Foto: M. FIllinger/abc.net.au

Hoće li prvi februar marginalizirati šesti april: U sjeni istorijskih rekorda koje udarnički obara zagađenje Sarajeva, na političkoj teritoriji Kantona traje ogorčena bitka za prošlost: da li će u budućnosti prvi februar biti datum kojim će se obilježavati „Dan osnivanja grada“? Ovoj u suštini revizionističkoj inicijativi do sada se najargumentiranije suprotstavio historičar Husnija Kamberović. U odmjerenom tekstu on obrazlaže zašto je to loša ideja i zaključuje: „Obilježavanje datuma iz historije je više pitanje stava vladajućih elita o kulturi sjećanja koju te elite žele graditi i vrijednostima koje žele promovirati u jednom društvu nego što je pitanje historije kao nauke. Ipak, datumi koji se obilježavaju trebalo bi uvijek da vode ka integraciji jedne zajednice. Mi smo svjedoci da se u Bosni i Hercegovini putem datuma koji se obilježavaju društvo više dezintegrira nego što se ujedinjuje. Konstruiranje novog datuma, koji bi se obilježavao kao Datum osnivanja Sarajeva, upravo je na tragu dalje dezintegracije našega društva.“

Na istom tragu je i nedavno objavljeni tekst Dine Mustafića, u kojem poznati sarajevski režiser tvrdi da je takva inicijativa pokušaj marginaliziranja šestog aprila, koji se obilježava kao Dan Sarajeva: “Autor ovog teksta nema dilemu da je jedini motiv za ustanovljenje datuma osnivanja grada to da se dodatno uruši antifašistička historija Sarajeva. Sarajlije su branile i osvajale na ovaj datum 6. aprila vlastitu slobodu i pravo da sami upravljaju svojim gradom. (…) ‘Šesti april’ nije ni politički, ni ideološki praznik, već najveće civilizacijsko dostignuće u historiji jednog grada, odbrane kosmopolitskog duha Sarajeva.”

Predrag Lucić: Prije nekoliko dana obilježili smo dvije godine od smrti Predraga Lucića, kultnog splitskog pisca, urednika, pjesnika, satiričara… Paralelno sa serijom dirljivih podsjećanja na jednog od najvažnijih novinara koji su radili na prostoru bivše Jugoslavije, odvijala se zastrašujuća hajka na urednike mostarskog portala Tačno.net. Razlog: Lucićeva satirična pjesma o zločinu u Ahmićima. Ako je ovo potencijalno rezultat dobro organizirane kampanje neke službe specijalizirane za medijske i internetske diverzije, onda svaka čast, majstori, odlično radite. A ako je tek stvar neobrazovane rulje koja ne razumije satiru, ne čita i ne obrazuje se, ali ipak daje sebi za pravo da arbitrira, presuđuje i na opasne načine napada i mrtve i žive, onda samo možemo slegnuti ramenima i konstatirati da se teror svjetine nastavlja s već poznatih uporišta. Država, kao i obično, neće reagirati. Internet je takvim likovima otvorio neslućene načine borbe, a društvene mreže dale su im oružje s kojim mogu nekažnjeno raditi sve što im padne na pamet. Srednjovjekovni progoni udruženi s alatima 21. vijeka – ubitačna kombinacija.

Ženske grudi i australijske koale: Na društvenim mrežama nikada dosadno. Nije baš da su hajke, mržnja i progoni jedini procesi koje tamo možemo pratiti. Ima i plemenitih inicijativa koje zaslužuju podršku. Evo jednog nadahnjujućeg primjera. Kaylen Ward, Instagram model iz Los Angelesa, zaintrigirala je svjetsku javnost jedinstvenom humanitarnom akcijom. Ponudila je svoje “gole fotke” svakome ko uplati deset ili više dolara nekoj od organizacija koje se bave posljedicama požara u Australiji. Akcija je izazvala hiljade komentara i reakcija, a njen je profil na Instagramu na kraju ugašen. Vjerovatno zbog “širenja nemorala”. Matija Babić, urednik zagrebačkog Indexa, s pravom pita zašto su ženske grudi, ili golotinja uopće, i dalje fenomen iz oblasti nemorala, a svi oblici nasilja, oružja ili terora uživaju legitimno odobravanje čuvara savremenog ćudoređa. Kaylen je po ko zna koji put otvorila vječna pitanja društva: zašto je jedna tako prirodna stvar kakve su ženske grudi – u konkretnom slučaju još upregnute u najplemenitiji mogući cilj – nešto što kvari naraštaje, dok s druge strane aklamativno dopuštamo i odobravamo sve forme nasilja. Svakog dana milijarde ljudi mogu pregledati desetine ubistava, nokauta ili smrtonosnih udaraca u kafezima za borbu, smrskane žrtve saobraćajnih nesreća i ratnih stradanja, ali grudi su neupitni problem.

Golotinja se posljednjih decenija sve češće koristi u humanitarne svrhe. Vatrogasci, hokejaši, odbojkašice i plesači snimaju „gole kalendare“ koje kasnije prodaju da bi im klubovi i udruženja preživjeli, ili da bi se na taj način priključili nekoj humanoj inicijativi. Možemo li zamisliti potencijalno kompromisnu situaciju u kojoj se zainteresirani političari iz dva ljuta politička klana, koji se bore za prevlast u Kantonu Sarajevo, ujedine i naprave goli kalendar čija bi se zarada usmjerila u borbu protiv zagađenja glavnog grada Bosne i Hercegovine? Naravno da možemo, naš je svijet uvijek objeručke prihvatao progresivne akcije i čovjekoljubive ideje.

Otapanje leda i dvije milijarde ljudi: Požari u Australiji tek su jedan segment priče o klimatskim promjenama. Naučnici upozoravaju da zagrijavanje planete sve intenzivnije utiče i na ubrzano otapanje snijega i leda u visokim planinama. Te planine su „svojevrsni vodotornjevi“ za skoro polovinu tekuće vode koju koriste milijarde ljudi u svijetu. Prijeteći je podatak da se ključni planinski masivi zagrijavaju dva puta brže od ostatka planete, a posljedice su već prisutne. Snijega je sve manje, zbog čega za sada kukaju samo vlasnici skijališta i zimskih odmarališta, ali brže nego što mislimo doći će u pitanje vodoopskrba za više od dvije milijarde ljudi. Kakve će to sve promjene, egzoduse, krize i ratove izazvati – u ovom povijesnom trenutku možemo samo nagađati.

Tagovi: