Foto: 24sata.hr

Not My Neighbor: Zastrašujuće su razmjere gluposti koja isijava iz svakog javnog nastupa hrvatske predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Bilo da pjeva, priča, ili samo škraba po društvenim mrežama, to je sve ili na ivici dobrog ukusa, ili na rubu zakona, ili na oštrici zdravog razuma. Čini se da je i jedno i drugo i treće prešla skandaloznim poštovanjem spram osuđenog ratnog zločinca Slobodana Praljka. Prva žena države koja je članica Evropske unije ljubi ratne zločine – to više nije slučajnost, niti izolovan slučaj, i to sad već mnogo govori i o samoj Uniji. Državna zajednica koja trpi takvu opskurnu osobu i ne reagira na njene zločinačke ispade postaje suspektna i s etičkog i s bilo kojeg drugog aspekta. Ali ta zajednica istovremeno znači i moć, uticaj, finansijsku, ekonomsku, političku i geostratešku snagu, pa se niko neće ni počešati zbog provincijalne pjevačice iz jedne korumpirane i siromašne zemlje. Šteta i za Uniju i za Hrvatsku, obje mogu i moraju bolje. A šteta i za Bosnu i Hercegovinu, jer KGK jedine istinske uspjehe postiže u nasilnom petljanju u unutrašnje stvari susjedne suverene države. I eto kakvu psihološku zamku predstavlja samozavaravanje. Opasno je kad čovjek u ogledalu vidi iskrivljenu stvarnost: Kolinda bi htjela da je čokolada, ali znatno je bliže tačnoj dijagnozi Senad Šepić koji je, citirajući francuskog predsjednika, definira kao tempiranu bombu.

Hrvatska, migranti i ljudi tamne puti: Pitalo jednom Keitha Richardsa, slavnog tamburaša The Rolling Stonesa, ima li problema s drogom. Odgovor je antologijski: „Ja uopće nemam problema s drogom. Imam problema samo s policijom.“ Čini se da bi ovu logičnu inverziju – samo kad bi smio – rado koristio i hrvatski MUP. Njihov bi odgovor glasio: „Mi uopće nemamo problema ni s migrantima ni s ljudima tamne puti. Mi imamo problema samo sa sarajevskim Žurnalom.“ Ekipa ovog portala ponovo je izazvala omanji međudržavni incident, ovaj put pričom o dvojici nigerijskih studenata koji su stigli na takmičenje u Pulu i završili u Velikoj Kladuši. I fakat, hrvatska policija nema nikakvih problema ni sa savješću ni s činjenicom da njihovi policajci, najvjerovatnije po naređenju odozgo, zvjerski tuku migrante, pucaju u njih, muče ih na načine koji podsjećaju na zlatno doba udruženog zločinačkog poduhvata. Na nemušta objašnjenja o tome kako su Nigerijci navodno nešto muljali s azilom, ostankom, nezakonitim boravkom, postoji samo jedno pitanje, koje mupovcima niko da postavi: kakve to veze ima s Bosnom i Hercegovinom? Jedno od najtežih zanimanja u regionu danas je – biti glasnogovornik hrvatskog MUP-a. Riječ je o instituciji koja serijski proizvodi skandale i ne postoji ta piarovska dovitljivost koja može pokriti toliku količinu nasilja, rasizma, nelogičnosti, laganja i neuvjerljivih objašnjenja.

U šta se pretvara Evropska unija: S tim u vezi zanimljivo je sagledati način na koji se EU ponaša prema zemljama Balkana, dok čekaju pred njenim vratima. Postavila im je tako nesavladivu seriju uvjeta nakon čijeg bi ispunjenja svaka od njih po automatizmu postala superiorna kombinacija Švedske, Japana, Norveške, Njemačke i Amerike. Većina članica ove respektabilne zajednice, uključujući i neke od najmoćnijih, ne ispunjava postavljene uslove. Ali mi niti želimo niti možemo ostvariti zadatu razinu državno-pravnog savršenstva. Ako smo dobro shvatili neposrednu povijest – da bi se ušlo u EU dovoljno je biti Hrvatska: mala, siromašna, korumpirana, klaustrofobična zemlja eonima udaljena od demokratije, tolerancije, empatije i prosperiteta. Zašto i gdje je sad zapelo, to više ni Emmanuel Macron ne zna.

Hapšenje i izručenje turskog profesora: Da država Bosna i Hercegovina nema baš mnogo razloga da bjesni na državu Hrvatsku potrudila se dokazati istog dana kada su Nigerijci završili u Kladuši. Tog je dana BiH, po naređenju Recepa Tayyipa Erdoğana, slobode lišila profesora Fatiha Keskina, turskog državljanina koji već 20 godina živi u BiH i u Bihaću radi kao direktor Richmond Park Collegea. Ali zalud decenije mirnog i konstruktivnog života, lov na takozvane i navodne gulenovce razvija se, da upotrijebimo omiljenu frazu ovdašnjeg političkog establišmenta, „punim kapacitetom“ i u mnogim aspektima podsjeća na lov na informbirovce kojih sedam decenija ranije. I opet isto pitanje: kakve to veze ima s Bosnom i Hercegovinom?

„Keskinu je Služba za poslove sa strancima BiH donijela rješenje kojim mu je otkazan stalni boravak u BiH, te ga je stavila pod nadzor radi protjerivanja iz BiH. Razlog za ovakav postupak bh. vlasti su navodi da Keskin predstavlja prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti BiH“, kaže Nedim Ademović, advokat uhapšenog.

Dekani, profesori i direktori univerziteta koji su decenijama izdavali lažne diplome, zavivši zemlju u edukativno i stručno crnilo, za sada ne predstavljaju prijetnju javnom redu i nacionalnoj sigurnosti. I još nešto, ne baš toliko bitno, ali ipak vrijedno spomena. Ne možemo ne primijetiti makar prividnu olakotnu okolnost za Hrvatsku. Njihov MUP bar je slušao naredbe svog vrha, naš provodi želje šefa jedne udaljene, prijateljske zemlje. Nije dovoljno što nas ugnjetavaju i ponižavaju (latentni) neprijatelji, nego treba istu mogućnost dati i (navodnim) prijateljima.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja