Foto: Markus Spiske/Unsplash

Online komunikacija u 21. vijeku postaje jedna od osnovnih vrsta komunikacije. Jednostavnost i dostupnost napredne tehnologije koja je prije nekoliko decenija bila nezamisliva, unijela je ne samo promjene u komunikaciju, nego u ljudsko poimanje društva.

Društvena komunikacija od nastanka svijeta gradila se na komunikaciji licem u lice, dok tehnologija nije promijenila tradicionalan način razmjene informacija i načina komuniciranja među ljudima.

Upravo koristeći se mogućnostima koncepta online društvenih mreža koji se temelji na Web 2.0 tehnologiji,  korisnici su stavljeni u centar zbivanja i aktivnosti na mreži što im omogućuje da upravo oni kreiraju sadržaj, nude ga drugim korisnicima i nadalje zajedno rade na osmišljavanju drugih digitalnih pojavnih oblika.

Daljnim razvojem interneta i nastankom društvenih platformi, posebno kakve su Viber Messenger, mijenja se način na koji ljudi komuniciraju a utječe i na riječnik ljudi. Nove generacije postaju sve više ovisne o online komunikaciji koja velikim dijelom utječe na njihovu svakodnevnu komunikaciju i mijenja u velikoj mjeri njihov vokabular.

Nastankom interneta čiji je prioritetni cilj pojednostavljanje razmjene informacija, brzina i pristup svjetskoj mreži ne samo da je promijenjen svijet, nego i naše ponašanje i navike.

Milenijska i iGen generacija

U procesu socijalizacije posredstvom računara, fizičko prisustvo nije podrazumijevajuće i zbog toga poruke mogu biti nejasne ili shvaćene na pogrešan način. U generaciju Y, poznatu i kao milenijska generacija i net generacija, potpadaju osobe koje su tokom odrastanja bile upoznate s mogućnostima digitalnih tehnologija i novim medijima. Osobe koje spadaju o ovu skupinu rođene su u periodu od početka osamdesetih pa do polovine devedesetih godina prošlog stoljeća. S druge strane. generacija Z, poznata i kao Digital natives i iGen, stasava u eri masovne internetske komunikacije i rođena je od druge polovine devedestih godina prošlog stoljeća pa do kraja prvog desetljeća XXI stoljeća. Nadalje, generacija rođena poslije 1997. godine odrasta u vrijeme digitalne tehnologije, i za njih možemo reći da su istinska djeca digitalnog vremena. Tvorcem termina „digitalni domoroci“ (Digital natives) smatra se pisac i dizajner softvera za učenje Marc Prensky koji u svojim tekstovima ne opisuje promjenu današnjih generacija kao stilsku, jezičnu ili bilo koju promjenu koja je bila osnovna karakteristika promjena prethodnih generacija. Umjesto toga, on je opisuje kao jedinstvenu promjenu što je uslijedila podsredstvom brzog rasta i sveopće upotrebe digitalne tehnologije tokom posljednjeg desetljeća XX stoljeća.

Viber i Messenger – „nova otkrića“

Utjecaj vibera i messengera na današnju svjetsku populaciju je nevjerovatan. Viber, kao jedna od aplikacija za razgovaranje (ne samo za  tipkanje, već za glasovne i video pozive) je nevjerovatan trn u oku mrežnih operatera. Sve je počelo sa popularizacijom interneta, a naročito od kako je otkrivena „tajna“ wifi mogućnosti, svijet je naprosto promijenjen! Nastankom prvih pametnih telefona, a samim time i pratećih aplikacija, pametni telefon je postao nezamjenjivi asesoar u našim džepovima, torbicama, tašnama itd.

Nekadašnje takozvane „sobe za razgovore (engl. Chat rooms)„ zamijenjene su mnogo naprednijim, višenamjenskim stranicama, odnosno aplikacijama. Još je 2010. godine puštena u upotrebu aplikacija pod nazivom Viber, čiji vlasnici (sjedišta u Izraelu i Bjelorusiji) su imali želju da pariraju starijem vidu „aplikacije“ Skajpu. Skajp je dominirao godinama, sve do „nove ere“ tehnološkog napretka, gdje gotovo svakodnevno izlaze novi tipovi mobilnih aparata. Viber je platforma za komunikaciju koja je svoj prvi „plod“ pretvorila u mobilnu aplikaciju za kompaniju Apple, dok je sa druge strane, do tada dominantni vid te vrste komunikacije, Skajp imao još „samo“ računarsku „desktop verziju“. Gotovo 9 godina poslije, i pored postojanja Skajpa na savremenim „prodavnicama“ (to jeste prodavnicama u online svijetu, preciznije prodavnicama dvije platforme – android i iOS (Appleov sistem)), Viber je postao jedan od najutjecajnijih na tržištu. Ima preko 13 miliona skidanja, dok je skajp ostao na 10. Viber također ima i svoju desktop verziju, tako da se i na laptopima i „starim“ tipom nenosivih računara može imati moderna aplikacija Vibera. Time je Viber penetrirao i tržište računara i laptopa, možda jedinu platformu u kojoj je Skajp bio „dominantniji“.

Još jedna, vrlo zanimljiva aplikacija je i Fejsbuk mesendžer (engl. Facebook messenger). Aplikacija koja je nastala kao dodatna opcija Fejsbuka koji je nastao davne 2004. godine (produkt Američkog tržišta i uma), kao jedan od tada brojnih portala. Ta društvena mreža je iz mjeseca u mjesec doživaljala ekspanziju i postajala sve „masovnija“ i „globalnija“. Danas ona ima oko 2 milijarde korisnika, što je nevjerovatna cifra. I kreatori Fejsbuka, kao i veliki broj drugih kompanija, su iskoristili razvoj tehnologija i svoj proizvod plasirali u online tržište, u već spomenute „prodavnice“. Treba istaknuti da ima i preko 93 miliona skidanja iz tih virutuelnih prodavnica. Fejsbuk je kupio kroz svojih 15 godina postojanja i nekoliko drugih proizvoda koji su predstavljali na neki način prijetnju „njihovom“ tržištu. Još 2011. Fejsbuk je lansirao svoju aplikaciju za razgovore i pozive, mesendžer, a kasnije je dodao i opciju za video pozive, a sve to kao dodatak svom krovnom proizvodu, najkorištenijoj društvenoj mreži. Otkupili su još jednog konkurenta kojeg je bitno spomenuti u ovome kontekstu, a to je Whatsapp, kao aplikaciju za pozive, dopisivanja, video pozive, razmjenu fotografija. Nakon toga, očigledno dobromisleći vlasnici Fejsbuka su tržište sveli na samo jednog tržišno jakog konkurenta – Viber.

U BiH, a prema podacima statista.com ima preko milion korisnika Facebook Messengera, dok preciznih podataka o Viberu nema. No, prava uloga ove dvije platforme (ne toliko veća od uloge ostalih društvenih platformi) jeste upravo uloga dominacije u svakodnevnoj komunikaciji. Prije svega, online svijet, odnosno komunikacija uz pomoć navedene dvije aplikacije (Viber i Messenger) djeluje na naš svakodnevni vokabular, život i komunikaciju.

Online jezik koji koristimo u internet komunikaciji ima potpuno drugačija svojstva i obilježja od onog tradicionalnog jezika ili klasičnog pisanja.

Jezik na koji nailazimo na internetu sužava vokabular, ne poštuje gramatička pravila, sastoji se od mnoštva skraćenica, pa čak i „stranih riječi“.

Cilj bijega od standardnog jezika je nastojanje da se uštedi vrijeme potrebno za stvaranje poruke. To je u određenom smislu i zanimljiv potez, s obzirom na to da je ovaj vijek zaista brz, i da vrlo često znamo reći kako nam nedostaje „još jedan sat“ da bi stigli sve obaveze.

Ušteda na vremenu prilikom tipkanja, to jeste upotrebom skraćenica prenosimo adekvatnu poruku koju osoba denotira baš onako kako piše. To bi u suštini trebalo biti tako, no u praksi, iz različitih iskustava, može se zaključiti da ipak nije tako. U jeku „borbe“ sa vremenom, naše denotacije postaju površnije, a kao jedan od razloga može se uzeti u obzir savremeni online rječnik, površno poznvanaje angloameričikih riječi i slično..

Jedno dosta zanimljivo mišljenje dolazi iz istraživanja pod nazivom  „Online društvene mreže i društveno umrežavanje kod učenika osnovne škole: navike Facebook generacije“ koje je sproveo Siniša Kušić još kada su se neke od platformi za online komunikaciju tek počele razvijati, napomenuo je da kao i svaka druga tehnologija, odnosno medij, online društvene mreže i društveno umrežavanje pa tako i Facebook nisu ni dobri ni loši po sebi. Dobrim ili lošim čine ih korisnici, ovisno o prilici. Problem se javlja kada na Facebooku sudjeluju osnovnoškolska djeca u dobi kada je teško odrediti granice, a sve je više-manje lako dostupno i dopušteno. Drugim riječima, u posebno podložnu kategoriju utjecajima virtualne komunikacije stanovništva potpadaju upravo djeca osnovnoškolske dobi jer je njihov jezik i vokalubar još u fazi širenja i kreiranja svojevrsnog idiolekta, odnosno, specifičnog govora svakog pojedinca.

Engleski jezik kao osnova online komunikacije

Engleski jezik (ili angloamerički online jezik), možemo sa sigurnošću reći da je jezik interneta, dominira i kada je riječ o novotvorenicama i terminologiji koja se razvila istovremeno s razvojem interneta i društvenih mreža. Objekti mrežne komunikacije postaju izrazi i simboli koji zbog svoje specifičnosti u prostornom i vremenskom kontekstu postaju univerzalni i rado korišteni.

Angloamerikanski način komuniciranja, kao što je već rečeno, je jezik online svijeta, ali toliko je postao utjecajan da je došlo do „prestanka“ korištenja domaćih riječi, a na njihovo mjesto su došle riječi upravo iz tog stranog jezika. Naravno, nije to neobično za naše podneblje, jezici u BiH su prepuni turcizama, germanizama, anglizama… To i nije nešto novo, zar ne? Jedina je razlika u tome što današnje preuzimanje stranih, mijenja domaće riječi.

Messenger i Viber u ulozi influensera

Nastankom Messengera i Vibera u komunikaciji su se pojavile razne skraćenice za riječi koje se vrlo često koriste kako bi se uštedjelo na vremenu potrebnom za pisanje poruka, a to je postao takav trend da su s vremenom takve skraćnice postale uobičajene, kako u mrežnom komuniciranju, tako i u onom face to face.

Ta kompjuterski posredovana komunikacija ili (engl. CMC – computer-mediated communication) ili neobično rečeno „netspeak“ (tako je online jezik CMC, nazvao David Crystal) je zaista djelovala na gramatiku, vokabular, sintagme i sintakse. Nije to niti negativno, niti pozitivno, obzirom da je to „praksa“ od davnina, no možda je problem što mnoge riječi koje imaju B/H/S jezici iščezavaju, usred silne upotrebe netspik jezika u razgovorima posredovanim aplikacijama.

Kako bi dodatno razjasnili određene nedoumice, odlučili smo pitati mr. sc. Enitu Čustović, višu asistenicu na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, angažovanu između ostalih kao saradnik u nastavi na predmetima B/H/S jezik, Retorika i kultura govora, Novinarska stilistika.

Višu asistenticu smo pitali da li je netspik djelovao na verbalno sklapanje sintagmi, odnosno rečenica sa velikom upotrebom angloameričkih riječi. Jednostavno nam je odgovorila ,,naravno da netspik (evo ga uloga i značaj na djelu direktno – kakva riječ – netspik!!!)  aplikacija kakve su Viber i Messenger u tom smislu imaju veliku ulogu – usljed želje da se brzo, ekspresno prenese informacija, da odgovor na svim mrežama, pa i na pomenutim aplikacijama evidentna je upotreba reduciranih izraza, nerijetko i kodiranih, za čije je dešifrovanje potrebno predznanje, izostavljanje vokala (Bgm, včrs i sl.), neformalna komunikacija (s pomenutih aplikacija) koja se prenosi i u formalnu, pa i na relaciji iz pisane u usmenu (što ponekad zvuči smiješno), upotreba emotikona (koja se ponovo prenosi formalnu korespondenciju) i sl.“ Također je istakla da ,,nadalje, sva pomenuta skrnavljenja riječi direktno dovode i do skrnavljenja sintagmi, rečenica i u konačnici ugrožavanja teksta u cjelini.“. Već je ranije rečeno da se desio prodor angloameričkih riječi, a naša sagovornica je također to potvrdila i rekla da je ,,evidentan prodor angloameričkih riječi. Općenito, može se reči da sve navedeno doprinosi tome da vi nužno trebate poznavati ovaj jedan, usuđujem se reći potpuno “novi jezik” (uz pretpostavku i da ste njime ovladali u upotrebnom smislu, a ne samo da ga poznajete) e da biste mogli komunicirati unutar te “nove zajednice”. Ovo podrazumijeva i ovladavanje alatima za rad na aplikacijama te nekim, više tehničkim dijelovima komunikacije (davanje odgovora na neki komentar, označavanje osobe u odgovoru, pravljenje “ankete” u viber grupi i sl.).

Naravno, to nije sve, jer kako je napredovala tehnologija, tako su napredovale i usluge koje ona pruža, i tu se ponovno javilo mnoštvo riječi kojima je prevod došao prekasno ili ga nikada nisu ni dobile. Riječi poput link (poveznica), copy/paste (kopiraj/zalijepi) su odavno već sastavni dio našeg svakodnevnog jezika.

Također, mnoge riječi iz engleskog govornog jezika, a koje se koriste u mrežnom komuniciranju dobile su svoj prostor u vokabularu mladih, tako naprimjer hej (hey), sori – sry (sorry), tenks ili tnx (thanks).

I BHS jezici doživljavaju tu „komunikacijsku transformaciju“ pa tako ne znam postaje nezz, fakat- fkt, pozdrav-pozz.

Takav je govor najistaknutiji upravo na mreži, zbog neformalne prirode komunikacije te opuštenog okruženja i zajednice.

Metajezik kao uzrok nastajanja mnogih novotvorenica – termini koji su postali ljudima bliski i poznati preko messengera. Tako imamo lajk, dislajkanje, profilna, selfie. Treba dodati i da je u Hrvatskoj na televiziji HTV riječ selfi dobila prijevod, a prevedena je kao – sebić. Na takve i slične pojave prevođenja (korištenja), prof. Dr. Ivan Žanić je istakao da „sve je ispravno. Ako je selfie udomaćeno, a vidim i čujem svakodnevno da jest, onda to treba poštovati kao jezičnu i komunikacijsku, a onda i sociokulturnu i psihološku činjenicu. K tome, udomaćeno je vrlo kreativno, pa se čuju oblici selfaš/ica, u neutralnom smislu osobe koja vrši radnju selfanja, pojavio se i oblik selfadžija, čuo sam i selfidžija, u značenju primitivne osobe koja se snima bez ikakva kriterija…“ (depo.ba).

Sa druge strane, skraćenice su najkorištenije u komunikaciji VIBEROM  li MESSENGEROM – upravo zbog njihove jednostavnosti i alata brze razmjene poruke. LOL, OMG, BTW., su samo neki od najčešće korištenih akronima na ove dvije platforme, ali i u drugim vrstama neformalne mrežne komunikacije.

Da bi ovu temu još malo detaljnije pojasnili, subskrajbali (eng. Subscribe – pretplatiti se) smo se na rad od profesorice Karlić Virne (Karlić, Virna (2015) Konverzacijska implikatura u sms diskursu. U: Časopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (41/1) 49-63. str. 55.)  gdje je jedan dio (nećemo reći paragraf zbog jednostavnosti) osobito zanimjiv, a u njemu piše da „homonimijska numerizacija podrazumijeva supstituciju slova ili niza slova brojkama na temelju njihovog istog ili sličnog glasovnog sastava, a jedan od slikovitih primjera jeste upravo upotreba “4ever” umjesto punog naziva “forever”. Uz neke već ustaljene homonimijske numerizacije, proces javljanja novih je kontinuiran. Prisutni su i primjeri skraćivanja koji pripadaju figurama zapisa jer je riječ o suptrakciji slova za vokale unutar zapisa riječi, odnosno o grafosinkopama (nznm, fkt, zhr, pls…).“

Pored svega što je već rečeno, treba se dodati i da je način direktnog „živog“ razgovora promijenjen. Mladi su počeli koristiti, recimo riječ „LOL“ i u takvoj komunikaciji, pa nekada kada nisu koncetrisani na komunikaciju opredjeljuju se da na smijeh koji čuju reaguju sa tom rječju, kao znak smijeha (LOL – u prijevodu označava „mnogo smijeha“). Ovo prethodno rečeno se može smatrati negativnim, ali ne u potpunosti. Sigurno je dobra stvar zbog toga što generacije koje nisu imale situaciju da se susretnu sa tim jezikom (Engleski) sada imaju priliku da se pobliže upoznaju sa njim, da ga nauče makar malo koristiti. Također, možda je jedan od problema to što te generacije koje nisu imale priliku, sada uče od mlađih generacija.

Ni to nije problem, naravno, jedni od drugih i treba da učimo, ali sve je više mladih koji su doslovno zamijenili maternji jezik već mnogo puta spomenutim, dominantim jezikom online svijeta. Možda će ta „transformacija“ biti za lajkanje, a možda i za dislajk, to će vrijeme pokazati, kao i istraživanja svih relevantnih instituta, institucija.

Sagovornicu također smo pitali da li nove generacije studenata/ica koje dolaze na FPN imaju oskudan vokabular te da li na tu promjenu možda utiču dvije toliko puta pomenute aplikacije. Ističe, da  je „kod studenata “novih generacija” evidentan nešto oskudniji vokabular ili da kažem reduciraniji vokabular od onoga koji bi bio očekivan od studenata. To se naročito uočava ne samo u davanju odgovora na pitanja (na testovima) i u neformalnoj komunikaciji, nego i u direktnoj provjeri značenja pojedinih pojmova/riječi koje bi za akademski nivo trebale biti općepoznate.“ Nažalost, vokabular je nešto oskudniji, kao štoje kazala asistentica, te dalje dodaje da „u smislu “pada” širine vokabulara posebno zabrinjavaju dvije stvari: 1. studenti neke riječi i poznaju – s aspekta oznake riječi, no često ne znaju njihova značenja (pa se tako “gađaju” terminima) – neki iz površnosti neki iz želje da zvuče “intelektualnije” i 2. i nakon uočavanja propusta u vokabularu ponekad je evidentna nezainteresovanost da se stvari poprave.“

Emotikoni i stikeri u svojstvu osjećaja

Na internet komunikaciji kakvu danas poznajemo, svoje osjećaje ne izražavamo riječima, nego emotikonima ili stikerima.

Internet je u početku imao nedostatak prisutnosti osjećaja koji bi davali  kontekst tekstu jer tekst sam po sebi nije dovoljno reprezentativan i interpretativan da bi u potpunosti prenio poruku, pogotovo u usporedbi s komunikacijom licem u lice.
Ono što emoticoni zaista jesu to je univerzalni jezik koji ne poznaje geografske granice ni jezične barijere, jednostavni su, a jedan simbol govori puno toga i to često ono što bi u jednoj poruci bilo vrlo teško objasniti.

Danas je to praktični način komunikacije jer imamo sve manje vremena, pa težimo k tome da komunikacija bude brža. Možda korištenjem emotikona i stikera možemo pokazati da smo cool (prevedeno sa engleskog. Hladno – a opet žargonski rečeno – da smo „in“), da znamo pratiti zapadne zemlje i njihove trendove. Tu se nalazimo u nekom sukobu, ali ne sa nekim drugim ili sa nečim nadprirodnim, već sa nama samima. Da bi bili cool moramo pratiti trendove, a da bi pratili trendove moramo unfolovati (engleski: unfollow – otpratiti nekoga, prestati ga pratiti) maternji jezik, njegove standarde i norme.

Na kraju smo odlučili pitati višu asistenticu da  nam sa profesionalnog stanovišta navede neke pozitivne i negativne strane korištenja ovih aplikacija, na neki način i zaključila gdje je kazala da je ,,zanimljivo da veliki broj stvari koje su smišljene da nam olakšaju život u konačnici i u kombinaciji sa drugim iste namjene – prilično otežavaju.“

Naravno historija je čist primjer da se upravo veliki broj revolucionarnih otkrića koji su korisni, pretvori u nešto negativno. Treba reći i da je ovo možda jedno „manje“ problematično „otkriće“, koje vjerovatno neće odnijeti niti jednu direktnu žrtavu. Dalje, Enita Čustović kaže da ,,obje aplikacije nose sa sobom pozitivne stvari – brzina odgovora, olakšavanje ogranizacije vremena i događaja, uključenost, umreženost i ostale prednosti koje sa sobom nose aplikacije i društvene mreže, no osim pomenutih negativnih strana s aspekta jezika, ne zaboravimo i da tolika ovisnost o njima uzima dominaciju nad životima, u žurbi da odgovorimo – zaboravljamo nešto drugo, često veoma važno, egzistencijalno, pa čak i ta “stalna dostupnost” nas kao individua nam komplikuje život.. Ne zaboravimo da zbog osjećaja povezanosti s ljudima preko ovih aplikacija ponekad zaboravimo stvarnu kafu i druženje, a prilikom rada sa studentima (u okviru vježbi i radionica) sami su istakli da kada se nađu s nekim s kim su prethodno kuckali, ne samo da nemaju o čemu pričati – nego i da imaju, ne bi znali kako… Možda i najbolja rečenica koja opisuje trenutačnu situaciju našeg desetljeća jeste rečenica naše sagovornice koja kaže da „aplikacije i mreže su super dok mi njih koristimo, no kad one počnu nas – onda nešto valja mijenjati…

 

*Ovaj tekst je objavljen u okviru projekta “Medijska i informacijska pismenost u funkciji razvoja kritičkog mišljenja i zagovaranja mladih”, kao dio programa „Dijalog za budućnost“, kojeg implementiraju UNDP, UNICEF i UNESCO u partnerstvu sa Predsjedništvom Bosne i Hercegovine. „Dijalog za budućnost” se finansira sredstvima Ureda Ujedinjenih nacija za podršku izgradnji mira/Fonda za izgradnju mira (PBF).​

Stavovi izneseni na ovom blogu su stavovi autorskog tima i ne predstavljaju nužno stavove UN agencija: UNDP-a, UNICEF-a i UNESCO-a.

Izvor: Omladinska digitalna akcija

Tagovi: