Foto: FACE TV

Fakultet političkih nauka Univerziteta u Sarajevu, u saradnji sa UNICEF-om i UNESCO-om, proteklih godinu dana radio je na realizaciji projekta „Medijska i informacijska pismenost u funkciji razvoja kritičkog mišljenja i zagovaranja mladih“.

Projekt je sadržavao različite aktivnosti na kojima su se okupile relevantne osobe iz akademske zajednice, sa šest javnih i privatnih univerziteta u Sarajevu, Istočnom Sarajevu, Banjoj Luci, Mostaru, Tuzli.

Rukovodilac Instituta za društvena istraživanja FPN-a u Sarajevu Emir Vajzović kazao je Feni da je zajednički razvijan krovni koncept medijske i informacijske pismenosti, kroz pet vrsta radionica, a održano je 16 radionica u četiri grada kojima je prisustvovalo više od 200 učesnika.

– To su uglavnom bili studenti nastavničkih usmjerenja. S tim smo htjeli napraviti dugoročni, održiv, izvodiv efekat podizanja nivoa medijske i informacijske pismenosti u BiH, posebno u obrazovnom sistemu – pojasnio je Vajzović.

Dodao je da su urađena i dva istraživanja – samoprocjena kompetencija nastavnika u BiH iz oblasti medijske i informacijske pismenosti, te u Kantonu Sarajevo pilot istraživanje o navikama medijske i informacijske pismenosti, kompetencijama djece.

– Radili smo ispitivanja sa roditeljima o njihovoj djeci. Rezultati istraživanja i svih radionica pokazali su da se desila digitalna transformacija društva, da je medijska i informacijska pismenost krovna i ključna kompetencija u modernom dobu, koja je u demokratskom društvu neophodna- kazao je.

Također, istraživanja su pokazala da gotovo 98 posto djece u osnovnim i srednjim školama u Kantonu Sarajevo ima stalni pristup internetu kod kuće te Vajzović ističe da se digitalna transformacija društva dogodila, ali da je to obrazovni sistem još nije prepoznao.

Govoreći o rezultatima istraživanja kompetencija i stavova nastavnika, bibliotekara, roditelja i djece Amer Osmić sa Odsjeka sociologija na Fakultetu političkih nauka kazao je da su to bila dva odvojena istraživanja, odnosno jedno istraživanje koje je obuhvatalo 10 bh. gradova u kojima je ispitano 879 nastavnika i bibliotekara.

– Pokušali smo kroz samoprocjenu da vidimo kako nastavnici sami percipiraju svoje kompetencije, znanja i vještine o medijskoj i informacijskoj pismenosti – pojasnio je.

Rezultati su pokazali da najosnovnije stvari koje se tiču medijske informacijske pismenosti, koje su dobre za djecu i za podučavanje, nastavnici smatraju da imaju dovoljne kompetencije, ali  samoprocjena tih stavova, kaže Osmić, ne znači da oni zaista imaju stvarne kompetencije te smatra da je potrebno u nekom narednom istraživanju ispitati kolike su te kompetencije.

Kaže da oni smatraju da medijska informacijska pismenost u formalnom obrazovanju ima svoje mjesto i da treba da zadrži svoje mjesto i da se integrira u već postojeće predmete, da ne bude zaseban predmet.

U drugom dijelu istraživanja, ispitivali su stavove roditelja o korištenju medija i informacionih sadržaja, te su uvidjeli da djeca mnogo koriste uređaje koji su povezani s medijima i tehnologijom.

– Ako kombiniramo kompjuter, laptop, pametni telefon, s jedne strane i televizor s druge strane, imamo podatak da djeca dnevno provedu u prosjeku tri sata pred nekim uređajem, što je svakako za dob od šest do 15 godina zaista mnogo – naveo je Osmić.

Napomenuvši da veliki broj djece, 31,2 posto, ima već profile na društvenim mrežama, kazao je kako uočavaju trend da se djetetu odobrava profil uz nadzor roditelja već od neke desete, jedanaeste godine, „što svakako nije pohvalno“.

Asistentica na Odsjeku za komunikologiju na FPN u Sarajevu Lamija Silajdžić je, govoreći o ulozi novinara u promociji medijske i informacijske pismenosti, kazala da su novinari dio priče o medijskoj i informacijskoj pismenosti, „zato što oni kreiraju medijske priče koje mi čitamo, slušamo, gledamo“.

– Vrlo često se zaboravlja ta njihova uloga i odgovornost, a mi mislimo da je izuzetno važna. Samim novinarima je važno da građani budu medijski pismeni, zato što će tako prepoznati ko plasira kredibilnu informaciju, a ko plasira dezinformaciju – kazala je.

Istaknula je da novinari trebaju biti ti koji će „širiti dobar glas“ o medijskoj i informacijskoj pismenosti, odnosno objašnjavati svojoj publici kako da prepoznaju kredibilnu informaciju, kako će prepoznati ko je poštovao novinarsku etiku, a ko nije morao i ko je ‘građanin-novinar’.

Generalni zaključci su da je potreban sveobuhvatan pristup u tom smislu da novinarima treba pomoć i akademske zajednice, civilnog sektora, naročito zato što nekad ne mogu samo da se izbore za temu koju trebaju da stave na dnevni red.

Silajdžić napominje da trebaju i oni na neki način biti svjesni da je važno govoriti o svojoj profesionalnosti, jer je veliki problem vječna dilema novinara između etike i egzistencije.

Kako je zaključila novinari u BiH rade u veoma teškim uvjetima, vrlo često su pritisnuti različitim vrstama pritisaka i jedino se zajedničkom borbom protiv toga može izboriti jer jedan medij ne može sam napraviti revoluciju.

Stoga je akademska zajednica kroz ovaj projekat pružila ruku novinarima i spremni su, kažu, da pomognu da novinari budu kredibilni i profesionalni, onakvi kakvi bi trebali biti korektori bh. društva.

Izvor: Fena/FTV

Tagovi: