Foto: Štefica Galić

Deveti novembar i oko njega: Svaki deveti novembar prilika je da se sjetimo 1993. godine i – čega još? Sudeći po novinarima i urednicima iz širokog spektra djelovanja Dragana Čovića – legitimnog vojnog cilja. Sudeći, međutim, po ostatku čovječanstva – varvarskog čina kakav je bio rušenje Starog mosta. Mostar se tog dana žestoko podijelio na emocionalnoj osnovi, a čini se da tragovi te podjele dobacuju i do naših dana. Jedna je polovica doživjela ko zna koju po redu kliničku smrt, druga je rafalima bjesomučno proslavljala pad „najstarijeg Turčina u gradu“. To je striktna podjela po civilizacijskom kriteriju, i danas možete vrlo lako na osnovu mišljenja o ovom barbarizmu u sekundi testirati bilo kog pripadnika bilo kog svjetonazora. Pričate li s takozvanim običnim ljudima, žal zbog rušenja je evidentan i nema uporište u ovdašnjim etničkim i ideološkim podjelama. Pričate li, međutim, s tvorcima javnog mnijenja, postaje jasno zašto je Stari most ponovo predmet polemike. Zato što to javno mnijenje u dobroj mjeri kreiraju likovi koji u normalnim društvima ne bi mogli biti ni novinari početnici, a kamoli obavljati dužnosti urednika ili članova upravnog odbora…

Momčad u belim dresovima: E, ko sad za ovu neviđenu budalaštinu treba da nam se izvini – Telemach ili Sport Klub? Objektivno govoreći, obje instance, iako je vjerovatno da to neće uraditi nijedna. Uglavnom, Sport Klub je neko veče prenosio utakmicu Češka – Kosovo. Sve bi bilo u redu da komentator (prezime mu nije važno jer je očigledno riječ o politici kanala, a kanal je dio šireg i dubljeg sistema) ni jedan jedini put tokom devedeset minuta nije izgovorio riječ Kosovo. Bilo je poprilično urnebesno slušati kako se paćenik dovija i vjerovatno sam sebe kune što nije više čitao kao đak kako bi obogatio fond riječi i ljepotu izraza.

Evo nekoliko načina na koji nam je Telemach izbjegavao jasno i precizno definirati ko te večeri u Plzenu igra:

  • Reprezentacija koja debituje u ovom ciklusu kvalifikacija;
  • Tim čiji je kapiten Rahmani;
  • Ekipa koja je doživela samo jedan poraz;
  • U slučaju da slavi gost…
  • Za ekipu Bernanda Challandesa večeras, Morić na golu…
  • Prvi duel dve reprezentacije u Prištini rešen je pobedom domaćina;
  • A tada je pobedu domaćima doneo Vojvoda;
  • Češka reprezentacija je na drugom mestu s 12 bodova, jednim više od večerašnjeg protivnika;
  • Koliko sad sreće za bele.

Ovo, naravno, nije usamljen slučaj: sjećate se svi velikog uspjeha Bosne i Hercegovine, koja je 1994. godine uz fundamentalnu pomoć Garija Kasparova postala vicešampion Evrope u šahu. Srbijanski mediji izvijestili su ko je osvojio prvo i treće mjesto. Drugo im je negdje u putu misteriozno ispalo. Ili, u onim teškim poratnim godinama, RTRS je, tokom prenosa evropskih nogometnih utakmica, izvodio zanimljiv psihosocijalni eksperiment: kad god bi neki bh. igrač bošnjačkih korijena dobio loptu, komentator bi odjednom dobio napad deskripcije pa bi cijenjeni publikum obavijestio da je loptu u gol poslao igrač s brojem sedam.

Telemach je velika firma koja iz Bosne i Hercegovine crpi ogromne novce. Zauzvrat, zaslužujemo profesionalno izvještavanje kao neki civilizacijski minimum. Tražimo li previše?

Naša stranka: U sjedištu Naše stranke održan je redovni sastanak Kantonalnog odbora Sarajevo, na kojem je, između ostalog, raspravljano i o najnovijoj aferi nepotizma u kojoj je ova stranka (opet) glavni akter. Na iznenađenje pristrasne javnosti, Naša stranka je Kantonu, Federaciji, državi, Malom Šengenu, Evropskoj uniji, planeti i solarnom sistemu poručila da je glede tog slučaja – citiramo, a još ne vjerujemo ni ušima ni očima – „sve po zakonu“. Aferim, drugarice i drugovi, zapošljavajte i dalje sestriće i bratiće, ali samo vas jedno molimo: nemojte nas praviti budalama. Izgleda da je neko bio dobro napušen kad je odlučio ovaj biserni slučaj nepotizma pravdati slavnom frazom Nedžada Brankovića. Ali, to je Sarajevo anno domini 2019: alternativa moralne gabarite gradi na najgorim principima opcije protiv koje se bori. Hvala i živjeli.

Kolinda i sedam savjetnika: Hrvatska predsjednica nastavlja uspješnu karijeru najveće zabavljačice Balkana. Da, da, upravo Balkana, iako je njen najnoviji predizborni biser lukavo smišljen kako bi Lijepu našu izrezao iz tog proskribiranog geostrateškog entiteta: „Odvojila sam Hrvatsku od regije“, kliče ushićeno Grabar-Kitarović, iako je najžešći proces balkanizacije Hrvatske počeo prijemom u Evropsku uniju. Dok su bili pred vratima rečene Unije, samo kandidat, još su se nešto i trudili uljuditi, ali čim su se uspjeli ubaciti u tu družinu probranih i privilegiranih (iako kao njen najneugledniji dio), počeli su po starom, svjesni da im niko više ništa ne može. Ovo treće lice množine odnosi se na hrvatski politički aparat i združeni mu medijski zbor koji ga opslužuje. Uloga aktuelne predsjednice u tom ludilu nije bez značaja. Ako već i nije uspjela mentalno, kulturno, ekonomski i povijesno iščupati Hrvatsku iz regije, jeste nešto drugo – uspjela je medijski i na svaki drugi način ujediniti onu uljuđenu, uspješnu, inteligentnu, uviđajnu i dobronamjernu Hrvatsku. Kolinda-Grabar Kitarović i njen nevoljki partner, Andrej Plenković, nisu uradili ništa. Hrvatska je sramotniji dio EU po svim kriterijima. Pretendentkinji na drugi mandat nije pomogao savjetnički tim, pače, i on je sam bio predmetom kojekakvih skandala. Umjesto da spriječe ili bar zataškaju njene, oni su proizvodili sopstvene afere. U poređenju s njenim savjetničkim timom, svaki od članova našeg Predsjedništva ima ekipu koja je za Kolindinu – Pentagon. I svaki nam je član Predsjedništva, uključujući i onu nesreću pod sankcijama, za Kolindu – haman Barack Obama. Što nam u konačnici nije ni za jotu pomoglo, ali eto, kad tavoriš na dnu, bez ikakve šanse da se odatle izvučeš u narednim decenijama, prija saznanje da u nekim aspektima života ima i većih uhljupa od nas.

Struktura Predsjedništva: Listamo jedan prastari zapis, nastao 2002. godine. Izgleda da je posljednjih sedmica aktuelan kao i onda:

Struktura Predsjedništva BiH je diskriminatorska. Dakle, rasistička. Ili – u najgorem slučaju – etnicistička, što je pogrda ravna ovoj iz prethodne rečenice. Evo pitanja čiji odgovori nemaju uporišta ni u politici, ni u logici: 1. Zašto samo etnički kriterij? (1a. Zašto uopće etnički kriterij?) 2. Zašto nepotpuni etnički kriterij? Tj., zašto Srbi, Bošnjaci i Hrvati, a ne i Jevreji, Romi, Bosanci, Slovenci, Ukrajinci, Amerikanci i Ostali? 3. A gdje su tu drugi relevantni kriteriji? Hoće se reći, gdje su tu još radnici, pošteni intelektualci, seljaci, gejevi, zaštitnici životinja, žene…?

Nama ne treba multietnički, nego multikulturni model Predsjedništva. A takva nesnosna solucija podrazumijevala bi vrhovnog komandanta Oružanih snaga Republike Bosne i Hercegovine od kojih 30 do 70 članova. Neracionalno, nefunkcionalno, nepraktično, skupo. I tako opet dolazimo do huliteljske ideje – jedna država, jedan predsjednik, jedan Audi. Kadli-tadli.

Tekstove s portala analiziraj.ba uz obavezno navođenje linka na izvorni tekst, dozvoljeno je prenositi tek 24 sata nakon objavljivanja

Tagovi: