušavaju sakriti i to i jeste važna stvar da javnost dobije i takve informacije.

I on je pozvao na izmjene Zakona o pristupu informacijama kako bi se precizirale njegove odredbe jer je sada ostavljeno na volju ljudima, koji su često nestručni za donošenje takvih odluka, da po vlastitom nahođenju odbijaju pristup takvim informacijama.

Skupu su prisustvovali i domaći eksperti iz oblasti medijskog prava, kao i predstavnici relevantnih institucija u BiH na svim nivoima vlasti i predstavnici medijske zajednice kako bi se iz više perspektiva sagledale potrebe u kontekstu usklađivanja zakonskog okvira.

Izvor: Analiziraj/Fena

Tagovi: